Pređi na sadržaj

Velika nagrada Mađarske 2000.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Velika nagrada Mađarske 2000.
Trka 12 od 17 u sezoni 2000.
Detalji o trci
Datum 13. avgust 2000.
Zvanični naziv XVI Marlboro Magyar Nagydíj
Lokacija Hungaroring, Budimpešta, Mađarska
Staza Stalni objekat za trke
Dužina staze 3,975 km
Distanca 77 krugova, 306,075 km
Vrijeme Sunčano.
Temperatura vazduha: 32°C
Temperatura staze: 34–44°C
Pol pozicija
Vozač
Ferari
Vrijeme 1:17.514
Najbrži krug
Vozač Finska Mika Hekinen Maklaren–Mercedes
Vrijeme 1:20.028 (u 20 krugu)
Podijum
Pobjednik
Maklaren–Mercedes
Drugoplasirani
Ferari
Trećeplasirani
Maklaren–Mercedes


Velika nagrada Mađarske 2000 (zvanično XVI Marlboro Magyar Nagydíj) trka je formule 1, održana 13. avgusta 2000, na stazi Hungaroring, blizu Budimpešte, Mađarska. Dvanaesta je trka u okviru sezone 2000 i 18 trka za Veliku nagradu Mađarske. Održana je nakon Velike nagrade Njemačke, a prije Velike nagrade Belgije.

Na stazi ukupne dužine 306,075 km, gdje je voženo 77 krugova, pobijedio je vozač Maklaren–Mercedesa – Mika Hekinen, koji je startovao sa trećeg mjesta mjesta. Na drugom mjestu završio je vozač Ferarija, Mihael Šumaher, koji je startovao sa pol pozicije, dok je na trećem mjestu završio Dejvid Kultard, vozač Maklaren–Mercedesa.

Hekinen je na startu obišao Šumahera i Kultarda, vodio je do kraja i ostvario treću pobjedu u sezoni, osam sekundi ispred Šumahera, koji je završio pola sekunde ispred Kultarda. Nakon trke, Hekinen je preuzeo vođstvo u šampionatu, dva boda ispred Šumahera i šest ispred Kultarda. U konkurenciji konstruktora, Maklaren je preuzeo vođstvo, bod ispred Ferarija.

Izvještaj[uredi | uredi izvor]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Na trci je učestvovalo 11 timova sa po dva vozača.[1] Timovi (takođe poznati kao konstruktori) koji su učestvovali su: Maklaren–Mercedes, Ferari, Džordan, Jaguar, Vilijams, Beneton, Prost, Zauber, Arou, Minardi i BAR.[1] Snadbijevač guma za formulu 1, Bridžston, donio je na trku dvije komponente guma za suvo vrijeme, meke i ekstra meke.[2]

Prije trke, vozač Ferarija, Mihael Šumaher bio je lider šampionata sa 56 bodova, ispred vozača Maklarena, Mike Hekinena i Dejvida Kultarda, koji su bili izjednačeni na drugom i trećem mjestu sa po 54 boda. Rubens Barikelo bio je na četvrtom mjestu sa 46 bodova, ispred Đankarla Fizikele sa 18.[3] U konkurenciji konstruktora, Ferari je bio lider sa 102 boda, četiri ispred Maklarena. Vilijams je bio na trećem mjestu sa 22 boda, ispred Benetona sa 18 i BAR-a sa 12.[3] Maklaren i Ferari su dominirali šampionatom, pobijedivši na svih 11 prethodnih trka. Od vozača iz drugih timova, na podijumu su završavali Fizikela na drugom mjestu i Ralf Šumaher i Hajnc Harald Frencen na trećem mjestu.[3]

Nakon Velike nagrade Njemačke, održane 30. jula, šest timova je održalo sesije testiranja na stazi Rikardo Tormo, u periodu od 3. do 5. avgusta. Test vozač Maklarena, Oliver Panis, bio je najbrži prvog dana, ispred Hekinena. Vozač Zaubera, Pedro Diniz imao je problema sa curenjem ulja, što je limitiralo vrijeme za testiranje.[4] Kultard je bio najbrži drugog dana, dok je Fizikela postavio najbolje vrijeme trećeg dana. Aleksander Vurc je izletio sa staze i udario u barijere, zbog čega je povrijedio desnu nogu i odvezen je u medicinski centar na stazi, nakon čega je transportovan u lokalnu bolnicu.[5] Vurc se oporavio dan prije trke i mogao je da vozi.[6] Ferari je proveo pet dana testurajući bolid na stazi Fjorano, gdje su se koncentrisali na aerodinamiku, dok je test vozač bio Luka Bader.[7] Drugog dana pridružio mu se Barikelo, dok je Šumaher testirao bolid od četvrtog dana.[7][8] Bader i Šumaher su proveli dodatna dva dana na stazi testurajući bolid.[9]

