Pređi na sadržaj

Дивљи пелин

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Divlji pelin
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Mangnoliopsida (Eudicota)
Red:
Složenocvetnice (Asterales)
Porodica:
Glavočike (Asteraceae)
Rod:
Pelin (Artemisia)
Binomno ime
Artemisia vulgaris

Divlji pelin ili (crni) pelen (lat. Artemisia vulgaris), je divlja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), kosmopolit umerene zone.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Višegodišnja korovska biljka, visoka 40–200 cm. Stablo sa drvenastom osnovom, uspravno, gusto granato i čvrsto, crveno-smeđe boje. Naizmenični, perasti listovi s gornje strane tamnozeleni, goli, odozdo belo pamučasto maljavi (ova odlika razlikuje ga od ostalih pelina). Prizemni listovi nemaju drške dok su gornji listovi smešteni na dugačkim drškama.[1] Cvetovi nemaju latice, skupljeni su u dugim i gustim, smeđežutim metličastim cvastima. Cvetovi su dvopolni. Glavice jajaste, 3–4 mm duge, 2–3 mm široke, otpadaju u toku leta. Broj semena je ogroman, oko 700.000.[1] Cveta u toku jula, avgusta i septembra.

Areal rasprostranjenosti[uredi | uredi izvor]

Autohtono raste na području Evrope, Azije i Severne Afrike.[1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Raste svuda pored puteva, na oranicama, livadama, uz međe i na zapuštenim mestima, od nizina pa sve do subalpskog pojasa. Lekovita je i aromatična, koristi se i kao začin. Alergena je biljka.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Cvetovi i listovi se koriste kao dodatak jelima. Pomažu i kod problema sa ishranom, varenjem, anksioznosti.[1] Korišćenje je ograničeno zbog toksičnosti sastojka koji se zove tujon.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Divlji pelin (Artemisia vulgaris)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 2015-08-05. Pristupljeno 2019-08-30. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Plant List Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2019) (2013). Version 1.1. Royal Botanic Gardens–Kew–Missouri Botanical Garden
  • Mladen Josifović, Miloje R. Sarić, eds. (1970—1992): Flora SR Srbije, I-X, Srpska Akademija nauka i umetnosti, Beograd.
  • Akademik Miloje R. Sarić, urednik (1989): Lekovite biljke SR Srbije, SANU - Beograd.
  • Trinajstić Ivo (skripta): Sistematika bilja, Šumarski fakultet u Zagrebu
  • Ljubiša Grlić (1980): Samoniklo jestivo bilje, Prosvjeta, Zagreb
  • Ružica Igić, Dragana Vukov (2000): Praktikum iz sistematike viših biljaka, Univerzitet u Novom Sadu, PMF. Novi Sad
  • Tatić B., Blečić V., (2002): Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
  • Prof. dr Radiša Jančić (2010): Rečnik botaničkih morfoloških pojmova, vanserijsko izdanje SANU.
  • T. G. Tutin, ed. (1964—1993): Flora Europaea, Cambridge University Press.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]