Ekscizija transformacijskih zona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ekscizija transformacijskih zona (LETZ) je savremenija metoda konizacije cervikalnih intraepitelnih neoplazija (CIN), kod koje je potreban što poštedniji, a opet dovoljan oblik lečenja. Naime ona omogućava odstranjenje abnormalnih promena u celini, i ne staviti značajnije posledice na reproduktivni sistem žene. Imajući u vidu da su patologijom grlića materice obuhvaćene pretežno žene reproduktivnog i adolescentnog doba, eksicija transformacijskih zona (LETZ) daje odlične rezultate.[1][2]

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Ovim zahvatom odstranjuje se transformacijska zona vrata materice, tj. zone koja se živa područja na granici između višeslojnog pločastog epitela, koji spolja prekriva vrat materice i cilindričnog epitela, i oblaže unutrašnjost kanala koji vodi u šupljinu materice. To je područje gde se nalazi i nezreli metaplastične epitel, koji je najosetljiviji na delovanje onkogenih činilaca.

Principi[uredi | uredi izvor]

Metoda se zasniva na primeni niskovoltažne dijatermijske petlje - električne omče, pri čemu se istovremeno vrši sečenja tkiva i koagulacije duž linije reza. U svakodnevnoj upotrebi LETZ ne označava samu tehniku - upotrebu električne omče, i ne samo za odstranjivanje transformacijske zone, već i metodu za uzimanje uzoraka tkiva vrata materice sa bilo kog njegovog dela, što se naziva LETZ biopsija, kao i metodu za odstranjivanje dela vrata materice u obliku konusa - LETZ konizacija.

Odstranjeni komad tkiva vrata materice potom se u laboratoriji patohistološki procenjuju.

Dobre i loše strane metode[uredi | uredi izvor]

Ekscizija transformacijskih zona je minimalno invazivni zahvat jer se rezom ne ide toliko u dubinu vrata materice, već je otklanjanje tkiva površnije, što može biti i mač sa dve oštrice. Naime, tek nakon zahvata i histološke provere odstranjenog tkiva može se tačno utvrditi da li je lezija otklonjena u celini. Kako visokofrekventna struja koaguliše krvne sudove, krvarenje je pri zahvatu oskudnije, a plastika grlića je nepotrebna. Zbog svog poštednog karaktera, ova metoda se posebno preporučuje ženama koje još nisu rađale.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Iako po svom obimu konizacija nije velik hirurški zahvat, stopa komplikacija relativno je visoka. Prema periodu javljanja u odnosu na konizaciju grlića komplikacije mogu biti rane i kasna.[3][4]

Rane komplikacije[uredi | uredi izvor]

Jače, nekontrolisano krvarenje

Ovo je najčešća rana komplikacija zahvata, koje se javlja u 6—7% slučajeva. Ova vrsta krvarenja može da zahteva transfuziju krvi ili krvnih komponenti, a u slučaju životno ugrožavajućeg krvarenja i histerektomiju (odstranjenje materice).

Povrede susednih organa

Najćešće, povrede su lokalizovane na: krvnim sudovima, crevima, mokraćnoj bešikci, ureteru). Rrizik je veći nakon prethodnih operacija, sa priraslicama ili poremećenom anatomijom

Infekcije

Infekcije mogu biti: upala materici, urinarnog trakta, pluća, trbušne maramice.

Tromboza i tromboembolija

U izuzetnim slučajevima postoji mogućnost stvaranja krvnih ugrušaka i začepljenja krvnih sudova

Kasne komplikacije[uredi | uredi izvor]

Deo pacijentkinja (oko 4%) može imati kasnije komplikacje u vidu problema sa začećem trudnoće, spontanim pobačajem ili prevremenim porođajem (1%).

Međutim u jednoj velikoj studiji utvrđeno je da su žene u vremenskom intervalu od eksicije transformacijskih zona, manje ostaju trudne u prvih 12 meseci, ili je u prvih 12 meseci ili više, kod njih značajno povećan rizik za spontani pobačaj, u do 18% slučajeva u poređenju sa 4,6% koliko je uobičajeno.[5]Sa druge strane, kod žena koje su zatrudnele, u studiji nije utvrđen povećan rizik od prevremenih porođaja posle eksicije transformacijskih zona.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Manfred Kaufmann, Serban-Dan Costa, Anton Scharl (ed): Die Gynäkologie. 2., vollständig überarbeitete und aktualisierte Auflage. Springer, Berlin u. a. 2006. ISBN 978-3-540-25664-9.
  2. ^ Willibald Pschyrembel, Günter Strauss, Eckhard Petri (ed): Praktische Gynäkologie. 5., neubearbeitete Auflage. Walther de Gruyter, Berlin u. a. 1991. ISBN 978-3-11-003735-7.
  3. ^ Wright V C, Davies E M: The Conservative Management of Cervical Intraepithelial Neoplasia The Use of Cryosurgery and the Carbon Dioxide Laser. Br J Obstet Gynecol 1981; 88:663-668.
  4. ^ Larsson G, Gullberg B, Grundsell H: A Comparison of Complications of Laser and Cold Knife Conication. Obstet Gynecol. 1983; 62:213-217
  5. ^ a b Conner, S. N.; Cahill, A. G.; Tuuli, M. G.; Stamilio, D. M.; Odibo, A. O.; Roehl, K. A.; MacOnes, G. A. (2013). „Interval from Loop Electrosurgical Excision Procedure to Pregnancy and Pregnancy Outcomes”. Obstetrics & Gynecology. 122 (6): 1154—9. PMC 3908542Slobodan pristup. PMID 24201682. doi:10.1097/01.AOG.0000435454.31850.79. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).