Nakon što je tri prethodne trke zaredom morao da napusti, uključujući i sudar u prvom krugu na Velikoj nagradi Austrije, Šumaher je izjavio da mu je cilj u Mađarskoj da izbjegne incidente u prvom krugu i da završi u zoni bodova, dodavši da je ubijeđen da će se Ferari pokazati dobro na stazi.[10] Barikelo je izjavio da je dobio podršku od direktora Ferarija, Luke Kordera di Montezemoloa da nastavi da se bori za pobjede i šampionat, uprkos tome što je Montezemolo u medijima izjavio da će Barikelo pomoći Šumaheru u borbi za titulu.[11]

Vozač Prosta, Žan Alesi, osjećao se dobro pred trku.[12] Na prethodnoj trci u sezoni, Alesi je doživio težak sudar sa vozačem Zaubera, Pedrom Dinizom, nakon čega je imao vrtoglavicu i povraćao je.[13] Test vozač tima, Stefan Sarazin, bio je spreman da zamijeni Alesija u slučaju da ne bude mogao da vozi.[14] Alesi je rekao da je spreman da vozi ponovo, izjavivši: „Prošlo je nekoliko dana prije nego sam stvarno počeo da se oporavljam, ali sada spavam i osjećam se mnogo bolje“.[15]

Prije trke, neki timovi su napravili promjene na bolidima. Maklaren je predstavio novu aerodinamiku, sa namjerom da poveća snagu vozila. Takođe su predstavili novo prednje krilo.[16] BAR je predstavio novi sistem za hlađenje,[17] dok je Ferari predstavio novu aerodinamiku, sličnu onoj koju su koristili na Velikoj nagradi Monaka,[18] kao i modifikovanu verziju auspuha.[19]

Trening i kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Mihael Šumaher, ostvario četvrtu pol poziciju u sezoni.

Četiri sesije treninga održane su prije nedeljne trke, po dvije u petak i subotu. Sesije održane u petak, ujutru i poslije podne, trajale su po sat vremena. Sesije održane u subotu ujutru trajale su 45 minuta.[20] Sesije u petak održane su po suvom vremenu. Mihael Šumaher je bio najbrži u prvoj sesiji, sa vremenom od 1:20.198, skoro šest desetinki ispred Barikela. Edi Irvin je ostvario treće vrijeme, ispred Ralfa Šumahera i Fizikele. Vozač BAR-a, Žak Vilnev, završio je šesti, dok su top deset kompletirali Jarno Truli, Diniz, Mika Salo i Dženson Baton.[21] U drugoj sesiji, Dejvid Kultard je bio najbrži, sa vremenom od 1:18.792, ispred Hakinena. Vozači Ferarija, Mihael Šumaher i Rubens Barikelo ostvarili su treće i četvrto vrijeme, ispred Trulija, dok su top deset kompletirali Đankarlo Fizikela, Ralf Šumaher, Dženson Baton, Frencen i Irvin.[22] U trećoj sesiji, Barikelo je bio najbrži, sa vremenom od 1:18.268, stotinku ispred Kultarda. Frencen je postavio treće najbolje vrijeme, ispred Mihaela Šumahera i Hekinena. Šesti je završio Ralf Šumaher, dok su top deset kompletirali Salo, Baton, Truli i Fizikela.[23] U poslednjoj sesiji, Mihael Šumaher je bio najbrži, sa vremenom od 1:17.395, ispred Kultarda i Barikela. Frencen je postavio četvrto najbolje vrijeme, Ralfa Šumahera i Hekinena, dok su top deset kompletirali Truli, Fizikela, Salo i Deniz.[24]

„Oduševljen sam što sam na pol poziciji. Došli smo ovdje puni samopouzdanja i nadam se da ćemo otići odavde sjutra sa istim samopouzdanjem. Prvi cilj mi je da završim i onda smo u dobroj poziciji za pobjedu. Za start, mislim da smo se poboljšali nakon treninga prošle nedelje. Ali i dalje vam je potrebno malo sreće, sa toliko konjskih snaga i malih zahvata. Ovo je zahtjevna staza za vožnju bez odmora za vozača, sa mnogo krivina i nekoliko ispupčenja. To čini teškim naći najbolja podešavanja za trku, ali ja sam srećan sa mojim automobilom. Kvalifikacije su jedna stvar, ali trka je druga i ja želim da ostvarim dobar rezultat. Pravi odgovor će doći sjutra“.

