Dom zdravlja Banja Luka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naziv
JZU Dom zdravlja Banja Luka
Osnovan
25. maja 1994.
Zemlja
Republika Srpska Republika Srpska
Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina
Direktor
Dr sci.med. Nevena Todorović
Sedište
Banja Luka
Adresa
Sime Matavulja bb

Dom zdravlja Banja Luka ili u punom nazivu Javna zdravstvena ustanova „Dom zdravlja" u Banjoj Luci je javna zdravstvena ustanova primarne zdravstvene zaštite u Republici Srpskoj, Bosna i Hercegovina, po organizacionoj i kadrovskoj strukturi, mreži objekata i opremljenosti.

Sa svojim kapacitetima ona je danas — najveći dom zdravlja u Republici Srpskoj, referentna zdravstvena ustanova za delatnost koju obavlja, nastavno-naučna baza Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci i nastavna baza Medicinske škole u Banja Luci.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi školovani ljekar, Tomo Natalić Budisavljević iz Dubrovnika, boravio je u Banjoj Luci 1589. radi liječenja paše, a 1875/76. tu su bili turski vojni ljekari Rade Petrović, Milan Jovanović Batut i Petar Rico. Koncentracija školovanih ljekara na ovom području vjerovatno je bila u vezi sa ustankom u Bosanskoj Krajini i otvaranjem prve turske vojne bolnice u Banjoj Luci, 1875. godine. Od 1878. austrijska okupaciona vlast počela je zakonima da uređuje zdravstvenu zaštitu, što se desilo prvi put u istoriji BiH. Prvih godina okupacije u Banjoj Luci bila su samo dva ljekara, a jedan od njih je bio Ladislav Januševski. Od zdravstvenih ustanova formirane su, tokom vremena, bolnice i apoteke. Krajem HIH i početkom HH vijeka radilo je osam ljekara. Tada je počela i imunizacija djece protiv velikih boginja, a kasnije i drugih za raznih bolesti. Otvorile su se i prve privatne ambulante, a vlasnici su bili Gizela Kun Januševski, prva žena ljekar u ovom dijelu Bosne, i Đorđe Bukinac. Domovi narodnog zdravlja, vanbolničke zdravstvene ustanove sa socijalnomedicinskim i preventivnim obilježjima, osnivani su na tlu Jugoslavije poslije Prvog svjetskog rata. Dom narodnog zdravlja u Banjoj Luci prva je vanbolnička ambupantio-preventivna zdravstvena ustanova u ovom dijelu BiH. Osnovan je u drugoj polovini 1923, sa sjedištem u montažnom objektu, u neposrednoj blizini tadašnje banjalučke bolnice, sa dvije ili tri ambulante opšte medicine. Njegov osnivač i prvi direktor bio je Gavro Vujičić. Samostalna bakteriološka stanica, tehnički opremljena za identifikaciju uzročnika zaraznih bolesti tog vremena, osnovana je 1925. godine. Već te godine, u privatnim ambulantama ljekara Todora Jeremića i Đorđa Bukinca bila su dva rendgenska aparata. Antituberkulozni dispanzer otvoren je 1928, a njegov šef bio je Velimir Čović. Naredne godine proradio je i školski dispanzer, koji je vodila Darinka Milosavljević, kasnije udata Čović. Higijenski zavod, nastao spajanjem Doma narodnog zdravlja i Samostalne bakteriološke stanice, osnovan je 1929, čime je formalno prestao da postoji Dom narodnog zdravlja. Tako je bilo do završetka Drugog svjetskog rata.[1]

Poslije rata mijenjala se i organizacija zdravstvenog sistema. Higijenski zavod postao je Regionalni zavod, isključivo preventivna zdravstvena ustanova, bez ambulantno-dispanzerskih jedinica. Sve opšte ambulante i dispanzeri (antituberkulozni, školski, dječji, kožno-venerični... ) postali su sastavni dijelovi Doma narodnog zdravlja, koji je ponovo bio samostalna ustanova. Pedesetih godina HH vijeka izgrađena su dva nova objekta za Dom narodnog zdravlja, a 1963. pripojene su mu, sa objektima, opremom i kadrom, zdravstvene stanice u Ivanjskoj, Bronzanom Majdanu i Krupi na Vrbasu. Šezdesetih godina izvršena je integracija zdravstvenih organizacija, tako da je 1. januara 1967. formiran Medicinski centar, u koji su ušle Opšta, Dječja i Kožna bolnica, Higijenski zavod, Apoteka i Dom zdravlja. Sljedeća reorganizacija u zdravstvu bila je 1972/73, i to politički diktirana, bez ozbiljnije stručno-tehnološke analize stanja i razloga za promjene i ciljeve. Formirale su se, u okviru radnih organizacija, tzv. osnovne organizacije udruženog rada sa svojstvom pravnih lica, a u jednu od takvih bio je uklopljen veći dio nekadašnjeg Doma zdravlja. Bolničkim dijelovima nove integrisane ustanove pripojeni su dispanzeri i laboratorijska djelatnost, a novoosnovanom Domu zdravlja dodati su neki dijelovi bivšeg Higijenskog zavoda.[1]

