Gornje vučije jezero
| Gornje vučije jezero | |
|---|---|
| Koordinate | 68° 06′ 55″ S; 32° 32′ 12″ I / 68.115186° S; 32.536742° I |
| Zemlje basena |  Rusija Murmanska oblast |
| Maks. dužina | 9,3 km |
| Maks. širina | 4,8 km |
| Površina | 18 km2 |
| Maks. dubina | 50,7 m |
| Dužina obale1 | ~35 km |
| Nad. visina | 165 m |
| DRV | 02020000311101000008070 |
  Gornje vučije jezero | |
| 1 Shore length is not a well-defined measure. | |
Gornje vučije jezero (rus. Верхнее Волчье) slatkovodno je jezero ledničkog porekla smešteno u centralnom delu Murmanske oblasti, na krajnjem severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u severnom delu planinskog područja Vučja tundra, na oko dvadesetak kilometara severozapadno od grada Mončegorska, odnosno na oko 28 km zapadno od Olenegorska. Jezero administrativno pripada Mončegorskom okrugu.
Preko složenih sistema otoka povezano je sa basenom Belog mora. Površina jezera se nalazi na nadmorskoj visini od oko 165 m. Jezero je dosta izduženo u smeru sever-jug u dužini od 93 km, dok maksimalna širina u južnom delu jezera dostiže do 4,8 km. Površina jezerske akvatorije je 18 km², i po tom parametru nalazi se na 38. mestu u Murmanskoj oblasti. Obale su jako razuđene, a ukupna dužina obalske linije jezera je oko 35 km. Maksimalna dubina doseže do 50,7 m. Na južnoj obali se u jezero uvlači veće kamenito poluostrvo, dužine 2 km i širine do 700 m. Drugo poluostrvo sličnih dimenzija, ali znatno niže i močvarnije, nalazi se u severnom delu akvatorije. Po celoj površini jezera razbacana su malena i niska ostrva.
Na obalama jezera se ne nalaze naseljena mesta.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Волчье // Кольская энциклопедия.[мртва веза] В 5-и т. Т. 1. А — Д / Гл. ред. А. А. Киселёв. — Санкт-Петербург : ИС ; Апатиты : КНЦ РАН, 2008. — pp. 423.
- Волчье Верхнее // Географический словарь Мурманской области / Автор-составитель В. Г. Мужиков. — Мурманск : Мурманский областной институт развития регионального образования, повышения квалификации педагогических кадров. 1996. ISBN 978-5-86975-023-5. стр. 29.