Mihael Šumaher, nakon osvajanja pol pozicije.[25]

Kvalifikacije su održane u subotu poslije podne, trajale su sat vremena. Svaki vozač je bio ograničen na 12 krugova, dok se startni poredak na trci određuje na osnovu najbržih krugova. Tokom sesije, važilo je pravilo 107%, kojim je predviđeno da svaki vozač mora biti unutar 107% vremena najbržeg kruga da bi se kvalifikovao za trku.[20] Sesija je održana po suvom vremenu.[26] Mihael Šumaher je bio najbrži i ostvario je 28 pol poziciju u karijeri, četvrtu u Mađarskoj, sa vremenom od 1:17.514. Na drugom mjestu kvalifikovao se Kultard, koji je bio tri desetinke sporiji od Mihaela Šumahera. Treći je završio Hekinen, koji je istakao da je tim napravio promjene u podešavanjima bolida, nakon što nije bio zadovoljan u prethodnoj sesiji.[24] Ralf Šumaher se kvalifikovao na četvrtom mjestu i istakao je da je zadovoljan primjenom aerodinamike.[24] Barikelo je završio peti, nakon čega je izjavio da ga je Kultard spriječio da postavi brže vrijeme. Frencen se kvalifikovao na šestom mjestu, dok su top deset kompletirali Fizikela, Baton, Salo i Irvin.[24] Vurc je završio na 11 mjestu, dvije desetinke iza Irvina, dok se Truli kvalifikovao na 12 mjestu, ispred Diniza, Alesija, Pedra de la Rose i Vilneva. Džoni Herbert je kvalifikacije završio na 17 mjestu, nakon što se okrenuo na stazi u finišu. Slijedili su Zonta, Nik Hajdfeld i Jos Verstapen, dok su poslednje pozicije zauzeli vozači Minardija, Mark Gene i Gaston Mazakane.[27]

Trka[uredi | uredi izvor]

Vozači su izašli na stazu u 9:30 po srednjoevropskom ljetnjem vremenu, za sesiju zagrijavanja.[20] Kultard je ostao najbrži, sa vremenom od 1:19.261. Drugi i treći bili su vozači Ferarija, Mihael Šumaher i Barikelo. Hekinen je završio četvrti, sekundu iza Kultarda.[28]

Mika Hekinen, ostvario treću pobjedu u sezoni.

Trka je startovala u 14:00 po lokalnom vremenu.[20] Vrijeme prije početka trke bilo je sunčano i suvo, temperatura vazduha bila je 32 °C (90 °F), dok je temperatura staze iznosila 34—44 °C (93—111 °F);[29][30] očekivano je da uslovi ostanu isti tokom cijele trke.[31] Prije starta, mjenjač na bolidu Mazakanea se pokvario, zbog čega je morao da startuje u rezervnom bolidu. Herbert je takođe planirao da koristi rezervno vozilo, jer je njegov imao problema sa uljem, što je otklonjeno prije početka. Hekinen je imao dobro ubrzanje na startu, obišao je Kultarda i Mihaela Šumahera u prvoj krivini i preuzeo vođstvo. Kultard je zatim odbranio treće mjesto nakon napada Ralfa Šumahera, dok su se Vilnev i De la Rosa sudarili u borbi za 15 mjesto.[32] Vilnev je morao u boks na promjenu prednjeg krila, dok je Verstapen otišao na promjenu zadnje lijeve gume. Na kraju prvog kruga, Hekinen je bio lider, dok su slijedili Mihael Šumaher, Kultard, Ralf Šumaher, Barikelo, Frencen, Fizikela, Irvin, Vurc, Salo, Diniz, Truli, Alesi, Herbert, Zonta, Hajdfeld, Verstapen, Gene, Mazakane, Vilnev i De la Rosa.[33] Hekinen je odvezao nekoliko najbržih krugova zaredom i stekao prednost ispred Mihaela Šumahera.[33]

