Vaterpolo na Letnjim olimpijskim igrama 1912.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaterpolo na Letnjim olimpijskim igrama 1912.
Rukovodeće teloFINA
Događaji1 (muški: 1; ženski: 0)
Igre

Vaterpolo na LOI (muški)
Vaterpolo na LOI (žene)

Četvrti vaterpolo turnir na olimpijadama je održan 1912. u Stokholmu. Ceo turnir je bio održan u novoizgrađenom plivačkom centru Đurgardsbrunsvikenu. Turnir je trajao od 7. jula do 16. jula 1912. godine. Za olimpijski turnir prijavilo se ukupno 6 reprezentacija. Turnir su završile svih šest reprezentacija i prva tri mesta su zauzele redom Britanija, Švedska i Belgija.

Turnir[uredi | uredi izvor]

Vaterpolo turnir je bio organizovan po jedinstvenom eliminacionom kup sistemu ali sa nekim varijacijama. Po tim pravilima bio je potreban određen, minimalan, broj utakmica da se odigra, da bi se pojedina reprezentacija mogla kvalifikovati za medalju. Osnova tog principa je bila da tim koji nije izgubio utakmicu, direktno ili indirektno, od tima koji se kvalifikovao za drugo ili treće mesto, ima pravo da da igra protiv te reprezentacije bez obzira što ova prva reprezentacija je možda izgubila utakmicu protiv neke druge reprezentacije. Parovi prvog kola su bili određeni izvlačenjem iz šešira a dalji tok, polufinalne utakmice, je išao automatskim sistemom pobednik protiv pobednika iz sledeće grupe (pobednik iz prve odigrane utakmice protiv pobednika iz druge odigrane utakmice i pobednik iz treće protiv pobednika iz četvrte utakmice. Pobednici, u ovom slučaju Ujedinjeno Kraljevstvo i Austrija, su išli u finale a pošto Švedska nije imala protivnika automatski je zauzela treće mesto.

Države učesnice[uredi | uredi izvor]

Na turniru je učestvovalo šest reprezentacija sa ukupnim brojem od 45 igrača:

Medalje[uredi | uredi izvor]

Olimpijski šampion rep. Ujedinjenog Kraljevstva.
Dobitnici medalja u vaterpolu na Letnjim olimpijskim igrama održanim 1912. godine u Stokholmuu.
ZlatoZlato Srebro Srebro Bronza Bronza
Ujedinjeno Kraljevstvo Velika Britanija Belgija Švedska Francuska Belgija
Čarls Sidni Smit,
Isak Bentam,
Džordž Kornet,
Artur Edvin Hil,
Džordž Vilkinson,
Paulo Radmilović,
Čarls Bagbi
Torsten Kumfelt
Harald Julin
Maks Gumpel
Robert Anderson
Pontis Hanson
Vilhelm Anderson
Erik Bergkvist
Albert Durant
Herman Doners
Viktor Boin
Herman Mejbum
Joseph Pletinckx
Oskar Gregorije
Felesijen Kurbe
Žan Hofman
Pjer Nijs

Rezultati turnira[uredi | uredi izvor]

 
PrviSecond roundGold medal match
 
          
 
7. jul - Đurgardsbrunsviken
 
 
Ujedinjeno Kraljevstvo Britanija (prod.)7
 
11. jul - Đurgardsbrunsviken
 
Belgija Belgija5
 
Ujedinjeno Kraljevstvo Britanija6
 
8. jul - Đurgardsbrunsviken
 
Švedska Švedska3
 
Švedska Švedska7
 
13. jul - Đurgardsbrunsviken
 
Francuska Francuska2
 
Ujedinjeno Kraljevstvo Britanija8
 
 
 
Austrijsko carstvo Austrija 0
 
 
 
 
 
 
 
Austrijsko carstvo Austrija
 
9. jul - Đurgardsbrunsviken
 
Bez protivnika
 
Austrijsko carstvo Austrija 5
 
 
Mađarska Mađarska 4
 

Konačan plasman[uredi | uredi izvor]

Place Nation
1  Ujedinjeno Kraljevstvo
2  Švedska
3  Belgija
4 Austrijsko carstvo Austrija
Rudolf Buhfelder
Rihard Manuel
Valter Šahlic
Oto Šef
Jozef Vagner
Ernst Kovač
Herman Buhfelder
- Mađarska Mađarska
Šandor Adam
Laslo Beleznaji
Tibor Fazekaš
Jene Hegner
Karolj Remi
Janoš Venk
Imre Zahar
 Francuska
Gustav Prost
Gaston Vanler
Žorž Regal
Pol Belge
Žan Torales
Anri Dekon
Pol Vaser
Žan Rodije

Spoljašnje veze i izvori[uredi | uredi izvor]