Vladislava Krstić
Vladislava Krstić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 2. april 1978. |
Mesto rođenja | Beograd, SFR Jugoslavija |
Vladislava Krstić (Beograd, 2 april 1978) umetnica je mlađe generacije koja je po završetku Fakulteta likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu stupila na likovnu scenu Srbije sa već izgrađenim stilom i načinom vajarskog izražavanja u klasičnim skulpturalnim formama koje odišu svežinom.[1]
Član je ULUS-a od 2008. godine. Do sada je izlagala na kolektivnim i samostalnim izložbama u zemlji i inostranstvu.[2]
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Vladislava Krstić rođena je 2. aprila 1978. godine u Beogradu, od majke Jovane (devojačko Simić) i oca Miloša Krstića. Osnovno obrazovanje stekla je Beogradu, nakon kojeg je upisala i diplomirala vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Slavoljuba Radojčića a zatim i Akademske specijalističke studije, na istom fakultetu, u klasi profesora Nikole Vukosavljevića.[2]
Vladislava Krstić je član ULUS-a od 2008. godine. Živi i stvara u Beogradu, u statusu samostalnog umetnika od 2009.
Umetnički rad[uredi | uredi izvor]
Ono što u umetničkom radu Vladislave Krstić impresionira je istinsko vajarsko obrazovanje, posebno iz anatomije čovekovog tela, zavidni profesionalni nivo i nesumnjivi dar za vladanje vajarskom tehnikom oblikovanja pre svega muškog torza i vešto kreativno izražavanje na pravom i visokom umetničkom nivou.[2]
Za vajarstvo Vladislave Krstić može se reći da je uzbudljiva misija u kojoj iskazuje sopstvene (umetničke) stavove, koristeći se oprobanim tehnološkim postupcima od starina, kojima uspešno savladava mnoge životne barijere. Kroz svoje skulpture, pre svega u formi torza i portreta, Vladislave Krstić iznosi svoj stav o životu u veoma zaoštrenim društvenim okolnostima, stvarajući sopstvenu istinu i viđenje savremenog čoveka, koji bitiše u sopstvenom svetu punog haosa, koji umetnicu istovremeno okupira ali i inspiriše.
„ | Vladislava lomi tabu savremenog sveta koji vrše diskriminaciju, i iskazuje je „razlikujući“ ljude (koji nisu svi isti) birajući koga hoće, a koga neće da prikažu.[1] | ” |
Na svojim skulpturama, koristeći pri tome različite vajarske materijale i boju, Vladislave Krstić stvara dela na visokom „zanatskom“ nivou, ne umanjujući „umetničku“ vrednost ostvarenja. Jer, tokom dugih razoblja antike i srednjeg veka, kada su stvarana nebrojena remek-dela, artifex je bio termin kojim su označavani i zanatlije i umetnici.[1]
Snagu ljudkog tela Vladislave Krstić iskazuje, čineći to na jedan suptilan način, prikazujući najčešće lepotu muškog torza, iako u već viđenom, na jedan samo njoj svojstven način, kao da time želi da iskaže svoju unutrašnju ljubav prema ljudima sa kojima živi u svom okruženju.[2]
„ | Čak i u autoportretima Vladislave Krstić posvedočen je isti postupak, gde se autorka u procesu stvaranja namerno i uspešno „razdvojila“ na stvaralački subjekat i objekat posmatranja kako bi autentično predstavila svoju ličnost, a ne sebe-umetnicu. Takvim tretmanom objekta od strane autora, posmatrač je slobodan da i sam pristupi delu kao ličnost, jer mu se ne nameće voluntaristički i parcijalni fragment stvarnosti u interpretaciji nekakvog umetnika-egocentrika.[1] | ” |
Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
|
|||
|
| ||
|
Učešće na kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu[uredi | uredi izvor]
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
|
| ||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
| ||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 2009. Masters of the arts, second place (nagrada na izložbi World Art Expo 09)
- 2008. Zlatno dleto (nagrada ULUS-a na Prolećnoj izložbi)
- 2006. Nagrada „Kuzmanović” za portret (nagrada FLU)
- 2005. Nagrada “Ilija Kolarević, vajar” za najbolje izvedeni akt (nagrada FLU).[a]
Stipendije[uredi | uredi izvor]
- 2007. Stipendija Grada Beograda
- 2006. Eurobank „EFG školarina“ za studente završne godine državnih fakulteta za ostvarene izvanredne rezultate tokom studija
- 2006. Stipendija Republičke fondacije za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Torzo-5
-
Torzo-1
-
Torzo-2
-
Autoportret
-
Torzo
-
Terakota
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Ovaj rad je ušao u zbirku radova Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja i stoji javno izložen u zgradi Zavoda u Beogradu.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Oliver Tomić, Irina Perišić Bošnjak i Vladislava Krstić, Likovna kritika, na sajtu Art info portal Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. septembar 2015) Pristupljeno 17. 9. 2013.
- ^ a b v g Radmila Kostić, O skulpturama Vladislave Krstić, U: Katalog za samostalnu izložbu, „Heroji“, u galeriji Art55, Niš, 2013. str 2
- ^ Katalog Prolećne izložbe Udruženja likovnih umetnika Srbije (2010), Beograd
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Vladislava Krstić na Vikimedijinoj ostavi