Grujica Lazarević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grujica Lazarević
Lični podaci
Datum rođenja(1935-10-02)2. oktobar 1935.
Mesto rođenjaRudovci, Lazarevac, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti19. jun 2003.(2003-06-19) (67 god.)
Mesto smrtiČačak, Srbija i Crna Gora
Umetnički rad
Pravacakvarelista

Grujica Lazarević (Rudovci, Lazarevac, 2. oktobar 1935Čačak, 19. jun 2003) srpski je akademski slikar, akvarelista i član Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS).[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Upisuje se u Školu za primenjenu umetnost „Đorđe Krstić“ u Nišu u klasi Pere Stanisavljevića, i pohađa je u periodu od 1952. do 1956. godine, VPŠ - likovni odsek u Beogradu, a Pedagoški fakultet, na odseku za likovnu kulturu u Rijeci. Profesionalnu karijeru započinje kao nastavnik likovnog vaspitanja. Službovao je u Bihaću, Sarajevu i Čačku u OŠ „Vuk Karadžić“.

Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) od 1971. godine. Radio je kao urednik likovnog programa U Domu kulture u Čačku gde je osnovao Likovni salon. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umetnika Čačka - LUČ. U Sarajevu je završio i kurs za reditelje. Svoj rediteljski prvenac, Lorkine „Krvave svadbe“ režirao je za vreme službovanja u Bihaću.

Po dolasku u Čačak zajedno sa Milošem Mišom Radivojevićem formira „Eksperimentalni teatar“ - ETIČ. U teatru postavljaju dva komada, „Ćelavu pevačicu“ od Joneskua i „Šantićev Teferič“, scenski prikaz Šantićeve poezije.

Imao je 80 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Izlagao je samostalno u Parizu i Lođu. Učestvovao je na 230 kolektivnih iložbi. Redovan je učesnik kulturne manifestacije „Selu u pohode“ koju je inicirao glumac Zoran Radmilović od 1972. do 1990. godine.

Umro je i sahranjen je u Čačku 19. juna 2003. godine.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Za svoj rad dobio je Oktobarsku nagradu SO Čačak za 1980. godinu i Specijalnu nagradu Zadužbine kralja Petra Prvog Karađorđevića na Jugoslovenskom bijenalu minijature 1992. godine u Gornjem Milanovcu. Dobitnik je nagrade Društva likovnih umetnika Zapadnog Pomoravlja, „Dragan Ćirković“ (1976, 1985 i 1996), Bijenala u Zemunu (1993). Jugoslovenskog bijenala akvarela u Zrenjaninu (1993 i 1997). Osvajač je druge nagrade na izložbi „Beograd inspiracija umetnika“ u Beogradu (1996).[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Čačanski glas“-Čačak, 14. jun 2013. godine, br.23, Kultura. pp. 23, ISSN 03509613
  2. ^ „Ko je ko u Čačku“, Leksikon, (Marković, Svetislav Lj, Marinković, Radovan M, Lukić, Jovan), 1. izdanje, Izdavač: „Prozor“-Čačak, Štampa: „Svetlost“-Čača. 2002. ISBN 8683375015 nevažeći ISBN. str. 87.

Spoljni izvori[uredi | uredi izvor]