Dejvid O. Selznik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dejvid O. Selznik
Lični podaci
Puno imeDavid O. Selznick
Datum rođenja(1902-05-10)10. maj 1902.
Mesto rođenjaPitsburg, Pensilvanija, SAD
Datum smrti22. jun 1965.(1965-06-22) (63 god.)
Mesto smrtiHolivud, Kalifornija, SAD
Veza do IMDb-a

Dejvid O. Selznik (engl. David O. Selznick; Pitsburg, Pensilvanija, 10. maj 1902Holivud, Kalifornija, 22. jun 1965) je bio američki filmski producent.[1] Njegovi filmovi su bili nominovani za osam, a nagrađeni sa tri Oskara.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Dejvid je rođen u Pitsburgu, Pensilvanija, kao sin Florens En (rođene Saks) i Luisa Džej Selznika, producenta i distributera nemih filmova. Njegov otac je rođen u Litvaniji 1870. godine.[2]

David je imao četvoro braće i sestara, uključujući njegovog brata Majrona, takođe filmskog producenta i kasnije agenta za talente. Dejvid Selznik je dodao „O“ da bi se razlikovao od ujaka sa istim imenom i zato što je mislio da bolje zvuči.[3] „O” ne znači ništa, i nikada nije zakonski promenio svoje ime da bi ga uključio.

Studirao je na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku i počeo da se obučava kao šegrt kod svog oca[4] sve do njegovog bankrota 1923. Godine 1926, Selznik se preselio u Holivud,[4] i uz pomoć očevih veza stekao je posao pomoćnika urednika priča u Metro-Goldvin-Majeru. Napustio je MGM za Paramount Pictures 1928, gde je radio do 1931. Dok je bio u Paramontu oženio se Iren Gledis Majer, ćerkom MGM mogula Luisa B. Majera.

Period u RKO[uredi | uredi izvor]

Dejvid Sarnof, šef RKO, zaposlio je Selznika kao šefa proizvodnje u oktobru 1931. godine.[5] Pored sprovođenja rigoroznih mera za kontrolu troškova, Selznick je zagovarao sistem proizvodnih jedinica, koji je proizvođačima pojedinačnih filmova dao mnogo veću nezavisnost nego što su imali pod preovlađujućim centralnim producentskim sistemom. „Pod fabričkim sistemom proizvodnje oduzimate direktoru njegov individualizam“, rekao je Selznik, „a kako je ovo kreativna industrija to je štetno po kvalitet proizvedenog proizvoda.“[6] Uvođenje jedinične proizvodnje, predviđao je on, takođe bi moglo da rezultira u uštedama od 30–40 procenata.[6]

Da bi snimio filmove po novom sistemu, Selznik je angažovao talentovano osoblje iza kamere, kao što su režiser Džordž Kjukor i producent/reditelj Merijan K. Kuper, i dao je producentu Pandru S. Bermanu, starom dvadeset šest godina, sve važnije projekte.[7][8] Selznik je otkrio i potpisao mladu glumicu koja je brzo ubrojana u jednu od velikih zvezda studija, Ketrin Hepbern. Džon Barimor je takođe bio angažovan za nekoliko nezaboravnih nastupa.[9]

Selznik je proveo samo petnaest meseci kao šef proizvodnje RKO, dajući ostavku zbog spora sa novim korporativnim predsednikom Merlinom Ejlsvortom u vezi sa kreativnom kontrolom.[10][11] Jedan od njegovih poslednjih postupaka u RKO-u bio je odobrenje testa na ekranu za tridesettrogodišnjeg, proćelavog brodvejskog čoveka koji se bavi pesmama i plesom po imenu Fred Aster.[12] U memorandumu, Selznick je napisao: „Osećam, uprkos njegovim ogromnim ušima i lošoj liniji brade, da je njegov šarm ... ogroman“.[13]