Fizikela je napravio grešku u osmom krugu i izgubio je dvije pozicije. Alesi je otišao u boks u devetom krugu zbog problema sa sistemom za upravljanje, vratio se na stazu na poslednjem mjestu, ali je dva kruga kasnije morao da napusti trku. Fizikela je otišao široko u 12 krugu i obišao ga je Herbert za 13 mjesto. Tri kruga kasnije, Fizikela je morao u boks zbog problema sa kočnicama i na stazu se vratio na 19 mjestu. Hekinen je povećao prednost na sedam sekundi do 19 kruga, dok je Kultard zaostajao tri sekunde iza Mihaela, a bio je ispred Ralfa Šumahera.[33] Vilnev je došao do 18 mjesta, nakon što je obišao Fizikelu i Zontu. Hajdfeld je morao da napusti trku u 22 krugu, jer se njegov bolid ugasio nakon što je došao u boks. Dva kruga kasnije, Irvin je sa sedmog mjesta otišao u boks i vratio se na stazu na 11 mjestu.[32]

Dejvid Kultard, završio na trećem mjestu.

Ralf Šumaher je otišao u boks u 28 krugu i vratio se na stazu na sedmom mjestu; Barikelo je u boks otišao krug kasnije, dok je Hekinen otišao u 31 krugu i vratio se na stazu na drugo mjesto, ali se vratio na prvo mjesto u sledećem krugu, kada je Kultard otišao u boks. Hekinen je postavio najbrži krug trke, sa vremenom od 1:20.028 u 33 krugu, nastavivši da pravi prednost ispred Mihaela Šumahera, kome se približavao Kultard. Šumaher je uspio da se udalji od Kultarda, koji je izgubio dvije sekunde, obilazeći Genea za cijeli krug. Gene je zbog zadržavanja dobio kaznu od deset sekundi. Barikelo je drugi put u boks otišao u 47 krugu, Mihael i Ralf Šumaher u 50, a Kultard u 51.[32]

Hekinen je otišao u boks u 53 krugu i na stazu se vratio na prvom mjestu, nakon što je prethodno napravio prednost od 20 sekundi ispred Mihaela Šumahera.[32][33] Frencen je poslednji otišao u boks u 56 krugu;[33] na kraju 57 kruga, nakon što su svi vozači bili u boksu drugi put, Hekinen je bio lider, slijedili su Mihael Šumaher, Kultard, Barikelo, Ralf Šumaher, Frencen, Baton, Truli, Diniz, Irvin, Salo, Vurc, Herbert, Vilnev, Verstapen, Zonta, Gene, Mazakane i De la Rosa.[33] Vilnev je napao Herberta za 13 mjesto, koji se nakon toga okrenuo na stazi i prepustio poziciju.[32] U 63 krugu, Diniz je morao da napusti trku jer mu je motor prestao da radi,[33] dok je Verstapen obišao Herberta za 14 mjesto u 57 krugu.[32] Herbert je zatim morao da napusti trku u 69 krugu, zbog problema sa mjenjačem; u 70 krugu, Mazakane je zaustavio bolid pored staze i povukao se, jer je motor prestao da radi.[34]

Truli je obišao Batona za sedmo mjesto u 74 krugu, dok je Batona krug kasnije obišao i Irvin.[32] Hekinen je zadržao vođstvo do kraja i ostvario treću pobjedu u sezoni, sa vremenom od 1'45:33.869 i prosječnom brzinom od 108.097 mph (173.965 km/h). Mihael Šumaher završio je drugi, 7.9 sekundi iza Hekinena; Kultard je završio na trećem mjestu, ispred Barikela, dok su u zoni bodova završili još Ralf Šumaher i Frencen. Truli je završio prvi van zone bodova, dok su top deset kompletirali Irvin, Baton i Salo. Vurc je završio na 11 mjestu, krug iza Hekinena, dok su dva kruga iza završili Vilnev, Verstapen i Zonta; Gene je završio tri kruga iza, a poslednji De la Rosa četiri kruga iza.[35]

Nakon trke[uredi | uredi izvor]

„Znao sam da će start biti krucijalan, jer je gotovo nemoguće obilaženje na ovoj stazi. Normalno, savršen start ne dešava se više od jednom godišnje i nakon što sam ga ja imao prije dvije nedelje u Hokenhajmu, mislio sam da sam iskoristio svoju kvotu. Kada sam preuzeo vođstvo, bio sam komforan u ostatku trke, cijeli tim je uradio fantastičan posao tokom cijelog vikenda da bi optimizovali automobil. Izuzetno sam srećan zbog pobjede, a takođe i zbog preuzimanja vođstva u šampionatu“.

