Edmon Rostan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edmon Rostan
Lični podaci
Datum rođenja(1868-04-01)1. april 1868.
Mesto rođenjaMarselj, Francuska
Datum smrti2. decembar 1918.(1918-12-02) (50 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska
ObrazovanjeLycée Thiers, Collège Stanislas de Paris

Edmon Rostan (franc. Edmond Rostand; Marselj, 1. april 1868Pariz, 2. decembar 1918) bio je francuski pisac i dramatičar, koji je u jeku naturalizma oživeo romantični teatar i pokušao da mu vrati stari sjaj. Njegov "Sirano d Beržerak" osvojio je tadašnju publiku i održao se na pozorišnim repertoarima do danas. Od praizvođenja čuvene scenske poeme u stihovima, u Parizu 1897, koja je već tada proglašena za remek-delo, trebalo je da prođe sedamnaest godina pa da je na sceni vidi i njime se oduševi beogradska publika, na premijeri 21. marta 1914.[1]

Bio je član Francuske akademije, na poziciji 31, u periodu 1901-1918.[traži se izvor]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio ugledan novinar i ekonomist. Srednje obrazovanje je započeo u Marselju, a nastavio u Parizu. Zatim se upisao na pravni fakultet i, po završenim studijama, postao je član advokatske komore, ali se – zahvaljujući i dobrom imovnom stanju porodice – advokaturom nikada nije bavio. 1890. godine se oženio pesnikinjom Rozamondom Žerar, sa kojom je imao sina Morisa, takođe pesnika i dramskog pisca. U književnosti se javio 1888. komadom Crvena rukavica (Le Gant rouge), koji nije imao uspeha, kao ni zbirka stihova objavljena 1890. Međutim, komedija u stihovima Romantične duše (Les Romanesques), koju je 1894. prihvatila Francuska komedija, naišla je na najbolji prijem. Dobro su dočekana i sledeća dva komada, Daleka princeza (La Princesse lointaine, 1895) i Samarićanka (La Samaritaine, 1897), koje je napisao za Saru Bernar. No, pravi trijumf je doživeo istorijskom komedijom Sirano de Beržerak (Cyrano de Bergerac, 1897), napisanom za Koklena. Komad je ubrzo preveden na valjda sve evropske jezike i svuda je bio prihvaćen sa zanosom koji se retko sreće u pozorištu. Uskoro je na skoro istovetan prijem naišao i komad Orlić (L’Aiglon, 1900), čiji je glavni tumač bila nezaboravna Sara Bernar. Već u svojoj 32. godini života Rostan je dosegnuo neslućene visine i 1901. Francuska akademija uvrstila ga je u svoje redove. Ali to je bio i njegov najviši domet. Zapaljenje pluća ga je oborilo u postelju ne dopustivši mu da u Akademiju kroči pre 1904. Još je gore bilo na stvaralačkom planu. Protekla je skoro decenija dok se nije pojavio sa novim delom – koje je doživelo potpuni krah.[2]

Edmon Rostan, nadahnut hrabrošću kralja Petra Prvog prilikom povlačenja kroz Albaniju, napisao je i objavio pesmu "Kralj Petrova četiri vola", koju je na srpski jezik preveo Milutin Bojić, pesnik "Plave grobnice". Rostanova pesma je već na Solunskom frontu bila borbeno nadahnuće srpskim vojnicima.[3]

Kralj Petrova četiri vola[uredi | uredi izvor]

Kralj Petar na kolima koja vuku volovi

(1916)

To Petar Prvi, iz Srbije stare
Odlazi sedeći na ostatku kare,
Volovi vuku kola ta.
Kralj Petar ide, jer ići mora,
Preko busenja, stenja i gora.
Tajanstven pred njim stoji put.
Sa štapom, samo u svom mundiru
On ide moru, izgnanstvu, miru.
Ide u bajke rečne kut.
Četiri vola, s jarmom u luku,
Raonik slave, herojstva vuku,
No unuk Karađorđa, lav,
Da se sa bojnog polja iščupa
Četiri vola moraju skupa
Da upotrebe napor sav.
Srbin, pesnik, ratnik što stvori
Da zemlja peva, da barut zbori,
Da Petra Prvog, borca tog,
Osvetli dušu, stvori za njega,
Ta kola, spojiv ostatak sprega,
S ostatkom zadnjim topa svog.
Pesma će isplest oreol mu cvetan.
Ponosan ko vođa, kao pastir setan.

Kako je velik izgnanik taj.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Raško. „Ni borbenih uzleta, ni poetskih vizija”. pecat.co.rs. Pristupljeno 21. 1. 2020. 
  2. ^ „ROSTAN Edmon”. snp.org.rs. Pristupljeno 21. 1. 2020. 
  3. ^ „PRIČA O LEGENDI Ko je zaista bio kralj Čika Pera”. blic.rs. Pristupljeno 21. 1. 2020. 
  4. ^ „Kralj-Petrova četiri vola”. rtvpobednik.com. Arhivirano iz originala 20. 10. 2020. g. Pristupljeno 21. 1. 2020.