Pređi na sadržaj

Grobnica Fu Hao

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grobnica ledi Fu Hao
Bronzana posuda u obliku sove iz grobnice Fu Hao

Grobnica Fu Hao je arheološko nalazište u Jinšu, ruševinama drevne prestonice Jin dinastije Šang, u okviru modernog grada Anjanga u provinciji Henan, Kina. Otkrila ga je 1976. godine Čang Čenkšiang, a identifikovana je kao konačno počivalište kraljice i vojnog generala Fu Hao, koja je umrla oko 1200. p. n. e. i bila verovatno ledi Hao upisana na kostima za proricanje kralja Vu Dinga i jedne od njegovih brojnih žena.[1]

Do danas je jedina kraljevska grobnica u Šangu pronađena netaknuta sa svojim sadržajem i iskopana od strane arheologa.[2] Iskopavanje je izveo radni tim iz Arheološkog instituta Kineske akademije društvenih nauka, a nakon opsežne restauracije grobnica je otvorena za javnost 1999. godine.

Otkriće i sadržaj[uredi | uredi izvor]

1976. Čang Čenkšiang i njen arheološki tim sondirali su područje oko Jinšu dugačkom lopatom, zvanom Luojang lopata, i pronašli neke uzorke crvenog laka.[3] Otkrivena grobna jama, zvanično nazvana grobnica broj 5, predstavlja jednu jamu, veličine 5,6 metara sa 4 metra, tik ispred glavnog kraljevskog groblja. Grobnica je datirana oko 1200. godine pre nove ere i, prema zapisima na ritualnim bronzama, identifikovana je kao grobnica Fu Hao.[4] [5]

Njena grobnica, jedna od manjih grobnica, jedna je od najbolje očuvanih kraljevskih grobnica dinastije Šang i jedina koja nije opljačkana pre iskopavanja.[1] U unutrašnjosti jame nalazili su se drvena komora dugačka 5 metara, široka 3,5 m i visoka 1,3 m, u kojoj je bio lakirani drveni kovčeg koji je od tada potpuno istrunuo.[6]

U nivou poda nalazili su se kraljevski leš i većina posuđa i oruđa sahranjenih sa njom. Retke artefakte od žada, poput onih iz kulture Liangču, Fu Hao je verovatno sakupljala kao antikvitete, a dok je neke od bronzanih artefakata ledi i njeno domaćinstvo verovatno koristilo, drugi ispisani njenim posthumnim imenom Mu Ksin nesumnjivo su ubačeni kao pripadajući predmeti.[7] Artefakti otkriveni u grobu sastojali su se od:

  • 755 predmeta od žada (uključujući predmete kultura Lungšan, Liangču, Hongšan i Šidžiahe)[8]
  • 564 objekata od kostiju (uključujući 500 ukosnica i 20 vrhova strela)
  • 468 bronzanih predmeta, uključujući preko 200 ritualnih bronzanih posuda, 130 komada oružja, 23 zvona, 27 noževa, 4 ogledala i 4 statue tigra.[9]
  • 63 kamena predmeta
  • 11 grnčarskih predmeta
  • 5 predmeta od slonovače
  • 6.900 školjki kauri (koristilo se kao valuta tokom dinastije Šang)

Ispod leša nalazila se mala jama u kojoj su se nalazili ostaci šest žrtvenih pasa, a duž ivice ležali su kosturi 16 ljudskih robova, što je dokaz ljudskih žrtava.[1]

Takođe postoje nadzemni dokazi o građevini izgrađenoj nad grobnicom koja je verovatno služila kao rodovska sala za održavanje memorijalnih ceremonija; ovo je od tada obnovljeno.[10]

Povezujući žadni artefakt u grobnici Fu Hao sa mnogo ranijim artefaktom kroz stilsku i tehničku analizu, arheološki kontekst identifikovao je ranog sakupljača, ženu koja je okupljala artefakte iz mnogo ranijeg perioda.[11]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Tomb of Marquis Yi of Zeng, otprilike 800 godina kasnije, druga glavna kineska kraljevska grobnica pronađena netaknuta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Ebrey, Patricia (2006). The Cambridge Illustrated History of ChinaNeophodna slobodna registracija. Cambridge University Press. str. 26–27. ISBN 0-521-43519-6. 
  2. ^ Barbieri-Low, Anthony (30. 1. 2010). „Fu Hao”. Grove Art Online (na jeziku: engleski). doi:10.1093/gao/9781884446054.article.T097476. Pristupljeno 10. 3. 2018. 
  3. ^ „An Yang, ancient capital of the Shang dynasty”. China Central Television. Pristupljeno 6. 8. 2007. 
  4. ^ „The Tomb of Lady Fu Hao” (PDF). British Museum. Pristupljeno 4. 8. 2007. 
  5. ^ Keightley, David N. "Art, Ancestors, and the Origins of Writing in China," Representations (Number 56, Special Issue: The New Erudition, 1996): 68–95. Page 76.
  6. ^ Buckley Ebrey, Patricia. „Shang Tomb of Fu Hao”. A Visual Sourcebook of Chinese Civilization. University of Washington. Pristupljeno 4. 8. 2007. 
  7. ^ „Excavations at the Tomb of Fu Hao”. Teaching the Golden Age of Chinese Archeology. National Gallery of Art. Arhivirano iz originala 2007-08-18. g. Pristupljeno 4. 8. 2007. 
  8. ^ Buckley Ebrey, Patricia. „Jade from Fu Hao's Tomb”. A Visual Sourcebook of Chinese Civilization. University of Washington. Pristupljeno 4. 8. 2007. 
  9. ^ Buckley Ebrey, Patricia. „Bronzes from Fu Hao's Tomb”. A Visual Sourcebook of Chinese Civilization. University of Washington. Pristupljeno 4. 8. 2007. 
  10. ^ „Lady Hao's Tomb in the Yin Ruins”. The Garden Museum of Yin Ruins. „Lady Hao's Tomb was a tomb of the royal family of the Yin Dynasty, which was excavated by Anyang Working Team of the Archaeological Institute of the Chinese Social Science Academy in 1976. There was a house foundation remained from the Yin Dynasty on the tomb, which was restored to be the Memorial Hall for Lady Hao during the construction of the garden museum. The coffin chamber of the tomb under the house foundation was in the shape of a small shaft with many kinds of funerary objects buried in 7 layers. There were over 1,900 pieces of objects unearthed from the tomb, including bronze vessels, jade objects, gem objects, bone implements, potteries and so on. In addition, there were over 6,880 cowry-shells as well. The coffin chamber of Lady Hao's tomb was restored in 1999. According to the epigraphs on the bronze vessels and the shapes of the objects and referring to the records concerned in the oracular inscriptions, the occupant of the tomb should be the concubine Lady Hao if the King Wuding of the Yin Dynasty. Lady Hao was the earliest woman general in China, died in the period of Wuding and was given a name of temple as Xin after her death. The discovery of Lady Hao's tomb is of important value to the research of politics, economy, culture and art, small states around, rural system, dating of the bronze vessels, ancient science and technology and so on of the Yin dynasty. 
  11. ^ Cuno, James (23. 5. 2012). Whose Culture?: The Promise of Museums and the Debate over Antiquities. ISBN 978-1400833047. Pristupljeno 2014-02-23. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]