Mika Hekinen nakon pobjede.[36]

Tri prvoplasirana vozača izašla su na podijum za ceremoniju i pres konferenciju. Hekinen je istakao da je startovao dobro zbog promjena koje su napravljene na motoru.[37] Potpredsjednik Mercedes benz motosporta, Norbert Haug, pohvalio je njegovu pobjedu, izjavivši: „Mika je imao sjajnu trku. Njegova pobjeda je možda izgledala laka, ali bilo je teško ostvariti je i, po mom mišljenju, ovo je jedan od najboljih vozača ikada“.[38] Mihael Šumaher je izjavio da je srećan što je istakao na drugom mjestu, uprkos tome što nije uspio da dostigne Hekinena, izjavivši: „Nismo bili dovoljno brzi da pobijedimo danas. Izgubio sam na startu od Mike, ali kada vidite kakav je tempo imao tokom trke, u svakom slučaju bi me obišao kasnije tokom trke. Prilično sam srećan što sam zadržao drugo mjesto, jer je bila tijesna borba sa Dejvidom nakon njegovog drugog pit stopa“.[37] Kultard je izjavio da je imao problema sa balansom bolida prije prvog odlaska u boks, dok je u drugom dijelu izgubio vrijeme iza vozila Minardija: „jednostavno nisam bio dovoljno brz u prvom dijelu, imao sam neobičan balans automobila, što je bizarno i morao sam da otkrijem da li gume imaju problem sa pritiskom. To me je koštalo vremena u prvom dijelu i Mihael je mogao da se udalji. Nakon što su gume primijenjene, bile su mnogo bolje u drugom i trećem dijelu i automobil je bio brži. Izgubio sam mnogo vremena iza četiri vozila Minardija, koliko se činilo da ih ima. Izgledalo je kao da Mihael Šumaher uvijek naiđe na gužvu u petoj krivini, a ja nikad nisam dobio stvarno šansu za obilaženje prije krivine 10. To me je koštalo vremena, iako sam iskreno zaslužio da završim samo na trećem mjestu“.[37]

Rubens Barikelo je za rezultat krivio slab rezultat u kvalifikacijama, koje je završio na petom mjestu, nakon čega je vodio borbu sa Ralfom Šumaherom, do odlaska u boks. Izgubio je dosta vremena dok je obišao Ralfa i kasnije nije mogao da dostigne Kultarda i da se bori za podijum, o čemu je izjavio: „mislim da sam šansu za bolji rezultat izgubio u subotu, kada se nisam kvalifikovao dobro. Nakon toga bilo je nemoguće da obiđem Ralfa i platio sam cijenu. Mehaničari su uradili sjajan posao da izađem ispred njega. Bio sam previše daleko da bih uhvatio ostale, iako sam pokušao“.[37] Tehnički direktor Ferarija, Ros Bron izjavio je da su imali dobru strategiju u pit stopu i na trci, ali da nisu bili dovoljno brzi,[39] dok je Di Montezemolo tražio od mehaničara i inžinjera Ferarija da se koncentrišu na rotaciju točkova, a takođe je pohvalio Hekinena za seriju dobrih startova.[40] Ralf Šumaher je bio zadovoljan sa petim mjestom; Barikelo ga je obišao jer je imao problema u boksu, ali je istakao da bi ga svakako obišao u narednom dijelu trke.[37] Ralf Schumacher and Frentzen were pleased to finish in fifth and sixth places respectively.[37] Fizikela je morao da napusti trku zbog problema sa kočnicama; dvaput se okrenuo na stazi i oštetio bolid, istakao je da je tim pokušao da otkloni problem, ali je upravljanje bilo previše teško i morao je da se povuče.[37]

Mark Gene, zbog problema sa komunikacijom nije propustio vozača da ga obiđe za cijeli krug.

