Pređi na sadržaj

Veljko Batrović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veljko Batrović
Lični podaci
Puno ime Veljko Batrović
Datum rođenja (1994-03-05)5. mart 1994.(30 god.)
Mesto rođenja Podgorica, SR Jugoslavija
Visina 1,77 m
Pozicija ofanzivni vezni
Juniorska karijera
2008—2010 Bubamara revita
2010 Partizan
2011 Mogren
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2010—2011 Zeta 1 (0)
2012—2015 Viđev Lođ 58 (4)
2015—2016 Zavrč 25 (6)
2016—2017 Domžale 10 (0)
2017 Krško 4 (0)
2018—2019 Etar 41 (11)
2019 Radnički Niš 7 (1)
2020 Septemvri Sofija
2020—2021 Panahaiki 26 (8)
2021 Olimpijakos Volos 7 (1)
2022 Asteras Vlahioti 12 (2)
2022—2023 Iraklis Larisa 8 (0)
2023 Anagenisi Kardica 15 (1)
2023— Budućnost Podgorica 4 (2)
Reprezentativna karijera
2013—2016 Crna Gora do 21 2 (0)
* Datum aktuelizovanja: 16. oktobar 2023.

Veljko Batrović (Podgorica, 5. mart 1994) crnogorski je fudbaler.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Batrović je u mlađim kategorijama igrao za školu fudbala Bubamara revita. Dok je igrao u mlađim kategorijama za njega su interesovanje pokazali Arsenal, PSŽ a bio je i u kampu italijanskog Milana.[1] Tokom 2010. godine se priključio beogradskom Partizanu,[2] ali ipak nakon šest meseci klub je odustao od njegovog angažovanja zbog visokog obeštećenja koje je tražio njegov matični klub.[3] Nakon toga je kratko bio u ekipi Mogrena da bi potom prešao u Zetu u čijem dresu je debitovao krajem sezone 2010/11, odigravši jedan meč u Prvoj ligi Crne Gore.[4]

U januaru 2012. potpisuje ugovor sa ekipom Viđeva iz Lođa.[5] U poljskom klubu je proveo naredne četiri sezone. U prve dve sezone je uglavnom bio na klupi, ali u druge dve je bio standardan. Odigrao je za Viđev ukupno 58 prvenstvenih mečeva na kojima je postigao četiri gola.[4] U sezoni 2015/16. je igrao za slovenačkog prvoligaša Zavrč, u čijem dresu je odigrao 25 prvenstvenih utakmica na kojima je bio strelac šest puta.[4] U leto 2016. godine prelazi u Domžale,[6] u čijem dresu je tokom sezone 2016/17. odigrao samo deset prvenstvenih utakmica.[4] Nakon Domžala prelazi u još jedan slovenački klub Krško gde je tokom prvog dela sezone 2017/18. odigrao samo četiri prvenstvene utakmice.[4]

U zimskom prelaznom roku sezone 2017/18. prelazi u bugarski klub Etar iz Velikog Trnova. U ovom klubu je proveo narednih sezonu i po i odigrao ukupno 41 prvenstvenu utakmicu, uz 11 postignutih golova.[4] U junu 2019. godine potpisao je dvogodišnji ugovor sa Radničkim iz Niša.[7] U Radničkom je proveo jednu polusezonu nakon čega je napustio klub, a u februaru 2020. je potpisao ugovor sa bugarskim drugoligašem Septemvrijem iz Sofije.[8] U julu 2020. prešao je grčkog drugoligaša Panahaiki.[9] Naredne tri godine je proveo u Grčkoj, promenivši pritom nekoliko klubova, da bi se u avgustu 2023. vratio u crnogorski fudbal i potpisao za podgoričku Budućnost.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „PSŽ krade crnogorskog bisera”. novosti.rs. 5. 1. 2010. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  2. ^ „Veljko Batrović u Partizanu”. b92.net. 6. 8. 2010. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  3. ^ „Batrović preskup za Partizan”. b92.net. 13. 2. 2011. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  4. ^ a b v g d đ „Veljko Batrović”. soccerway.com. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  5. ^ „Veljko Batrović u Viđevu iz Lođa”. vijesti.me. 28. 1. 2012. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  6. ^ „Veljko Batrović novi član rumene družine” (na jeziku: slovenački). nkdomzale.si. Arhivirano iz originala 31. 10. 2023. g. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  7. ^ „Zvanično: Batrović u Radničkom dve sezone”. mozzartsport.com. 11. 6. 2019. Pristupljeno 12. 6. 2019. 
  8. ^ „Batrović se vratio u Bugarsku”. dan.co.me. Pristupljeno 18. 2. 2020. 
  9. ^ „Batrović potpisao za Panahaiki”. dan.co.me. Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  10. ^ „Batrović za LOB SPORT: U Podgorici želim da doživim atmosferu iz Poljske”. lobsport.me. 10. 8. 2023. Pristupljeno 3. 10. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]