Pređi na sadržaj

Vektor jačine polarizacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U elektromagnetizmu, vektor jačine polarizacije ili gustina polarizacije, ili jednostavno vektor polarizacije je vektorsko polje koje izražava gustinu stalnih ili indukovanih električnih dipolnih momenata u dielektričnom materijalu. Vektor polarizacije P je definisan kao dipolni momenat po jedinici zapremine. SI jedinica je kulon po kvadratnom metru.

Gustina polarizacije u Maksvelovim jednačinama[uredi | uredi izvor]

Ponašanje električnog polja (, ), magnetskog polja (, ), gustine naelektrisanja (), i gustine struje () je opisano Maksvelovim jednačinama. Uloga gustine polarizacije je opisana dalje.

Zavisnost između E, D i P[uredi | uredi izvor]

Gustina polarizacije definiše polje dielektričnog pomeraja kao:

Zavisnost između i postoji u mnogim materijalima.

Vezana naelektrisanja[uredi | uredi izvor]

Električna polarizacija u vezi je sa preraspodelom vezanih elektrona u materijalu, što stvara dodatnu gustinu naelektrisanja poznatu i kao gustina vezanih naelektrisanja :

tako da je ukupna gustina naelektrisanja koja se računa u Maksvelovim jednačinama data sa:

gde je gustina slobodnih naelektrisanja.

Na površini polarizovanog materijala, vezana naelektrisanja se javljaju kao površinska gustina naelektrisanja:

gde je jedinični vektor usmeren spolja, normalno na površinu. Ako je P uniformno unutar materijala, ovo površinsko nalektrisanje je ujedno i jedino naelektrisanje u materijalu.

Kada se gustina polarizacije menja u vremenu, tada vremenski zavisna gustina vezanih naelektrisanja stvara gustinu struje od:

tako da ukupna gustina struje koja se računa u Maksvelovim jednačinama iznosi:

gde je gustina struje slobodnih naelektrisanja, a drugi član nastaje usled promene magnetskog polja (kada postoji).

Veza između P i E u raznim materijalima[uredi | uredi izvor]

U homogenom linearnom i izotropnom dielektričnom materijalu, polarizacija je poravnata i srazmerna električnom polju E. U anizotropanom materijalu, polarizacija i električno polje ne moraju obavezno da budu u istom pravcu. Tada, ith komponenta polarizacije je povezana sa jth komponentom električnog polja prema:

gde je ε0 permitivnost vakuuma, a χ je tenzor električne susceptibilnosti materijala.

Kao i u većem delu elektromagnetizma, ova relacija se bavi samo makroskopskim manifestacijama polja i gustine dipola, tako da se dobija kontinualna aproksimacija dielektričnog materijala u električnom polju, tako da su zanemarene pojave na atomskom nivou.

U opštem slučaju, susceptibilnost je funkcija frekvencije ω primenjenog polja. Kada je polje opšta funkcija vremena t, polarizacija je konvolucija kontinualne Furijeove transformacije χ(ω) sa funkcijom polja E(t).

Ako polarizacija P nije linearno srazmerna polju E, materijal se tada naziva nelinearnim. Tada se, radi dobre aproksimacije (za slaba polja, uz pretpostavku da nema stalnih dipola), P daje kao Tejlorov red od E, čiji su koeficijenti nelinearne susceptibilnosti:

gde je linearna susceptibilnost, daje Pokelsov efekat, a daje Kerov efekat.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. Dr Jovan Surutka; Osnovi elektrotehnike, Prvi deo, Elektrostatika; Drugo izdanje; Naučna knjiga, Beograd; 1979.