Elektromagnet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jednostavan elektromagnet. Lakom izolovana bakarna žica namotana oko gvozdenog jezgra.

Elektromagnet je magnet kod koga je potrebno napajanje električnom strujom da bi se održalo sopstveno magnetno polje.[1] To je jednostavna naprava koja se sastoji od namotaja električki provodne žice oko feromagnetskog jezgra. Obično se koristi kao dio releja, solenoida, elektromotora i drugih naprava.[2][3]

Način rada[uredi | uredi izvor]

Magnetsko polje koje proizvodi zavojnica elektromagneta. Zakrivljene linije pokazuju silnice magnetskog polja. Tačke u krugovima označavaju smjer struje u žici prema posmatraču. Krstovi označavaju smjer struje u žici od posmatrača.

Kada se krajevi namotaja žice povežu sa izvorom struje, kao što je baterija, dolazi do toka struje kroz zavojnicu. Ovaj tok stvara magnetsko polje, i elektromagnet dobija sjeverni i južni magnetski pol. Silnice magnetskog polja uzrokuju orijentaciju magnetskih domena u jezgri u smjeru silnica. To se isto dešava sa obližnjim feromagnetskim objektima, i oni bivaju privučeni ka jezgri elektromagneta ako su u blizini.

Privlačno djelovanje dolazi otuda što stvoreno magnetsko polje stvara suprotnu orijentaciju magnetskih polova kod obližnjih objekata, i time se stvara privlačenje između magnetskih polova jezgre i spoljnih objekata.

Ako se u zavojnici elektromagneta promijeni smjer struje, promijeniće mjesta magnetski polovi elektromagneta. To će istovremeno dovesti do promjene orijentacije polova u obližnjim feromagnetskim objektima, pa će i dalje biti privlačeni jezgri elektromagneta. Međutim obični magnet sa stalnim polovima će sad biti odbijan, ako je ranije bio privlačen jezgri, jer njegovu orijentaciju polova ne može da promijeni spoljno magnetsko polje.[4][5][6][7]

Oblik[uredi | uredi izvor]

Oblik elektromagneta zavisi od upotrebe, i može biti cilindričan (valjkast), u obliku potkovice, i u drugim oblicima.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Dizanje gvozdenog otpada pomoću elektromagneta.

Koriste se obično kao dijelovi kompleksnijih uređaja, kao što su relej, solenoid ili elektromotor. Međutim njihova upotreba je moguća i direktno, recimo za privlačenje gvožđa i čelika na otpadu prilikom transporta,[8] ili za glave čitača i pisača kod uređaja sa magnetskom trakom ili diskovima.

U većini slučajeva se koristi svojstvo elektromagneta da privlači feromagnetske materijale, kao što su gvožđe i čelik, a zatim ta akcija vrši neku drugu. Na primjer kod releja kotva aktivira električne kontakte, kod nekih solenoida aktivni dio otvara ili zatvara ventil, a kod elektromotora se elektromagnet koristi kao pol statora koji privlači ili odbija rotor.

Dalja važna područja upotrebe, gdje se koristi magnetsko polje koje proizvode elektromagneti, su u čitačkim glavama kod kasetofona, magnetofona i čvrstih (hard) diskova.

Kod čvrstih diskova se pušta puls struje kroz mali elektromagnet glave za čitanje. Ovaj puls stvara magnetsko polje koje magnetizira malu tačku na disku. Puls struje jednog polariteta stvara tačku jedne orijentacije magnetskih domena (binarnu jedinicu). Puls struje drugog polariteta služi za zapis binarne nule.

Glava za čitanje je isto mali elektromagnet. Ovdje magnetizirane tačke snimljene na disku uzrokuju indukciju (stvaranje) napona na krajevima zavojnice elektromagneta. Polaritet stvorenog napona indicira binarnu jedinicu ili nulu.

Matematičko razmatranje[uredi | uredi izvor]

Definicije[uredi | uredi izvor]

kvadratni metar površina presjeka jezgra
Tesla Gustina magnetskog toka
Njutn Sila stvorena magnetskim poljem
Amper-metar Magnetna sila
Amper Struja u namotaju
Metar Ukupna dužina puta magnetskih silnica
Metar Dužina puta magnetskih silnica u jezgri
Metar Dužina puta magnetskih silnica u vazdušnom rasporu
Amper-metar Jačina polova elektromagneta
Njutn po kvadratnom Amperu Permeabilnost jezgra
Njutn po kvadratnom Amperu Permeabilnost vazduha ili vakuuma = 4π(10-7)
- Relativna permeabilnost jezgra elektromagneta
- Broj zavoja žice elektromagneta
Metar Udaljenost između polova dva elektromagneta

Amperov zakon[uredi | uredi izvor]

Jačina magnetskog polja elektromagneta je približno data sa jednačinom Amperovog zakona:[9][10]

Magnetsko polje stvoreno strujom[uredi | uredi izvor]

Magnetno polje (zeleno) tipičnog elektromagneta, sa jezgrom od gvožđa C koje formira zatvorene petlje sa dve vazdušne praznine G u sebi. Veći deo magnetnog polja B je koncentrisan u jezgru. Međutim, jedan deo linija polja BL, koji se zove „curenje fluksa“, ne prati puno kolo jezgra i tako ne doprinosi sili koja deluje od elektromagnet. U prazninama G linije polja se šire izvan granica jezgra, BF. To povećava „otpor“ magnetnog kola, smanjujući ukupan magnetni fluks u jezgra.

