Veliki basen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Topografija Velikog basena
Granica Velikog basena

Veliki basen je velika, aridna oblast na zapadu Sjedninjenih Američkih Država. Prema najprihvaćenijoj podeli obuhvata područje koje se nalazi između Vasač planina (engl. Wasatch Mountains) u Juti i Sijera Nevade, i u kojem nema oticanja reka prema moru. Površina regije iznosi više od 0,5 miliona km² (550 000 km²[1]). Zauzima veći deo države Nevade, zapadnu Jutu, kao i manje delove Oregona, Ajdaha i Kalifornije.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Basen je zatvorena depresija ograničena Sijera Nevadom i Kaskadskim planinama na zapadu, Kolumbijskim platoom na severu, Stenovitim planinama na istoku i platoom Kolorada na jugu. On predstavlja polupustinjsku visiju u kojoj su spuštene prostrane kotline, čija su dna na 1 200 - 1 500 m apsolutne visine, izuzev Doline Smrti, čije je dno na 83 m ispod morskog nivoa. Veliki basen je najširi na severu, dok se prema jugu sužava i snižava. Sastoji se od širokih dolina i stenovitih planinskih oblasti.

U reljefu Velikog basena zapažaju se fosilni abrazioni oblici. Ove oblike proučavali su G. K. Džilbert i I. Rasel. G. K. Džilbert istraživao je tragove fosilnih kvartarnih terasa jezera Bonvilj, jezera koje za vreme pleistocena postojalo na mestu današnjeg Velikog Slanog jezera. Bonviljsko jezero imalo je u fazi maksimalnog nivoa znatno veće prostiranje od Velikog Slanog jezera. Džilbertove genetske analize i morfološka metoda istraživanja fosilnih terasa Bonvilja postali su umnogome obrazac za sva kasnija proučavanja fosilnog abrazionog reljefa. On je na stranama jezerskog basena zapazio seriju, izuzetno dobro morfološki očuvanih, fosilnih abrazionih terasa. Ima ih sedam, od kojih su 6 usečene pri ritmičkom narastanju jezerskog nivoa (transgresivne), a jedna je usečena kada je nivo jezera naglo opao (regresivna). Najviša, „Bonviljska terasa” je najmlađa transgresivna terasa, usečena 305 m iznad današnjeg nivoa Velikog slanog jezera. Najniža i sveukupno najmlađa je regresivna „terasa Provo” usečena na visini od 183 m. Između ovih dveju terasa je 5 transgresivnih gde najniža od njih predstavlja najstariju transgresivnu terasu. Ova pojava gde se mlađe transgresivne terase nalaze iznad starijih označava se kao „inversna superpozicija”. Do ovoga je došlo jer je nivo jezera ritmički narastao do nivoa „Bonviljske terase” (305 m) a onda naglo opao do nivoa „terase Provo” (183 m).[1]

Klima[uredi | uredi izvor]

Planinski lanac Sijera Nevade na zapadu zaustavlja vetrove koji nose vlažan vazduh sa Pacifika, te zbog toga veći deo Velikog basena ima pustinjsku klimu, sa ukupnim padavinama između 150 i 300 mm godišnje.

Hidrološke odlike[uredi | uredi izvor]

U Velikom basenu nalaze se reliktna jezera od kojih su najveća Veliko Slano, Piramidsko, Sivir i Juta.[1] Najveće jezero u regionu je Veliko slano jezero na severu Jute koje se dopunjuje topljenjem snega na planinama i brojnim malim rekama koje se ulivaju u njega. Ovo plitko jezero ima prosečnu površinu od oko 4.400 km², ali njegova veličina značajno varira usled isparavanja i priticanja vode. To je jedno od najslanijih nezagađenih jezera na svetu. Na njegovim obalama izgrađena su industrijska postrojenja koja prerađuju jezersku so. Regija Velikog basena se ne drenira prema moru.

Biljni i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Biljni i životinjski svet je veoma oskudan, osim u onim oblastima gde veštački sistem za navodnjavanje obezbeđuje dovoljno vode.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

U poređenju sa većim delom SAD, Veliki basen je nepristupačna teritorija. Velike površine ove oblasti su nenastanjene, no ipak znatan broj gradova i manjih naselja. Većina poljoprivrednika se bavi uzgajanjem ovaca, ali to ne utiče mnogo na ukupnu oblasnu ekonomiju. Najveći ekonomski izvori ovog regiona su nalazišta ruda. Rudnici srebra, zlata i drugih metala pomogli su da se razviju naselja poput Karson Sitija, glavnog grada Nevade. Nevada je danas vodeća američka savezna država u proizvodnji zlata i žive, dok je Juta među vodećim proizvođačima srebra, bakra i rude gvožđa. Solt Lejk Siti je glavni industrijski centar, kao i sedište Crkve Isusa Hrista poslednjeg sveca — mormonske religije, čiji su prvi članovi osnovali ovaj grad 1840. godine. U većini gradova Nevade naglo je porastao broj stanovnika zbog legalizovanja kockanja 1931. godine. U Las Vegasu prvi kazino otvoren je 1941. godine, a danas u vodećem kockarskom centru živi 1,5 miliona ljudi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.