Gligorije Lazić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gligorije (Grigorije) Lazić
Lični podaci
Datum rođenja(1870-02-26)26. februar 1870.
Mesto rođenjaSremski Karlovci,  Austrougarska
Datum smrti21. oktobar 1917.(1917-10-21) (47 god.)
Mesto smrtiSremski Karlovci,  Austrougarska

Potpispotpis_alt}}}

Gligorije (Grigorije) „Gliša” Lazić (Sremski Karlovci, 26. februar 1870 — Sremski Karlovci, 21. oktobar 1917) je bio srpski profesor i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Deda Grigorije bio je profesor Karlovačke gimnazije, prirodnjak, filolog i autor prvog udžbenika iz fizike na srpskom jeziku - Kratko rukovodstvo k fiziki (1822). Otac Stevan bio je profesor, filolog, književnik i dugogodišnji direktor Karlovačke gimnazije.[1]

Obrazovanje i profesorska karijera[uredi | uredi izvor]

Gimnaziju je pohađao u Sremskim Karlovcima i Osijeku. Potom je upisao studije filozofije u Beču. Tokom studija je bio bibliotekar Udruženja srpskih studenata u Beču „Zora” (1888).

Radni vek proveo je kao profesor Karlovačke gimnazije, u kojoj je radio sve do Prvog svetskog rata. Predavao je latinski i grčki jezik.[1]

Članstvo u naučnim ustanovama i strukovnim udruženjima[uredi | uredi izvor]

Za redovnog člana Matice srpske izabran je 1902. godine, a zatim je bio član njenog Književnog odeljenja (1904) i Odbora Književnog odeljenja (1906—1913).

Bio je član Nadzornog odbora Društva srpskih književnika, novinara i umetnika „Zmaj” u Beogradu (1907).[1]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Pedagodija i istorija[uredi | uredi izvor]

Radove sa pedagoškom i istorijskom tematikom objavljivao je u Izveštajima i Programu Karlovačke gimnazije (Pogled na školu i položaj učitelja kod Rimljana, 1894-1895; Klasična nastava u gimnaziji i reforma njena, 1895-1896; De Ciceronis librorum de legibus tempore et compositione libri primi / O sadržini i vremenu prve Ciceronove knjige o zakonima, 1900-1901; Stvarno tumačenje grčkih i rimskih pisaca, 1901-1902; De compositione secundi et tertii Ciceronis librorum de legibus / O sadržini druge i treće Ciceronove knjige o zakonima, 1903-1904).[1]

Prevodi[uredi | uredi izvor]

Prevod s grčkog Platonovog dijaloga Lahit ili o hrabrosti objavio je 1895. u Letopisu Matice srpske.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Srpski biografski rečnik knjiga 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 519. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]