U Domu zdravlja Banja Luka, poslije šezdesetih godina HH vijeka, postepeno su se ugasili neki metodi rada: dispanzerski, epidemiološki, socijalno-medicinski, patronažni. Dispanzeri su se pretvorili, suštinski, u specijalističke ambulante, a Dom zdravlja je poprimio osobine lolikliničke ustanove. U Republici Srpskoj je 1993. donesen Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kojim je temeljno promijenjen dotadašnji sistem zdravstvene zaštite. Strategija razvoja zdravstvene zaštite Republici Srpskoj donesena je 1996, a Strateški plan za realizaciju strateških ciljeva 1997. godine. Došlo je do preusmjeravanja zdravstvenog sistema ka unapređenju zdravlja i preventivi, zatim razvoju primarne zdravstvene zaštite sa uvođenjem modela porodične medicine. U Domu zdravlja u Banjoj Luci 2010. bilo je 237 ljekara, od kojih 130 specijalista porodične medicine. u okviru ove ustanove otvoren je Edukacioni centar za specijalizaciju ljekara porodične medicine i za dodatno osposobljavanje ljekara i medicinskih sestara za potrebe domova zdravlja u Republici Srpskoj.[2]

Od 1946. do 1974. godine "Dom zdravlja" je bio, bez statusa pravnog lica, organizaciona jedinica u sastavu tadašnjeg Medicinskog centra Banja Luka, u čijem sastavu su postojali i Opšta bolnica i Higijenski zavod kao preteče današnjeg Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.[3]

Nakon donošenja Zakona o udruženom radu i drugih podzakonskih akata 1983. godine, nastala je samoupravna transformacija, tokom koje je konstituisana i registrovana RO "Klinički-medicinski centar" Banja Luka, sa više OOUR-a, među kojima je bio i OOUR "Dom zdravlja" Banja Luka, sa statusom pravnog lica. Ovakva organizacija je postojala sve do 25. maja 1994. godine, kada je konstituisana i registrovana Javna zdravstvena ustanova "Dom zdravlja" u Banjoj Luci, pod kojim nazivom i danas posluje i postoji.

Kao zdravstvena ustanova u državnoj svojini, od posebnog društvenog interesa, za područje Grada Banja Luka, sa statusom referentne zdravstvene ustanove, Javna zdravstvena ustanova "Dom zdravlja" u Banja Luci osnovana je pod ovim nazivom 25. maja 1994. godine, izdvajanjem iz sastava Radne organizacije "Kliničko-medicinski centar" Banja Luka, a na osnovu Odluke Skupštine Grada Banja Luka o osnivanju "Doma zdravlja" u Banja Luci od 25. maja 1994. godine.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Uz značajno smanjenje oslanjanja na bolnice, specijaliste i tehnologiju, au cilju što veće dostupnosti usluga stanovništvu Grada Banja Luka ustanova je organizova na 13 gradskih, 9 prigradska i 13 seoskih lokaliteta.[4]

Medinske službe i centri[uredi | uredi izvor]

Služba porodične medicine
Služba hitne medicinske pomoći sa edukativnim centrom
Higijensko-epidemiološka služba
Službe specijalističko-konsultantativnih ambulanti sa dijagnostikom
Centar za fizikalnu rehabilitaciju u zajednici
Služba za stomatološku zdravstvenu zaštitu
Centar za zaštitu mentalno zdravlje
Apoteka

Nemedicinske službe[uredi | uredi izvor]

Nemedicinske službe Odeljenja i odseci
Odeljenje za pravne, kadrovske i opšte poslove
  • Odeljenje za pravne i kadrovske poslove
  • Odeljenje za opšte poslove, bezbednost i zaštitu od požara
  • Odeljenje za ekonomske i finansijske poslove
Odeljenje za ekonomsko-finansijske poslove
  • Odeljenje za prodaju
  • Odeljenje za nabavke
  • Odeljenje za finansije
  • Odeljenje za računovodstvo
  • Odeljenje za informatiku
Odeljenje za tehničko održavanje i transport
  • Odsek za tehničko održavanje
  • Odsek za transport

Kadrovska struktura[uredi | uredi izvor]

Ukupan broj zaposlenih u Domu zdravlja na dan 31.12.2015. godine bila je 872 radnika. Od tog broja, 802 radnika je bilo u radnom odnosu na neodređeno vreme, a 70 radnika na određeno vreme. Od ukupnog broja zaposlenih radnika, 688 je raspoređeno u medicinskom a 184 u nemedicinskim sektoru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Enciklopedija Republike Srpske. 2, V-G. Laktaši: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2018. str. 261. ISBN 978-99976-42-04-2. 
  2. ^ Enciklopedija Republike Srpske. 2, V-G. Laktaši: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2018. str. 261—262. ISBN 978-99976-42-04-2. 
  3. ^ „Istorijat U:Javna zdravstvena ustanova „Dom zdravlja“ u Banjoj Luci”. Javna zdravstvena ustanova „Dom zdravlja“ u Banjoj Luci. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  4. ^ „Službe U:Javna zdravstvena ustanova „Dom zdravlja“ u Banjoj Luci”. Javna zdravstvena ustanova „Dom zdravlja“ u Banjoj Luci. Pristupljeno 28. 11. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]