Galateja (satelit)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Galateja

Galateja (snimak sonde Vojadžer 2)
Galateja (snimak sonde Vojadžer 2)

Planeta Neptun
Otkriće
Otkrio Stiven Sinot
Datum otkrića 28. jul 1989.
Karakteristike orbite
Ekcentricitet 0.00004
Period revolucije 0.42874431 dana
Nagib 0,052°
Fizičke karakteristike
Srednji poluprečnik (176 ± 8)
(204 × 184 × 144 (±~10)) km
Masa 2.12×1018[1] kg
Gustina 0.75[2] g/cm³
Gravitacija 0.018 m/s²
Magnituda 21.9
Albedo 0,08[2]

Galateja (grč. Γαλάτεια) je četvri po redu unutrašnji satelit Neptuna. Poznata je i pod imenom Neptun VI.

Otkriće i imenovanje[uredi | uredi izvor]

Galateju je otkrio Stiven Sinot krajem jula 1989. godine sa fotografija koje je napravila sonda Vojadžer 2. Tada je dobila privremeno ime S/1989 N 4.[3]Otkriće je objavljeno 2. avgusta 1989. Ime je dobila po Galateji, jednoj od Nereida i kćerki boga Nereja i njegove žene Doride.

Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Galateja je veoma nepravilnog oblika. Najverovatnije je nastala ponovnim spajanjem čestica nekog od Neptunovih satelita koji su se razbili usled perturbacija putanje Tritona nakon zarobljavanja tog meseca u veoma ekscentričnoj orbiti.[1]

Sa dimenzijama od 204 × 184 × 144 kilometara Galateja je peti po veličini Neptunov satelit. Procenjena temperatura iznosi 51 K. Oko Neptuna se kreće u direktnom smeru stvrajući gotovo savršeno kružnu orbitu na prosečnoj udaljenosti od 61,953 kilometara.

Galateja orbitira ispod Neptunove sinhrone orbite, pa se polako spiralno kreće ka unutrašnjosti i može eventualno ući u Neptunovu atmosferu, ili se razbiti o planetarni prsten nakon prelaska Rošeove granice.

Galateja je najverovatnije pastirski satelit Neptunovog Adamsovog prstena koji se nalazi 1.000 kilometara izvan svoje orbite. Orbitalna rezonanca u odnosu 42:43 sa Galatejom smatra najverovatnijim uzrokom jedinstvenog oblika ovog prstena u vidu konveksnih lukova.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Porco, C.C. (1991). „An Explanation for Neptune's Ring Arcs”. Science. 253 (5023): 995—1001. Bibcode:1991Sci...253..995P. PMID 17775342. doi:10.1126/science.253.5023.995. 
  2. ^ a b „Planetary Satellite Physical Parameters”. JPL (Solar System Dynamics). 24. 10. 2008. Pristupljeno 12. 1. 2015. 
  3. ^ Marsden, Brian G. (2. 8. 1989). „Satellites of Neptune”. IAU Circular. 4824. Pristupljeno 12. 1. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]