Pređi na sadržaj

Vojni avion

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Formacija vojnih aviona; avion Američkog ratnog vazduhoplovstva T-38 talon, avion britanskog kraljevskog vazduhoplovstva Jurofajter tajfun, avion francuskog ratnog vazduhoplovstva Rafael i avion Američkog ratnog vazduhoplovstva F-22 raptor

U vojne avione spadaju svi avioni koji se koriste u vojne svrhe bilo koje vrste.[1] Vojni avioni mogu biti borbeni i neborbeni:

  • borbeni avioni dizajnirani su tako da uništavaju neprijateljsku opremu, tehniku, objekte ili ljudstvo koristeći sopstveno naoružanje.[1] Borbene avione obično razvija ili nabavlja vojska određene države;
  • neborbeni avioni nisu dizajnirani primarno za borbu, ali mogu nositi oružje radi samoodbrane. Neborbeni avioni uglavnom imaju pomoćnu ulogu na bojnom polju, a pored vojske proizvode ih i određene civilne organizacije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Lakši od vazduha[uredi | uredi izvor]

Replika nemačkog Meseršmita Me 262, jednog od prvih borbenih aviona koji je leteo na turbomlazni pogon.

Godine 1783, kada su uspostavljeni prvi praktični avioni (baloni na vrući vazduh i vodonik), brzo su usvojeni za vojne dužnosti.[2] Prva vojna balonska jedinica bio je Francuski aerostatski korpus, koji je 1794. leteo balonom za posmatranje tokom bitke kod Flerija, prve velike bitke koja je imala posmatranje iz vazduha.[3] Baloni su nastavili da se koriste tokom 19. veka, uključujući Napoleonove ratove i Francusko-pruski rat, za posmatranje i propagandnu distribuciju.[4] Tokom Prvog svetskog rata, nemački cepelini dirižabli su izvršili više vazdušnih napada na britanske gradove, a korišćeni su i za posmatranje.[4] Tokom 1920-ih, Američka mornarica je nabavila nekoliko nečvrstih vazdušnih brodova, od kojih je prvi koji je ušao u upotrebu bio K-1 1931. godine. Upotreba od strane SAD, kao i drugih zemalja nastavljena je i u Drugom svetskom ratu, Američka mornarica je konačno izvela iz upotrebe svoj poslednji baloni 1962. godine.[5]

Teži od vazduha[uredi | uredi izvor]

Ubrzo nakon prvog leta Rajt flajera, nekoliko vojski se zainteresovalo za avione na motor. Godine 1909, Američka armija je kupila Rajtov vojni flajer, posmatrački avion sa dva sedišta, za Aeronautičku diviziju, Američki korpus za vezu. Služio je do 1911. godine, do kada su avioni na motorni pogon postali važna karakteristika u nekoliko armija širom sveta.[6] Avioni su obavljali izviđačke i taktičke misije bombardovanja u Italo-turskom ratu, a Prvi balkanski rat je doživeo prve pomorsko-vazdušne operacije. U Drugom balkanskom ratu usledili su fotoizviđački letovi i bacanje propagandnih letaka.

Vazdušna borba je bila značajna komponenta Prvog svetskog rata, pošto su borbeni avioni razvijeni tokom rata, strateško bombardovanje velikog dometa je postalo mogućnost,[7] a avioni su raspoređivani sa nosača aviona. Avioni su takođe preuzeli veći broj uloga podrške, posebno medicinsku evakuaciju, i primenu nova oružja kao što su rakete vazduh-vazduh za upotrebu protiv izviđačkih balona.[8]

Borba[uredi | uredi izvor]

Izraelski F-35I Adir

Borbeni avioni, ili „ratni avioni“, su široko podeljeni na višenamenske, lovce, bombardere, napadače i podršku za elektronsko ratovanje.

Među njima postoje varijacije, uključujući lovce-bombardere, kao što su jurišni avioni MiG-23 i sovjetski Iljušin Il-2 Šturmovik. Među borbene avione spadaju i pomorski patrolni avioni velikog dometa, kao što su Hoker Sideli Nimrod i S-3 Viking koji su često opremljeni za napad protivbrodskim projektilima i protivpodmorničkim oružjem.

Lovci[uredi | uredi izvor]

Primarna uloga lovaca je uništavanje neprijateljskih aviona u borbi vazduh-vazduh, kao deo ofanzivnih i defanzivnih protivvazdušnih operacija. Mnogi lovci takođe poseduju određeni stepen sposobnosti kopnenog napada, što im omogućava da izvode površinski napad i bliske misije vazdušne podrške. Pored svojih kontravazdušnih dužnosti, oni imaju zadatak da obavljaju misiju pratnje bombardera ili drugih aviona. Lovci su sposobni da nose različito oružje, uključujući mitraljeze, topove, rakete, vođene projektile i bombe. Mnogi savremeni lovci mogu da napadnu neprijateljske lovce sa velike udaljenosti, pre nego što ih neprijatelj uopšte vidi ili otkrije. Primeri lovaca uključuju F-35 Lajtning II, F-22 Raptor, F-15 Igl i Su-27.

Bombarderi[uredi | uredi izvor]

Dva Embraer EMB 314 Super Tukana Brazilskih vazduhoplovnih snaga lete iznad prašume Amazonije.