Gene je istakao da je imao problema u komunikaciji sa timom, zbog kojih se nije sklonio da ga Irvin obiđe za cijeli krug i dobio je kaznu od deset sekundi, o čemu je izjavio: „bila je to veoma teška trka, ali moji problemi su počeli kad je Irvin pokušao da me obiđe za cijeli krug. Plave zastave su mi istaknute previše kasno, nisam znao da li da branim poziciju ili da ga propustim. Pitao sam tim šta da radim, ali radio veza nije radila dobro i nisam imao nikakvu komunikaciju sa posadom u pit stopu. Onda sam dobio kaznu od deset sekundi, žao mi je Irvina koji je izgubio vrijeme, ali nisam tako reagovao namjerno“.[37] Tehnički direktor Jaguara, Geri Anderson, bio je ljut na Genea koji se nije sklonio Irvinu, što ga je koštalo vremena i borbe za bodove, koji je izjavio: „ne razumijem zašto plave zastave nisu istaknute, jer je bio plan za sve da vide“.[41] Edi Irvin je istakao da je trka u Mađarskoj bila najbolja njegova najbolja vožnja, koja nije nagrađena osvajanjem bodova, izjavio je: „ovo je vjerovatno jedna od najboljih trka koju sam vozio bez nagrade. Mnogo sam se zabavljao tamo, bio je veoma zabavan i dobar posao. Morao sam u boks rano jer sam imao problema sa pritiskom goriva i onda sam morao da uzmem još goriva za ostatak trke. Takođe sam bio uhvaćen iza Minardija u presudnim trenucima trke, dok sam se borio za sedmo mjesto“.[37]

Nakon trke, Hekinen je preuzeo vođstvo u šampionatu prvi put u sezoni, sa 64 boda, ispred Mihaela Šumahera sa 62 i Kultarda sa 58. Barikelo je ostao na četvrtom mjestu sa 49 bodova, ispred Fizikele sa 18.[3] U konkurenciji konstruktora, Maklaren je preuzeo vođstvo sa 112 bodova, bod ispred Ferarija. Vilijams je ostao na trećem mjestu sa 24 boda, ispred Benetona sa 18, dok je Džordan došao na peto mjesto sa 12 bodova, ispred BAR–Honde.[3] Direktor Maklarena, Ron Denis, istakao je da očekuje da njegovi vozači imaju prednost i na preostalih pet trka u sezoni, ali da će njihovo zadovoljstvo smanjiti šanse za uspjeh.[42]

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Poz BR Vozač Konstruktor Krug Zaostatak
1 3 Njemačka Mihael Šumaher Ferari 1:17.514 –
2 2 Ujedinjeno Kraljevstvo Dejvid Kultard Maklaren–Mercedes 1:17.886 +0.372
3 1 Finska Mika Hekinen Maklaren–Mercedes 1:17.922 +0.408
4 9 Njemačka Ralf Šumaher Vilijams–BMV 1:18.321 +0.807
5 4 Brazil Rubens Barikelo Ferari 1:18.330 +0.816
6 5 Njemačka Hajnc Harald Frencen Džordan–Mugen Honda 1:18.523 +1.009
7 11 Italija Đankarlo Fizikela Beneton–Plejlajf 1:18.607 +1.093
8 10 Ujedinjeno Kraljevstvo Dženson Baton Vilijams–BMV 1:18.699 +1.185
9 17 Finska Mika Salo Zauber–Petronas 1:18.748 +1.234
10 7 Ujedinjeno Kraljevstvo Edi Irvin Jaguar–Kosvort 1:19.008 +1.494
11 12 Austrija Aleksander Vurc Beneton–Plejlajf 1:19.259 +1.745
12 6 Italija Jarno Truli Džordan–Mugen Honda 1:19.266 +1.752
13 16 Brazil Pedro Diniz Zauber–Petronas 1:19.451 +1.937
14 14 Francuska Žan Alesi Prost–Pežo 1:19.626 +2.112
15 18 Španija Pedro de la Rosa Arou–Supertek 1:19.897 +2.383
16 22 Kanada Žak Vilnev BAR–Honda 1:19.937 +2.423
17 8 Ujedinjeno Kraljevstvo Džoni Herbert Jaguar–Kosvort 1:19.956 +2.442
18 23 Brazil Rikardo Zonta BAR–Honda 1:20.272 +2.758
19 15 Njemačka Nik Hajdfeld Prost–Pežo 1:20.481 +2.967
20 19 Holandija Jos Verstapen Arou–Supertek 1:20.609 +3.095
21 20 Španija Mark Gene Minardi–Fondmetal 1:20.654 +3.140
22 21 Argentina Gaston Mazakane Minardi–Fondmetal 1:20.905 +3.391
107% vremena: 1:22.940
Izvor:[27][43]

Trka[uredi | uredi izvor]

