Georgije Popović (ikonopisac)
Georgije Popović | |
|---|---|
| Datum rođenja | 1784. |
| Datum smrti | 1847. |
Georgije Popović (1784—1847)[1] bio je ikonopisac iz Velikog Bečkereka
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pripada slikarskoj "dinastiji" Popović iz Velikog Bečkereka.[2] Sin je molera Teodora i brat akademskog slikara Jeftimija.
Učio se u slikarskoj radionici[3] svog oca u Velikom Bečkereku, a i kod mnogo poznatijeg prezimenjaka, sugrađanina Dimitrija Popovića. Pretpostavlja se da je 1804. godine upisao bečku Umetničku akademiju. Pripada umetničkoj epohi baroka.
Prvo je 1808. godine uradio ikonostas u pravoslavnom hramu u Banatskoj Kanjiži (danas Novi Kneževac).[4] Oslikao je potom (nastavio rad Dimitrija Popovića), gradsku Uspensku crkvu u rodnom gradu, 1815. godine.[5]
Bio je 1810. godine pretplatnik jedne knjige u Bečkereku, kao živopisac zajedno sa Markom Konstantinovićem bildhauerom (vajarom).[6]
Delo[uredi | uredi izvor]
- Čenta, ikonostas u crkvi, 1810-1811. godine
- Novi Kneževac, ikonostas
- Baranda, 1814.
- Ada, 1820.
- Neštin, 1824.
- Beodra, ikonostas
- Veliki Bečkerek, ikonostas Uspenske crkve 1815. godine
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Protojerej stavrofor Miloš A. Popović. "Versko-crkveni život Srba u Banatu", Zrenjanin 2001.
- ^ "Taj divni kolorit graždanstva", katalog izložbe, Zrenjanin 2009.
- ^ Jelena Knežević: "Dimitrije Popović 1738-1796.", Zrenjanin 2001.
- ^ "Zrenjanin", monografija grada, Zrenjanin 1966.
- ^ "Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti", Novi Sad 1977.
- ^ "Mladi Robinzon...", preveo Joakim Vujić, Budim 1810.