Vim Kift

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vim Kift
Vim Kift 2017.
Lični podaci
Puno ime Vilem Kornelis Nikolas Kift
Nadimak "Vim"
Datum rođenja (1962-11-12)12. novembar 1962.
Mesto rođenja Amsterdam, Holandija
Visina 1,90
Pozicija Napadač (fudbal)
Juniorska karijera
AVV Madjoe[1]
Ajaks
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1979−1983
1983−1986
1986−1987
1987−1990
1990−1991
1991−1994
Ajaks
Piza
Torino
PSV
Bordo
PSV
96
91
19
82
26
88
(69)
(25)
(8)
(55)
(3)
(34)
Reprezentativna karijera
1981−1993 Holandija 43 (11)

Vilem Kornelis Nikolas „Vim” Kift (rođen 12. novembra 1962) je holandski bivši profesionalni fudbaler koji je igrao kao napadač. Kift je postao komentator 2001. godine, povremeno se pojavljujući u emisiji o fudbalu Voetbal Inside.

Plodan golgeter čija je glavna prednost bila sposobnost šuta, igrao je u svojoj zemlji za dva najvažnija kluba, Ajaks i PSV Ajndhofen. Igrao je i u inostranstvu, u Italiji i Francuskoj.

Kift je igrao za holandsku reprezentaciju, i bio je član ekipe koja je osvojila Evropsko prvenstvo 1988. Takođe je predstavljao naciju na Svetskom prvenstvu 1990.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Kift 1981. godine

Rođen u Amsterdamu, Kift je započeo profesionalnu karijeru u lokalnom FK Ajaksu, debitujući u prvom timu 4. maja 1980, sa nepunih 18 godina. Među njegovim omladinskim saigračima bili su Frank Rajkard, Džon van't Ship, Marko van Basten i Gerald Vanenburg. U svoje prve dve pune sezone postigao je zapanjujući broj golova, posebno u periodu 1981–82, kada je u isto toliko utakmica postigao 32 gola, što je bilo presudno da tim stekne titulu Eredivizije, a on dobije evropsku nagradu Zlatna kopačka.[2]

Sa samo 20 godina Kift je prodat italijanskom klubu Piza Kalčo, postigavši samo tri gola 1983-84. Pomogao je toskanskoj ekipi da se odmah plasira u Seriju A, ali je imao loš učinak u prvom kolu, sa tim klubom i sa sledećim, FK Torino.

U leto 1987, Kift se vratio u svoju zemlju i potpisao za PSV Ajndhoven. Njegov uticaj bio je neposredan, jer je njegov novi tim osvojio trostruki trofej, uključujući i evropski kup u sezoni, gde je on postigao pogodak iz penala protiv FK Benfika (0-0 posle 120 minuta).[3] Do ovih priznanja doprineo je sa ukupno više od 30 golova, bio je najbolji u takmičenju; takođe je bio jedan od pet evropskih igrača koji su ikada postigli podvig pobedivši na četiri takmičenja - tri sa svojim klubom i jedno sa nacionalnim timom - iste godine, a ostali su saigrači Beri van Aerle, Hans van Breukelen, Ronald Kuman i Vanenburg.

Kift je svoje drugo i poslednje iskustvo u inostranstvu doživeo 1990. godine, pridruživši se FK Bordo iz Francuske i ponovo neuspešan, vratio se u PSV i igrao još tri sezone do penzionisanja, u proseku postigavši više od 11 golova. Ukupno je postigao 158 golova na samo 264 meča u vrhunskoj ligi Holandije.

Kift se pridružio PSV-u 2009. godine, postavljen je za pomoćnog trenera omladinskih klubova.

Međunarodna karijera[uredi | uredi izvor]

Kift je svoj prvi kup za Holandiju stekao 1981. godine. Predstavljao je nacionalni tim na tri velika međunarodna turnira, Evropsko prvenstvo 1988, Svetsko prvenstvo 1990. i Evropsko prvenstvo 1992.[4]

U prvom takmičenju Kift je tri puta igrao za šampione, uvek kao zamena u drugom poluvremenu: 18. juna 1988, nakon što je zamenio Ervina Koemana, postigao je pogodak u 82. minutu meča pobede od 1:0 grupne faze protiv reprezentacije Republike Irske, pomažući Holanđanima da pobede protivnike u meču i završe na drugom mestu u Grupi 2 kako bi obezbedili plasman u polufinale.[5]

Kift je igrao četiri puta na drugom turniru, održanom u Italiji, počevši od poznatog protivnika, Irske, i pronašavši mrežu u remiju 1:1 protiv Egipta.[6]

Karijera posle penzionisanja i lični život[uredi | uredi izvor]

Nakon penzionisanja, Kift je radio kao fudbalski stručnjak za televizijske kanale Sport1 i RTL, proslavivši se kao komentator u popularnoj fudbalskoj emisiji Voetbal Inside (VI). 2016. godine Kift je potpisao ekskluzivni ugovor sa kompanijom Zigo Sport. Zbog ovoga u početku nije mogao da se pojavi za VI stolom.[7] Krajem 2018. godine Kift se vraćao dva puta nedeljno kao gost na VI. 2019. godine Kift je potpisao trogodišnji ugovor sa Talpom, što je značilo da se vratio njihovom novom programu, Veronica Inside, sa istim konceptom kao i VI.[8]

Njegov sin Robin (rođen 1987) takođe je bio fudbaler. Nakon što je pohađao Ajaks i omladinske akademije FK Groningen, igrao je isključivo u nižim ligama svoje zemlje.

U svojoj biografiji, objavljenoj 2014. godine, Kift je priznao svoju dugotrajnu zavisnost od alkohola i kokaina, koja je započela nakon završetka karijere, a završila nakon tretmana odvikavanja.[9]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Kift u akciji za Ajaks 1980.

Međunarodne[uredi | uredi izvor]

Holandija

Pojedinačne[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Haen, Jo (14. 9. 2017). „092 – Wim Kieft begon bij Madjoe” (na jeziku: holandski). Stichting Vrienden van Watergraafsmeer. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  2. ^ „Award winners”. European Sports Media. Arhivirano iz originala 04. 09. 2019. g. Pristupljeno 20. 11. 2015. 
  3. ^ James M. Ross (17. 1. 2008). „Champions' Cup 1987–88”. RSSSF. Pristupljeno 20. 11. 2015. 
  4. ^ Wim Kieft – International Appearances; at RSSSF
  5. ^ „Tournament History: Euro 1988 (West Germany)”. Goal. 4. 6. 2008. Pristupljeno 11. 11. 2011. 
  6. ^ Vim Kift na sajtu FIFA (arhiva)
  7. ^ „Wim Kieft niet meer bij Voetbal Inside” (na jeziku: holandski). Televizier. 27. 4. 2016. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  8. ^ „Wim Kieft verruilt Ziggo Sport voor Talpa” (na jeziku: holandski). NU.nl. 16. 1. 2019. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  9. ^ „Wim Kieft berichtet von Kokain-Sucht” [Wim Kieft speaks of cocaine addiction]. Der Tagesspiegel (na jeziku: nemački). 22. 5. 2014. Pristupljeno 14. 7. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]