Danjan Čen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danjan Čen
Čen na Sajmu knjiga u Šangaju 2008. g.
Lični podaci
Datum rođenja(1958-12-18)18. decembar 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaPeking, Kina
Književni rad
Najvažnija delaDevet života
Šangajska memorabilija
Šangajska princeza
Šangajska lepotica

Danjan Čen (kin., uproš. 陈丹燕, engl. Chen Danyan, pin'jin: Chén Dānyàn, varijanta: Čen Danjan; Peking, 18. decembar 1958), je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih kineskih književnica današnjice. Većina njenih knjiga ima status bestselera, a nekoliko je prevedeno na više svetskih jezika. Šangajska princeza je njena prva knjiga prevedena na srpski jezik.

Biografija i stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Pekingu, a kao dete se sa roditeljima preselila u Šangaj, gde i sada živi i smatraju je jednim od živih kulturnih simbola tog grada.

Diplomirala je kinesku književnost na Univerzitetu u Istočnoj Kini, radila kao reporter u magazinu za decu; počela je kao dečiji pisac. Njena knjiga Smrt učenice (1990) uvrštena je u 100 najboljih dečijih knjiga sveta. Na posebno veliki odziv čitalaca naišle su njene knjige na temu politike jednog deteta u Kini, o kojoj je pre nje vrlo malo pisano. Za autobiografski roman Devet života (1992), o iskustvima dece u vremenu Kulturne revolucije u Kini, dobila je Uneskovu „Nagradu za mir“, bila nominovana za „Nemačku književnu nagradu za mlade pisce“ 1996. godine i bila dobitnik još nekoliko, ne manje važnih međunarodnih priznanja.

Najpoznatija je po takozvanoj Šangajskoj trilogiji koju čine publicističke knjige: Šangajska memorabilija (1998), Šangajska princeza (1999) i Šangajska lepotica (2000).

Od 2014. godine Danjan Čen je nekoliko puta boravila u Srbiji, nakon čega je objavila više dužnih i kratkih tekstova i dva kratka autorska filma o Srbiji i njenoj istoriji. Teme filmova su kult kneza Lazara i Hazarski rečnik Milorada Pavića, koji je bio njena velika književna inspiracija.[1][2] Ona je pomogla promociju u Kini našeg nobelovca Ive Andrića, a jedna od ličnosti kojoj se divi je i Gavrilo Princip. Njena poslednja knjiga Zemlja lovaca na snove govori baš o Srbiji, a na Sajmu knjiga u Šangaju u avgustu 2016, bila je jedna od najzapaženijih knjiga.[3][4][5][6][7]

Odabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Nine Lives - a childhood in Shanghai. Zurich, 1995
  • Niuyue jiari (New York Holidays). Shanghai, 1996
  • Šangajska memorabilija (Shanghai Memorabilia (上海的风花雪月), 1998)
  • Šangajska princeza (Shanghai Princess (上海的金枝玉叶). Beijing., 1999)
  • Šangajska lepotica (Shanghai Beauty (上海的红颜遗事) - Yao Yao and her mother Shangguan Yunzhu. Beijing., 2000)
  • Yu he ta de zi xing che. Beijing, 2002
  • Slow Boat To China.(慢船去中国)Shanghai, 2003
  • Shanghai: China's Bridge to the Future (Cultural China, Man and the Land). Rhinebeck, NY, 2006
  • Zemlja lovaca na snove - podnaslov "Geografsko čitanje Hazarskog rečnika", IP "Prosveta" i IK "Vizantija", u prevodu Ivane Babić, Beograd 2016 - original na kineskom jeziku, Peking 2016

Film[uredi | uredi izvor]

Danjan Čen je obišla i naše manastire o kojima je pisala u svojoj novoj knjizi, kao i o Kosovskom boju, knezu Lazaru i despotu Stefanu. Od kineske vlade Danjan Čen je dobila sredstva za snimanje dugometražnog dokumentarnog filma o Srbiji, pod nazivom "Tamo gde Sava teče". U projekat se uključila i vlada R. Srbije, pa je snimanje tog filma postalo prvi zajednički projekat Srbije i Kine.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]