Голубача
Russula virescens | |
---|---|
Russula virescens | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Potklasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Binomno ime | |
Russula virescens (Schaeff.) Fr.
|
Golubača (Russula virescens) je pečurka koja raste u mešovitim šumama Srbije. Veoma je česta i veoma jestiva, zapravo najkvalitetnija i najviše cenjena od svih vrsta iz njenog roda. U Republici Srbiji ima status zaštićene vrste prema Pravilniku o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama biljaka, životinja i gljiva.[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]- Šešir je tamnozelene boje, loptastog oblika i ispucale površine.[2] Dok je mlad, onda je beo sa sitnim pegama, a kako kožica postaje deblja, stvaraju se mnogobrojne tvorevine nalik na bradavice, pravilno raspoređene, uglavnom zelene boje, između kojih je tamna ili svetložuta podloga, na ivicama siva. Kasnije boja klobuka, koji je širine do 15 cm, neujednačeno izbledi.[3]
- Listići su beli i veoma gusti, idu uz samu dršku.[2]
- Meso je belo, prijatnog mirisa i ukusa.[2] Tvrdo je i krhko, s crvenim ili tužičastim odsjajem, a ispod kožice zelenkasto. Kako stari miris mu podseća na sir, a ukus postaje slatkast.[3]
- Mikroskopija spore su veličine: 5,5−10×5−7 µm. Široko eliptične do okruglaste, ornamentisane nepravilno raspoređenim šiljcima. Otisak spora je krem boje[4]
Stanište i doba rasta
[uredi | uredi izvor]Česta je u mešovitim šumama, raste na tlu, od juna do septembra.[2] Otporna je na sušu više nego druge pečurke.[3]
Hemijske reakcije
[uredi | uredi izvor]Meso reaguje sa gvajakolom pozitivno, sa gvožđe(II)sufatom menja boju u narandžastu. a sa formalinom menja boju u blago ružičastu[4]
Mere opreza
[uredi | uredi izvor]Ova gljiva se može zameniti sa zelenom pupavkom samo pri nepažljivom branju i to ako se beru mlade i nerazvijene gljive. Treba obratiti pažnju na to da li gljiva ima ovojnicu i suknjicu, što ukazuje na zelenu pupavku.[3]
Srodne vrste
[uredi | uredi izvor]Poznato je oko 700 vrsta roda Russula.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 01. 08. 2018. g. Pristupljeno 13. 11. 2017.
- ^ a b v g d Martić, M. 2003. Naše gljive. Legenda: Čačak. ISBN 978-86-7784-049-5.
- ^ a b v g d „Sajt gljivarskog društva Našice: KRASTAVA KRASNICA - GOLUBAČA”. Arhivirano iz originala 07. 10. 2010. g. Pristupljeno 19. 07. 2010.
- ^ a b Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Uzelac B. BGV Logic Beogad, 2009.