Miodrag Đurić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Дадо Ђурић)
Miodrag Đurić
Miodrag Dado Đurić
Lični podaci
Puno imeMiodrag Đurić
Datum rođenja(1933-10-04)4. oktobar 1933.
Mesto rođenjaCetinje, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti27. novembar 2010.(2010-11-27) (77 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Miodrag Dado Đurić (Cetinje, 4. oktobar 1933Pariz, 27. novembar 2010) bio je jugoslovenski i crnogorski slikar savremene umetnosti 20. veka jedan od najistaknutijih predstavnika današnje figurativne umetnosti. Takođe je bio ilustrator knjiga i vajar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Đurić je, odrastajući bez majke, uz ujaka umetnika, završio Umetničku školu u Herceg Novom i upisao Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Marka Čelebonovića.[1]

Poredili su ga sa Dalijem i Šagalom, Miodrag B. Protić nazivao ga je „najizrazitijim predstavnikom figuracije“, a prvi put je izlagao u Rijeci.[1]


I prvu samostalnu izložbu imao je 1958. godine u Galeriji „Danijel Kordije“. Boravio je Dado jedno vreme i u Centralnoj Africi i Njujorku, gde upoznaje kubansku umetnicu Karmen Lidiju Đurić, sa kojom će odgajiti čak petoro dece. Vraćaju se u Francusku, u ruralni deo Normandije, gde će oboje živeti do smrti, Dado 2010, a Karmen sedam godina kasnije.[1]

Pored crteža i uljanih slika radi grafike, a od 1978. do 1980. godine, pored crteža i grafike, radi kolaže i asamblaže. Njegova dela se nalaze u mnogim muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama i iz njih se može suditi o njegovom majstorskom likovnom umeću u kome dočarava apokaliptične spojeve.

Posle Marka Šagala i Salvadora Dalija, Dado Đurić je jedan od umetnika koji su najviše uticali na pojam nadrealizma u slikarstvu.

Pre više od jedne decenije ugledni istoričar umetnosti Alan Boske o njegovom delu objavio monografiju „Dado, univerzum bez odmora“, a nedavno mu je posvećen i jedan dokumentarni film.

Prvu izložbu, u prestonici zemlje u kojoj je rođen, Dado je imao u eminentnoj beogradskoj galeriji "Verica DS art galerie". Tom prilikom je ovaj mag figurativne fantastike izlagao sa svojim sunarodnicima u okviru čuvene izložbe "Ljuba, Dada, Vlada" koja je otvorena u januaru 1995. godine, a koja danas predstavlja početnu tačku u procesu upoznavanja srpske publike sa likom i delom ovog velikana.

Dado Đurić je svoje slike prodavao po cenama koje se kreću od 1.000 do 40.000-50.000 evra što spada u slike koje se dobro prodaju.

O slikarstvu[uredi | uredi izvor]

I sam Dado je jednom upitao da li slikarstvo nekud vodi, ponudivši ovakav odgovor:[1]

Dado Đurić stvarao je do poslednjeg trena. Iako je za vreme plodne karijere toliko toga stvorio „nikada nije bio zadovoljan“:

Sebe je nazivao „antikoloristom“, a zbog „hladnih, ledenih boja njegove slike nisu bile teške“. Branka Bogavac je objavila Razgovor sa Dadom, u kom je on govorio:

Mnogo je voleo ruskog pisca Nikolaja Gogolja, i sebe je nazivao "njegovim kopiletom".[1]

Smrt i nasleđe[uredi | uredi izvor]

Slikar Miodrag Dado Đurić preminuo je 27. novembra u Parizu, nakon teške bolesti u 77. godini života. Po sopstvenoj želji, Dado je bio sahranjen na Cetinju. RTV Crne Gore uz vest o njegovoj smrti govori da je umro jedan od najznačajnijih crnogorskih umetnika svih vremena.[2]

Branka Bogavac je objavila knjigu „Razgovori sa Dadom“ 2001. i prošireno izdanje 2013. godine.[3]

Dela Dade Đurića danas se nalaze u mnogim muzejima, od „Pompidua“ do njujorške „MOME“, galerijama i privatnim kolekcijama širom sveta. Na Cetinju je 2012. godine u njegovu čast otvorena crnogorska galerija umetnosti „Miodrag Dado Đurić“, a deceniju ranije u tom gradu, u okviru Narodnog muzeja Crne Gore, i „Atelje Dado“. Nakon smrti organizovane su retrospektive umetnikovih dela u Kini, Nemačkoj, Parizu[1]

Glavne egzibicije[uredi | uredi izvor]

  • 1958: Galerie Daniel Cordier, Pariz
  • 1960: Galerie Daniel Cordier, Frankfurt
  • 1962: Galerie Daniel Cordier, Njujork
  • 1967: Galerie André François Petit, Pariz
  • 1970: Retrospective exhibition, Centre National d'Art Contemporain, Pariz
  • 1971: Galerie Jeanne Bucher, Pariz
  • 1974: Aberbach Fine Arts Gallery, Njujork
  • 1980: Galerie Isy Brachot, Pariz
  • 1982: Atelier Lacourière-Frélaut, FIAC, Grand Palais, Pariz
  • 1984: Galerie Beaubourg, Pariz
  • 1987: Galleria Forni, Bologna, Italija
  • 1990: Galerie Beaubourg, "Dado-Handel" exhibition, Pariz
  • 1995: Verica D&S art gallerie, Beograd
  • 2009: Palazzo Zorzi, Venice Art Biennale, Italija
  • 2010: Shanghai World Exposition, Montenegro Pavilion, Kina
  • 2011: Galerie Jeanne Bucher, Pariz
  • 2012: Kunsthalle, "Dado, Danse macabre", Diseldorf
  • 2015: Retrospective exhibition "Dado, Horama", Abbey of Auberive, Francuska

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Sreća, to je detalj, to nije smisao”. NOVA portal (na jeziku: srpski). 2021-06-04. Pristupljeno 2021-07-27. 
  2. ^ „Umro slikar Dado Đurić”. Nedeljnik Vreme. Pristupljeno 2021-07-27. 
  3. ^ Dado je bio živa munja („Politika“, 31. oktobar 2013)

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]