Гробље свитаца

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Groblje svitaca
Filmski poster
Žanranimirana drama
RežijaIsao Takahata
ScenarioIsao Takahata, po romanu autora: Akijuki Nosaka
ProducentToru Hara
Glavne ulogeCutomu Tatumi
Ajano Širaiši
Jošiko Šinohara
Akemi Jamaguči
MuzikaMičio Mamija
SnimateljNobuo Kojama
MontažaTakeši Sejama
Producentska
kuća
Toho
Godina1988.
Trajanje88 minuta
ZemljaJapan
Jezikjapanski
NagradeBlue Ribbon Award
Najbolji animirani film na Međunarodnom festivalu dječjeg filma u Čikagu
Veb-sajtwww.hotarunohaka.jp
IMDb veza

Groblje svitaca (jap. 火垂るの墓, translit. Hotaru no Haka) je japanska anime drama iz 1988. koju je režirao Isao Takahata. Film govori o dvoje dece u Japanu za vreme Drugog svetskog rata. Film je generalno uživao pohvale kritičara.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Duhovi dječaka Seite i njegove mlađe sestre Secuko pričaju o tome kako su umrli. Godina je 1945, a Japan počinje gubiti bitku u Drugom svjetskom ratu. Pri bombardovanju grada Kobea, poginula je majka četrnaestogodišnjeg Seite i njegove mlađe sestre Secuko, pa su tako oboje ostali bez staranja, jer se njihov otac bori u ratu na nekom brodu u Tihom okeanu. Seitu i Secuku prima njihova tetka, ali se ne brine mnogo o njima. Stoga djeca napuštaju njen dom i odlaze da samostalno žive u nekom napuštenom bunkeru. Glad je, međutim, njihov najveći neprijatelj, a naći hranu je gotovo nemoguće.

Film je zasnovan na istinitoj priči. Akijuki Nosaka, autor romana po kojem je snimljen ovaj film, je sam tokom Drugog svjetskog rata gladovao i izgubio sestru zbog izgladnjelosti.

Kritike[uredi | uredi izvor]

„Groblje svitaca“ je hvaljena oda pacifizmu i apel protiv mržnje i ludosti rata, koji je prikazan kao stanje koje upropaštava jednu cijelu generaciju. Radi se o jednom od najcjenjenijih i najslavnijih anime filmova 1980-ih, koji je na kritičarskom sajtu „Truli paradajzi“ (engl. Rotten Tomatoes) od kritičara dobio vrlo visoku srednju ocjenu od 8,9/10,[1] koji su ga čak upoređivali sa filmom „Šindlerova lista“, a samo ga je mali dio kritikovao zbog monotone priče i ukočene strukture. Socijalni realizam prikazan je izuzetno plastično i jednostavno: priča nema humora ili akcije i samo prati dvoje djece koja su izgubila svoje roditelje i polako umiru od gladi i za koje nema srećnog završetka, čime definitivno ruši ustaljeno mišljenje da su svi animirani filmovi namijenjeni za djecu. U ovom slučaju se radi o filmu za odrasle, dirljivom i nepretencioznom djelu sa porukama koja podstiče na razmišljanje.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]