Magnetsko polje stvoreno elektromagnetom je proporcionalno broju zavoja žice i struji kroz namotaj.[11][12] Zbog toga se ovaj produkt (NI) zove i magnetomotorna sila.

Za jednostavan elektromagnet sa jednim magnetskim kolom, u kojem je dužina magnetnog jezgra Lc a dužina Lg vazdušni raspor, Amperov zakon se svodi na:

gdje
je permeabilnost vazduha ili vakuuma.

Sila stvorena elektromagnetom[uredi | uredi izvor]

Kada nema nikakvih gubitaka, sila koju elektromagnet stvara jest:

Zbog ograničenja najveće gustine magnetskog polja u realnim materijalima ovo svodi najveći praktični pritisak na:

Gustina magnetskog polja je ograničena na oko 1.6 T za praktične materijale. To dakle ograničava praktični pritisak. Sila se može dalje povećavati povećanjem površine poprečnog presjeka elektromagneta.

Zatvoreno magnetsko kolo[uredi | uredi izvor]

Za zatvoreno magnetsko kolo bez vazdušnog raspora, vrijedi jednačina:

Odatle dobijamo da je privlačna sila:

Pogodno je koristiti najkraći mogući put magnetskih silnica sa velikim poprečnim presjekom jezgra.

Sila između elektromagneta[uredi | uredi izvor]

Jačina magnetskog pola se može pronaći iz:

A sila između dva pola jest:

Ovo je približna formula i ne vrijedi ako su magneti jako blizu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pojmovnik - Rečnik elektrotehnike na pet jezika, Miljan M. Rašović, Beograd 1991, YU. ISBN 86-81277-70-5.
  2. ^ Dawes 1967, p. 15-106
  3. ^ Underhill, Charles R. (1906). The Electromagnet. D. Van Nostrand. str. 113. Arhivirano iz originala 2016-05-01. g. 
  4. ^ Nave, Carl R. (2012). „Electromagnet”. Hyperphysics. Dept. of Physics and Astronomy, Georgia State Univ. Arhivirano iz originala 22. 9. 2014. g. Pristupljeno 17. 9. 2014. 
  5. ^ Merzouki, Rochdi; Samantaray, Arun Kumar; Pathak, Pushparaj Mani (2012). Intelligent Mechatronic Systems: Modeling, Control and Diagnosis. Springer Science & Business Media. str. 403—405. ISBN 978-1447146285. Arhivirano iz originala 2016-12-03. g. 
  6. ^ Gates, Earl (2013). Introduction to Basic Electricity and Electronics Technology. Cengage Learning. str. 184. ISBN 978-1133948513. Arhivirano iz originala 2017-01-10. g. 
  7. ^ Shipman, James; Jerry, Wilson; Todd, Aaron (2009). Introduction to Physical Science (12 izd.). Cengage Learning. str. 205—206. ISBN 978-1111810283. Arhivirano iz originala 2017-01-11. g. 
  8. ^ Dawes, Chester L. (1967). „Electrical Engineering”. Ur.: Baumeister, Theodore. Standard Handbook for Mechanical Engineers (7th izd.). McGraw-Hill. str. 15-105. 
  9. ^ Sturgeon, W. (1825). „Improved Electro Magnetic Apparatus”. Trans. Royal Society of Arts, Manufactures, & Commerce. 43: 37—52.  cited in Miller, T.J.E (2001). Electronic Control of Switched Reluctance Machines. Newnes. str. 7. ISBN 978-0-7506-5073-1. Arhivirano iz originala 2016-12-03. g. 
  10. ^ Windelspecht, Michael. Groundbreaking Scientific Experiments, Inventions, and Discoveries of the 19th Century Arhivirano 2017-01-11 na sajtu Wayback Machine, xxii, Greenwood Publishing Group, 2003, ISBN 0-313-31969-3.
  11. ^ Millikin, Robert; Bishop, Edwin (1917). Elements of Electricity. Chicago: American Technical Society. str. 125. 
  12. ^ Fleming, John Ambrose (1892). Short Lectures to Electrical Artisans, 4th Ed. London: E.& F. N. Spon. str. 38—40. Arhivirano iz originala 2017-01-11. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]