Poz Br Vozač Konstruktor Krugovi Vrijeme/Povukao se Start Bodovi
1 1 Finska Mika Hekinen Maklaren–Mercedes 77 1:45:33.869 3 10
2 3 Njemačka Mihael Šumaher Ferari 77 + 7.917 1 6
3 2 Ujedinjeno Kraljevstvo Dejvid Kultard Maklaren–Mercedes 77 + 8.455 2 4
4 4 Brazil Rubens Barikelo Ferari 77 + 44.157 5 3
5 9 Njemačka Ralf Šumaher Vilijams–BMV 77 + 50.437 4 2'
6 5 Njemačka Hajnc Harald Frencen Džordan–Mugen Honda 77 + 1:08.099 6 1
7 6 Italija Jarno Truli Džordan–Mugen Honda 76 + 1 krug 12  
8 7 Ujedinjeno Kraljevstvo Edi Irvin Jaguar–Kosvort 76 + 1 krug 10  
9 10 Ujedinjeno Kraljevstvo Dženson Baton Vilijams–BMV 76 + 1 krug 8  
10 17 Finska Mika Salo Zauber–Petronas 76 + 1 krug 9  
11 12 Austrija Aleksander Vurc Beneton–Plejlajf 76 + 1 krug 11  
12 22 Kanada Žak Vilnev BAR–Honda 75 + 2 kruga 16  
13 19 Holandija Jos Verstapen Arou–Supertek 75 + 2 kruga 20  
14 23 Brazil Rikardo Zonta BAR–Honda 75 + 2 kruga 18  
15 20 Španija Mark Gene Minardi–Fondmetal 74 + 3 kruga 21  
16 18 Španija Pedro de la Rosa Arou–Supertek 73 + 4 kruga 15  
DNF 21 Argentina Gaston Mazakane Minardi–Fondmetal 68 Mjenjač 22  
DNF 8 Ujedinjeno Kraljevstvo Džoni Herbert Jaguar–Kosvort 67 Mjenjač 17  
DNF 16 Brazil Pedro Diniz [[Zauber–Petronas 62 Motor 13  
DNF 11 Italija Đankarlo Fizikela Beneton–Plejlajf 31 Kočnice 7  
DNF 15 Njemačka Nik Hajdfeld Prost–Pežo 22 Elektrika 19  
DNF 14 Francuska Žan Alesi Prost–Pežo 11 Suspenzija 14  
Izvor:[35][44]

Stanje u šampionatu nakon trke[uredi | uredi izvor]