Selznikov mandat se smatrao majstorskim: 1931. godine, pre nego što je stigao, studio je proizveo četrdeset dva filma za 16 miliona dolara u ukupnom budžetu. Godine 1932, pod Selznikom, četrdeset i jedan film je napravljen za 10,2 miliona dolara, sa jasnim poboljšanjem kvaliteta i popularnosti.[14] On je podržao nekoliko velikih uspeha, uključujući Zakon o razvodu (1932), sa Kjukorom koji je režirao Hepbernov debi, i monumentalni King Kong (1933) — uglavnom zamisao Merijan Kuper, oživljen zadivljujućim specijalnim efektima Vilisa O’Brajena.[15]

Povratak u MGM[uredi | uredi izvor]

Godine 1933. vratio se u MGM gde je njegov tast, Luis B. Majer, bio izvršni direktor studija. Majer je osnovao drugu prestižnu proizvodnu jedinicu za Selznika, paralelno sa onom Irvinga Talberga, koji je bio lošeg zdravlja. Selznikova jedinica je uključivala filmove sa svim zvezdama Dinner at Eight (1933), David Copperfield (1935), Anna Karenina (1935), i A Tale of Two Cities (1935).

Ugovor Grete Garbo sa MGM-om navodno je predviđao da samo Selznik ili Talberg mogu da proizvedu njene filmove za studio. Kada je Selznik kasnije najavio odlazak iz MGM-a, Garbo ga je zamolila da ostane, nudeći mu ekskluzivno pravo da producira njene filmove.[16] Selznik je odbio ponudu.

Selznick International Pictures[uredi | uredi izvor]

Selznik je čeznuo da bude nezavisni producent sa sopstvenim studijom. Godine 1935, ostvario je taj cilj tako što je zakupio RKO-ove studije u Kulver Sitiju i zaleđinsku parcelu, formirao Selznick International Pictures i distribuirao svoje filmove preko Junajted Artista. Njegovi uspesi su nastavljeni sa klasicima kao što su The Garden of Allah (1936), The Prisoner of Zenda (1937), A Star Is Born (1937), Nothing Sacred (1937), The Adventures of Tom Sawyer (1938), The Young in Heart (1938), Made for Each Other (1939), Intermezzo (1939) i Gone with the Wind (1939), koji ostaje film sa najvećom zaradom svih vremena (prilagođeni inflaciji).[4] Prohujalo sa vihorom je osvojio osam Oskara i dve specijalne nagrade. Selznik je takođe osvojio Memorijalnu nagradu Irving G. Talberg iste godine.

Sledeće godine produkovao je svog drugog dobitnika Oskara za najbolji film, Rebeku (1940), prvu holivudsku produkciju britanskog reditelja Alfreda Hičkoka. Selznik je doveo Hičkoka iz Engleske, pokrenuvši rediteljevu američku karijeru. Rebeka je bio jedini Hičkokov film koji je osvojio nagradu za najbolji film.

Kasnije produkcije[uredi | uredi izvor]

Nakon Rebeke, Selznik je zatvorio Selznik Internašonal Pikčers i uzeo malo slobodnog vremena. Njegove poslovne aktivnosti uključivale su pozajmljivanje umetnika po ugovoru drugim studijima, uključujući Alfreda Hičkoka, Ingrid Bergman, Vivijen Li i Džoan Fontejn. Osnovao je Selznikov Studio i vratio se produkciji filmova sa Since You Went Away (1944), koji je takođe napisao. To je pratio sa Hičkokovim filmovima Spellbound (1945) i The Paradine Case (1947), kao i Portrait of Jennie (1948) sa Dženifer Džons.

Takođe je razvijao filmske projekte i prodavao pakete drugim producentima. Među filmovima koje je razvio, ali potom prodao bio je Hičkokov Notorious (1946). Godine 1949, koprodukovao je film Karolom Ridom The Third Man sa Aleksandrom Kordom.

Prohujalo sa vihorom zasenilo je ostatak Selznikove karijere. Kasnije je bio ubeđen da je protraćio život pokušavajući da ga nadmaši. Najbliže vredan poređenja sa tim filmom bio je Duel in the Sun (1946) sa budućom suprugom Dženifer Džons u ulozi glavnog lika Perl. Sa ogromnim budžetom, film je poznat po tome što je izazvao moralne potrese zbog tada rizičnog scenarija koji je napisao Selznik. Iako je to bilo problematično snimanje sa brojnim režiserima, film je bio veliki uspeh. Film je bio drugi film sa najvećom zaradom iz 1947. i bio je prvi film koji je Martin Skorseze video, inspirišući Skorsezeovu sopstvenu rediteljsku karijeru.

