Druga inauguracija predsednika Baraka Obame

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Druga predsednička inauguracija Baraka Obame
Barak Obama u trenutku polaganja druge zakletve kao 44. predsednika SAD.
UčesniciBarak Obama
44. predsednik SAD
- Preuzimanje funkcije

Džon Roberts
Predsednik Vrhovnog Suda SAD
— Upravljanje zakletvom

Džo Bajden
47. potpredsednik SAD
— Upravljanje zakletvom

Sonija Sotomajor
Sudski saradnik Vrhovnog suda Sjedinjenih Država
— Upravljanje zakletvom
LokacijaVašington
Kapitol
Datum20. januar 2013.

Druga inauguracija Baraka Obame za predsednika Sjedinjenih Država bila je 57. inauguracija i obeležila je početak drugog i poslednjeg mandata Baraka Obame kao predsednika i Džo Bajdena kao potpredsednika. Privatna ceremonija polaganja zakletve održana je u nedelju, 20. januara 2013. godine, u Plavoj sobi Bele kuće. Javna ceremonija inauguracije održana je u ponedeljak, 21. januara 2013. godine, na zapadnom frontu Kapitola Sjedinjenih Država u Vašingtonu, DC.Tema inauguracije bila je „Vera u američku budućnost“, fraza koja se oslanja na 150. godišnjicu proglašenja Abrahama Linkolna o emancipaciji i završetka kapitolske kupole 1863. Tema je takođe naglasila „istrajnost i jedinstvo“ Sjedinjenih Država i odjeknula je. tema „Napred“ koja se koristila u završnim mesecima Obamine predizborne kampanje. Inauguracijski događaji održani u Vašingtonu, od 19. do 21. januara 2013. godine, obuhvatali su koncerte, nacionalni dan društveno korisnog rada na Dan Martina Lutera Kinga, mlađeg, ceremoniju polaganja zakletve, ručak i parada, inauguralni balovi i međuverska nastupna molitva. Predsedničku zakletvu Obami je tokom ceremonije polaganja zakletve, 20. i 21. januara 2013. godine, izrekao vrhovni sudija Sjedinjenih Država John G. Roberts.

U svom drugom inauguracionom obraćanju, Obama je proglasio da „iako je sloboda dar od Boga, nju mora osigurati Njegov narod ovde na Zemlji“. Pozvao je na zakone za borbu protiv klimatskih promena, donošenje imigracione reforme i kontrolu oružja. Obama je izjavio da je potreban veći napredak u pogledu ljudskih prava i građanskih prava (uključujući prava rasnih manjina, prava žena i LGBT prava). Zarekao se da će promovisati demokratiju u inostranstvu i izjavio da Sjedinjene Države "moraju da budu nada u siromašnim, bolesnim, marginalizovanim, žrtvama predrasuda" širom sveta. Pored toga, predsednik je obećao da će održati jake saveze snažnim, naglasio je ekonomski oporavak i kraj ratova i izjavio da „niko nema veći udeo u mirnom svetu od njegove najmoćnije nacije“. Tokom govora, Obama je povezao Konvenciju o vodopadima Seneca, Selmu za marševe Montgomerija i nerede u Stonevalu.Otprilike milion ljudi prisustvovalo je inauguraciji, a milioni drugih gledali su iz celog sveta.[1]

Planiranje[uredi | uredi izvor]

Kapitol, pripreme za inauguraciju završene, 19. januara 2013, dva dana pre javnih ceremonija

Inauguraciju su planirala prvenstveno dva odbora: Zajednički kongresni komitet za inauguralne ceremonije i Predsednički inauguralni komitet za 2013. godinu. Odbor je započeo izgradnju uvodne platforme 20. septembra 2012.

Zajednički kongresni odbor[uredi | uredi izvor]

Predsednik Obama stiže na svoju drugu inauguraciju

Ceremoniju polaganja zakletve i nastupni ručak za predsednika Obamu i potpredsednika Bajdena planirao je Zajednički kongresni komitet za inauguralne ceremonije, odbor sastavljen od senatora Sjedinjenih Država Čarlsa Šamera iz Nju Jorka, predsedavajućeg odbora, Lamar Alekandera iz Tenesija i Hari Rida iz Nevade i predstavnici Sjedinjenih Država Džon Boehner iz Ohaja,Erik Kantor iz Virdžinije i Nensi Pelosi iz Kalifornije.Odbor nadgleda Odbor za pravila i administraciju Senata SAD.

Vojnu podršku 57. inauguraciji koordinirala je Zajednička operativna grupa Nacionalni glavni grad, pružajući muzičke vojne jedinice, orkestre za marširanje, šarene boje, poslužitelje, detalje o paljbi i pozdrave.7. januara 2013. godine,Lui Giglio je izabran za izručenje blagoslova na ceremoniji.Giglio je u početku prihvatio, ali se zatim povukao kao odgovor na kontroverzu oko propovedi sredinom 1990-ih „u kojoj je pozvao hrišćane da se bore protiv„ agresivne agende “pokreta za gej prava“.Zamena vlč. Luisa Leona, pastora crkve Svetog Jovana kod Bele kuće, najavljena je 15. januara.Mirlie Evers-Viliams, udovica aktiviste za građanska prava Medgar Evers, predala je poziv.Ričard Blanko je 8. januara 2013. godine imenovan pesnikom za inauguraciju za drugu inauguraciju Baraka Obame, petom osobom koja je igrala tu ulogu. Prvi je imigrant, prvi Latinoamerikanac, prva homoseksualna osoba i najmlađi pesnik koji je nastupio.

Predsednički inauguralni odbor[uredi | uredi izvor]

Predsednički osnivački komitet 2013. godine organizovao je nekoliko drugih događaja vezanih za inauguraciju po uputstvu predsednika i potpredsednika Sjedinjenih Država, poput koncerata, parade, balova i molitve. Kopredsedavajući odbora bili su bivši predsednici Džimi Karter, Džordž H.V. Buš,Bil Klinton i Džordž V.Buš, zajedno sa ambasadorom Matev Barzun, Eva Longoria, Jane Stetson i Frank Vite.Na drugim funkcijama bili su Džim Mesina, koji je nadgledao Inauguralnu paradu, Stefanie Kuter,Džen O'Malej Dilon, Hulijana Smut, Rufus Giford i Patrik Gaspard.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „By the numbers: More than 1 million attend Obama's second inauguration”. MSNBC.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2013-01-20. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Prethodna:

2009.

Inauguracija

predsednika Sjedinjenih Američkih Država

Nasledna:

2017.