Дивљи пелин
Divlji pelin | |
---|---|
![]() | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | Mangnoliopsida (Eudicota)
|
Red: | Složenocvetnice (Asterales)
|
Porodica: | Glavočike (Asteraceae)
|
Rod: | Pelin (Artemisia)
|
Binomno ime | |
Artemisia vulgaris |
Divlji pelin ili (crni) pelen (lat. Artemisia vulgaris), je divlja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), kosmopolit umerene zone.
Opis biljke[uredi | uredi izvor]
Višegodišnja korovska biljka, visoka 40–200 cm. Stablo sa drvenastom osnovom, uspravno, gusto granato i čvrsto, crveno-smeđe boje. Naizmenični, perasti listovi s gornje strane tamnozeleni, goli, odozdo belo pamučasto maljavi (ova odlika razlikuje ga od ostalih pelina). Prizemni listovi nemaju drške dok su gornji listovi smešteni na dugačkim drškama.[1] Cvetovi nemaju latice, skupljeni su u dugim i gustim, smeđežutim metličastim cvastima. Cvetovi su dvopolni. Glavice jajaste, 3–4 mm duge, 2–3 mm široke, otpadaju u toku leta. Broj semena je ogroman, oko 700.000.[1] Cveta u toku jula, avgusta i septembra.
Areal rasprostranjenosti[uredi | uredi izvor]
Autohtono raste na području Evrope, Azije i Severne Afrike.[1]
Stanište[uredi | uredi izvor]
Raste svuda pored puteva, na oranicama, livadama, uz međe i na zapuštenim mestima, od nizina pa sve do subalpskog pojasa. Lekovita je i aromatična, koristi se i kao začin. Alergena je biljka.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Cvetovi i listovi se koriste kao dodatak jelima. Pomažu i kod problema sa ishranom, varenjem, anksioznosti.[1] Korišćenje je ograničeno zbog toksičnosti sastojka koji se zove tujon.[1]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Artemisia vulgaris
-
Artemisia vulgaris
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- The Plant List Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2019) (2013). Version 1.1. Royal Botanic Gardens–Kew–Missouri Botanical Garden
- Mladen Josifović, Miloje R. Sarić, eds. (1970—1992): Flora SR Srbije, I-X, Srpska Akademija nauka i umetnosti, Beograd.
- Akademik Miloje R. Sarić, urednik (1989): Lekovite biljke SR Srbije, SANU - Beograd.
- Trinajstić Ivo (skripta): Sistematika bilja, Šumarski fakultet u Zagrebu
- Ljubiša Grlić (1980): Samoniklo jestivo bilje, Prosvjeta, Zagreb
- Ružica Igić, Dragana Vukov (2000): Praktikum iz sistematike viših biljaka, Univerzitet u Novom Sadu, PMF. Novi Sad
- Tatić B., Blečić V., (2002): Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
- Prof. dr Radiša Jančić (2010): Rečnik botaničkih morfoloških pojmova, vanserijsko izdanje SANU.
- T. G. Tutin, ed. (1964—1993): Flora Europaea, Cambridge University Press.