„Prestao sam da snimam filmove 1948. jer sam bio umoran“, napisao je kasnije Selznik. „U to vreme sam radio dvadeset godina... Osim toga, bilo je kristalno jasno da posao sa filmovima čeka užasna konkurencija sa televizijom i drugim novim oblicima zabave, i smatrao sam da je to dobar trenutak da sagledam i objektivno proučim očigledno promenljive ukuse javnosti.... Svakako nisam imao nameru da se držim podalje od proizvodnje devet godina."[17] Selznik je proveo veći deo 1950-ih negujući karijeru svoje druge supruge, Dženifer Džons. Njegov poslednji film, visokobudžetna produkcija A Farewell to Arms (1957) sa Džonsom i Rokom Hadsonom u glavnim ulogama, bio je loše primljen. Godine 1954, upustio se u televiziju, produkujući dvosatnu ekstravaganciju pod nazivom Light's Diamond Jubilee, koja je, na pravi Selznikov način, ušla u istoriju televizije tako što je istovremeno emitovana na sve četiri TV mreže: CBS, NBC, ABC, i DuMont.

Izabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

Oskari i nominacije[uredi | uredi izvor]

Godina Nagrada Naslov rada Rezultat
1934 Oskar za najbolji film Viva Villa! Nominacija
1935 Oskar za najbolji film David Copperfield Nominacija
1936 Oskar za najbolji film A Tale of Two Cities Nominacija
1937 Oskar za najbolji film A Star Is Born Nominacija
1939 Oskar za najbolji film Gone with the Wind Osvojeno
1938 Memorijalna nagrada Irving G. Talberg Nominacija
1939 Memorijalna nagrada Irving G. Talberg Osvojeno
1940 Oskar za najbolji film Rebecca Osvojeno
1944 Oskar za najbolji film Since You Went Away Nominacija
1945 Oskar za najbolji film Spellbound Nominacija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "About David O. Selznick", PBS, April 16, 2005.
  2. ^ „David H. Selznick 1930 Census”. FamilySearch.org. 
  3. ^ Selznick, David O. (2000). Behlmer, Rudy, ur. Memo from David O. Selznick. New York: Modern Library. str. 3. ISBN 0-375-75531-4. 
  4. ^ a b v „David O. Selznick”. Britannica. Pristupljeno 5. 3. 2021. 
  5. ^ Lasky, Betty (1989). RKO: The Biggest Little Major of Them All. Santa Monica, Calif.: Roundtable. str. 67. ISBN 0-915677-41-5. –70.
  6. ^ a b Bordwell, David, Janet Staiger, and Kristin Thompson (1985). The Classical Hollywood Cinema: Film Style & Mode of Production to 1960. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-06054-8. str. 321..
  7. ^ Lasky 1989, str. 74–76
  8. ^ Jewell, Richard B. (1982). The RKO Story. New York: Arlington House/Crown. str. 17. ISBN 0-517-54656-6. 
  9. ^ Lasky 1989, str. 77–80, 93
  10. ^ Schatz, Thomas (1998) [1989]. The Genius of the System: Hollywood Filmmaking in the Studio Era. London: Faber and Faber. str. 131–33. ISBN 0-571-19596-2. 
  11. ^ Lasky 1989, str. 81–82
  12. ^ Schatz 1998, str. 133; Lasky (1989), p. 83.
  13. ^ Mueller, John (1986). Astaire Dancing: The Musical Films. London: Hamish Hamilton. str. 7. ISBN 0-241-11749-6. 
  14. ^ Schatz 1998, str. 131
  15. ^ Lasky 1989, str. 78–79, 93–95; Jewell (1982), pp. 52, 60.
  16. ^ Memo from David O. Selznick, p. 97.
  17. ^ Memo from David O. Selznick, p. 423.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]