  • {{small|Napomena: Prikazano je samo prvih pet pozicija u obje konkurencije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Formula One Teams and Drivers (2000)”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. Arhivirano iz originala 22. 6. 2000. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  2. ^ Tytler, Ewan (9. 8. 2000). „The Hungarian GP Preview”. Atlas F1. Haymarket Media Group. Arhivirano iz originala 20. 4. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  3. ^ a b v g d „F1 Driver's Championship Table 2000”. crash.net. Crash Media Group. Arhivirano iz originala 11. 7. 2015. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  4. ^ „Panis demonstrates ability in Valencia testing”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 3. 8. 2000. Arhivirano iz originala 13. 6. 2014. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  5. ^ „Wurz Injured on Third day of Valencia Testing”. Atlas F1. Haymarket Publications. 6. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  6. ^ „Injured Wurz given the all-clear”. BBC Sport. BBC. 6. 8. 2000. Arhivirano iz originala 25. 2. 2003. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  7. ^ a b „Testing Fiorano July 31st and Aug 1st: Days 1 and 2”. Formula1.com. Formula1.com Limited. 3. 8. 2000. Arhivirano iz originala 11. 8. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  8. ^ „Schumacher Joins Badoer at Fiorano”. Atlas F1. Haymarket Publications. 4. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  9. ^ „Completed Shakedown at Fiorano”. Ferrari. 7. 8. 2000. Arhivirano iz originala 7. 1. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  10. ^ „Schumacher Sets his Target after Mishaps”. Atlas F1. Haymarket Publications. 10. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  11. ^ „Barrichello -- I will fight”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 10. 8. 2000. Arhivirano iz originala 1. 2. 2010. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  12. ^ „Alesi Declared Fit to Race in Hungary”. Atlas F1. Haymarket Publications. 8. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  13. ^ „Alesi's head still spinning”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 7. 8. 2000. Arhivirano iz originala 13. 6. 2014. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  14. ^ „Alesi shrugs off illness”. BBC Sport. BBC. 7. 8. 2000. Arhivirano iz originala 24. 2. 2003. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  15. ^ „Alesi in better shape for Budapest”. Formula1.com. Formula1.com Limited. 10. 8. 2000. Arhivirano iz originala 18. 6. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  16. ^ „New innovations for McLaren at Valencia”. GPUpdate. JHED Media BV. 5. 8. 2000. Arhivirano iz originala 22. 2. 2016. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  17. ^ „New parts for BAR in Hungary”. GPUpdate. JHED Media BV. 9. 8. 2000. Arhivirano iz originala 22. 2. 2016. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  18. ^ „Formula One Update: 4 August 2000”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 4. 8. 2000. Arhivirano iz originala 8. 10. 2003. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  19. ^ „Ferrari complete shake-down with chimneys”. GPUpdate. JHED Media BV. 8. 8. 2000. Arhivirano iz originala 22. 2. 2016. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  20. ^ a b v g „2000 Formula One Sporting Regulations”. Fédération Internationale de l'Automobile. 24. 1. 2000. Arhivirano iz originala 4. 12. 2000. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  21. ^ „Friday First Free Practice - Hungarian GP”. Atlas F1. Haymarket Publications. 11. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  22. ^ „Friday Second Free Practice - Hungarian GP”. Atlas F1. Haymarket Publications. 11. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  23. ^ „Saturday First Free Practice - Hungarian GP”. Atlas F1. Haymarket Publications. 12. 8. 2000. Arhivirano iz originala 22. 4. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  24. ^ a b v g „Free Practice + Qualifying”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 12. 8. 2000. Arhivirano iz originala 9. 3. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  25. ^ Schumacher, Michael (12. 8. 2000). „Hungarian GP Saturday Ferrari notes”. motorsport.com. Motorsport.com, Inc. Arhivirano iz originala 21. 11. 2015. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  26. ^ „Grand Prix of Hungary”. Gale Force F1. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 8. 3. 2007. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  27. ^ a b „Hungarian GP Saturday qualifying”. motorsport.com. Motorsport.com, Inc. 26. 8. 2000. Arhivirano iz originala 24. 12. 2015. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  28. ^ „Sunday Warm-Up - Hungarian GP”. Atlas F1. Haymarket Publications. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 2. 2015. 
  29. ^ „Report: Mika and McLaren in front”. Gale Force F1. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 7. 2002. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  30. ^ „2000 Round 12 Hungary: Hungaroring”. Formula1.com. Formula1.com Limited. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 29. 3. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  31. ^ „Hungary Weather Forecast”. Formula1.com. Formula1.com Limited. 10. 8. 2000. Arhivirano iz originala 1. 6. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  32. ^ a b v g d đ e „Race Facts”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 9. 3. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  33. ^ a b v g d đ e „Lap-by-Lap: Grand Prix of Hungary 2000”. Gale Force F1. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 17. 7. 2002. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  34. ^ „Grand Prix Results: Hungarian GP, 2000”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 13. 12. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  35. ^ a b „2000 Hungarian GP - Classification”. ChicaneF1. Arhivirano iz originala 15. 2. 2016. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  36. ^ Häkkinen, Mika (13. 8. 2000). „Today's Selected Quotes - Hungarian GP”. Atlas F1. Haymarket Publications. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  37. ^ a b v g d đ e ž z „Hakkinen moves into title lead after convincing Hungaroring victory”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 1. 2. 2010. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  38. ^ „Haug Hails Hakkinen's "Great Win"”. Atlas F1. Haymarket Publications. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  39. ^ „Brawn Laments Lack of Speed”. Atlas F1. Haymarket Publications. 14. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  40. ^ „Di Montezemolo urges team to rectify wheel-spin problem”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 15. 8. 2000. Arhivirano iz originala 1. 2. 2010. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  41. ^ „Anderson Angry with Gene”. Atlas F1. Haymarket Publications. 13. 8. 2000. Arhivirano iz originala 26. 2. 2001. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  42. ^ Allsop, Derick (15. 8. 2000). „Team ethic brings McLaren's momentum”. The Independent. Independent Print Limited. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  43. ^ F1 Racing. September 2000.
  44. ^ „2000 Hungarian Grand Prix”. Formula1.com. Formula1.com Limited. Arhivirano iz originala 10. 10. 2014. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Prethodna trka:
Velika nagrada Njemačke 2000. 		Svetski šampionat Formule 1
sezona 2000. 		Naredna trka:
Velika nagrada Belgije 2000.
Prethodna trka:
Velika nagrada Mađarske 1999. 		Velika nagrada Mađarske Naredna trka:
Velika nagrada Mađarske 2001.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Велика_награда_Мађарске_2000.&oldid=26837373”