Bombarderi su obično veći, teži i manje manevarski sposobni od lovačkih aviona. Oni su u stanju da nose velike količine bombi, torpeda ili krstarećih projektila. Bombarderi se koriste skoro isključivo za napade sa zemlje i nisu dovoljno brzi ili agilni da se bore protiv neprijateljskih lovaca. Neki imaju jedan motor i zahtevaju jednog pilota za rad, dok drugi imaju dva ili više motora i zahtevaju posadu od dva ili više. Ograničen broj bombardera, kao što je B-2 Spirit, ima stelt sposobnosti koje ih sprečavaju da ih neprijateljski radar otkrije. Primer konvencionalnog modernog bombardera bi bio B-52 Stratofortres. Primer bombardera iz Drugog svetskog rata bila bi Leteća tvrđava B-17. Bombarderi uključuju lake bombardere, srednje bombardere, teške bombardere, ronilačke bombardere i torpedne bombardere.

Napad[uredi | uredi izvor]

Udarni avioni se mogu koristiti za pružanje podrške prijateljskim kopnenim trupama. Neki su u stanju da nose konvencionalno ili nuklearno oružje daleko iza neprijateljskih linija kako bi pogodili prioritetne kopnene ciljeve. Udarni helikopteri napadaju neprijateljske oklopne snage i pružaju blisku vazdušnu podršku kopnenim trupama. Primer istorijskog jurišnika je sovjetski Iljušin Il-2 Šturmovik. Nekoliko tipova transportnih aviona naoružano je oružjem za bočno pucanje kao topovnjača za kopneni napad. To uključuje avione AC-47 i AC-130.

Elektronsko ratovanje[uredi | uredi izvor]

Avion za elektronsko ratovanje je vojni avion opremljen za elektronsko ratovanje (EW) – odnosno narušavanje efikasnosti radarskih i radio sistema neprijatelja. Oni su generalno modifikovane verzije drugih već postojećih aviona. Nedavni primer bi bio Boing EA-18G Grovler, koji je modifikovana verzija Boinga F/A-18F Super Horneta.[9]

Pomorska patrola[uredi | uredi izvor]

P-8 Posejdon Američke mornarice koji se koristi za pomorsku patrolu i ASW.

Pomorski patrolni avion je vojni avion sa fiksnim krilima dizajniran da radi dugo vremena iznad vode u pomorskim patrolnim ulogama – posebno protiv podmornica, protiv brodova, i za traganja i spasavanja. Neki patrolni avioni su dizajnirani za ovu svrhu, poput Kavasakija P-1.[10] Mnogi drugi su modifikovani dizajni već postojećih aviona, kao što je Boeing P-8 Poseidon, koji je zasnovan na avionu Boeing 737-800.[11] Dok se termin pomorski patrolni avion uglavnom odnosi na avione sa fiksnim krilima, drugi tipovi aviona, kao što su baloni i helikopteri, takođe su korišćeni u istim ulogama.

Višenamenski[uredi | uredi izvor]

Mnogi borbeni avioni danas imaju višenamenske sposobnosti. Obično se primenjuje samo na avione sa fiksnim krilima. Ovaj termin označava da dati avion može biti lovac ili bombarder, u zavisnosti od toga šta misija zahteva. Primer višenamenskog dizajna je F-15E Strajk Igl, F/A-18 Hornet, F-35 Lajtning II. Primer iz Drugog svetskog rata bi bio P-38 Lajtning.[12] Pomoćni helikopter može da ispuni uloge kao što su kopneni napad, vazdušni napad, vojna logistika, CASEVAC, medicinska evakuacija, komanda i kontrola i transport trupa.[13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gunston 1986, str. 274
  2. ^ Guilmartin, John F., Jr. "Military Aircraft." Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica, n.d. Web. 11 May 2015 (March 2015)
  3. ^ „History of Balloons in Warfare”. bbrclub. Pristupljeno 2019-02-25. 
  4. ^ a b „Aerial warfare during World War One”. The British Library. Arhivirano iz originala 08. 06. 2023. g. Pristupljeno 2019-02-25. 
  5. ^ „balloons in World War 2”. www.century-of-flight.net. Arhivirano iz originala 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 2019-02-25. 
  6. ^ „The World's First Military Airplane”. National Air and Space Museum (na jeziku: engleski). 2009-07-23. Pristupljeno 2019-02-25. 
  7. ^ Munson, Kenneth (2004). Bombers : patrol and reconnaissance aircraft 1914-1919. London: Bounty Books. ISBN 0-7537-0918-X. OCLC 56387422. 
  8. ^ „A brief history of rocketry”. NASA Spacelink. Arhivirano iz originala 5. 8. 2006. g. Pristupljeno 2006-08-19. 
  9. ^ EA-18G Growler Boeing Retrieved January 20, 2016
  10. ^ Kawasaki P-1 Kawasaki Aerospace Company Retrieved January 20, 2017
  11. ^ P-8 Poseidon Boeing Retrieved January 20, 2017
  12. ^ Dwyer, Larry (17 September 1997). "Lockheed P38 Lightning". The Aviation History Online Museum
  13. ^ „Utility helicopter”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]