Elizabet Šort

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Elizabet Šort
Datum rođenja(1924-07-29)29. jul 1924.
Mesto rođenjaHyde Park
Datum smrti15. januar 1947.(1947-01-15) (22 god.)
Mesto smrtiLos AnđelesSAD

Elizabet Šort (29. jula 1924. - 14. ili 15. januara 1947), poznata kao "Crna Dalia", bila je američka žena koja je pronađena ubijena u kvartu Laimert Park u Los Anđelesu, Kaliforniji. Njen slučaj je postao veoma poznat javnosti zbog grafičke prirode zločina, u koji je bilo uključeno da je njen leš osakaćen i razrezan u struku.

Rođena u Bostonu, Elizabet Šort je provela detinjstvo i mladost u Medfordu, Masačusetsu i Floridi, pre nego što se preselila u Kaliforniju, gde je živeo njen otac. Smatra da je Šort pokušavala da postane glumica, iako za vreme svog boravka u Los Anđelesu nije imala poznate glumačke zasluge ili posao. Nakon smrti će steći nadimak Crna Dalia (nakon što je vlasnica apoteke u Long Biču, Kaliforniji rekla novinarima da su je tako nazivale mušterije muškog pola), zato što su novine tog doba često davale nazive naročito jezivim zločinima; ovaj nadimak je možda nastao kao referenca na misteriozno ubistvo iz noar filma, Plava Dalia, koji je prvi put prikazan u aprilu 1946. Nakon otkrića njenog tela 15. januara 1947, policijska uprava Los Anđelesa započela je opsežnu istragu u kojoj je bilo preko 150 osumnjičenih, ali nijedno hapšenje.[1]

Nerešeno ubistvo Crne Dalie i detalji oko njega imali su trajnu ulogu u kulturi, generišući razne teorije i javne spekulacije. Njen život i smrt osnova su brojnih knjiga i filmova, a njeno ubistvo se često navodi kao jedno od najpoznatijih nerazrešenih ubistava u američkoj istoriji, kao i jedan od najstarijih nerešenih slučajeva u okrugu Los Anđeles. Istoričari su takođe pripisali ovaj zločin kao jedan od prvih velikih zločina u Americi posle Drugog svetskog rata koji su privukli nacionalnu pažnju.

Život[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Elizabet Šort rođena je 29. jula 1924. godine u mestu Hajd Park u Bostonu, Masačusetsu, kao treća od pet ćerki Kleo i Fibi Mej Šort (rođena Sojer). Oko 1927. godine, porodica Šort se preselila u Portland, Mejn, pre nego što se iste godine nastanila u Medfordu, Masačusetsu (predgrađe Bostona). Ovde je Elizabet odrasla i provela veći deo svog života. Njen otac je gradio minijaturne golf terene sve do pada berze 1929. godine, kada je izgubio većinu ušteđevine i porodica se raspala. 1930. godine automobil njenog oca pronađen je napušten na mostu u Čarlstaunu i pretpostavljalo se da je izvršio samoubistvo skokom u reku Čarls. Verujući da je njen suprug preminuo, Elizabetina majka preselila sa svojih pet kćeri u mali stan u Medfordu i radila kao knjigovođa kako bi ih izdržavala.

Zbog bronhitisa i teških napada astme, Elizabet Šort je imala operaciju pluća sa 15 godina, nakon čega su joj lekari predložili da se prebaci u blažu klimu tokom zimskih meseci kako bi sprečila dalje respiratorne probleme. Njena majka ju je tada poslala da zime provede u Majamiju na Floridi kod porodičnih prijatelja. Tokom naredne tri godine, Elizabeta je tokom zimskih meseci živela na Floridi, a ostatak godine provodila je u Medfordu sa majkom i sestrama. U svojoj drugoj godini, Elizabeta je napustila srednju školu Medford.

Preseljenje u Kaliforniju[uredi | uredi izvor]

Elizabetina slika hapšenja 1943.
Major Metju Majkl Gordon, Junior

Krajem 1942. godine, Fibi Mej Sojer dobija pismo izvinjenja od svog navodno preminulog supruga, u kojem joj otkriva da je on u stvari živ i da je započeo novi život u Kaliforniji. U decembru, sa 18 godina, Elizabet se seli u Valjeho da živi sa svojim ocem, koga nije videla od svoje šeste godina. U to vreme je radio u obližnjem brodogradilištu Ostrva Mer u zalivu San Francisko. Prepirke između Šort i njenog oca dovele su do njenog iseljavanja u januaru 1943. Ubrzo nakon toga, ona se zaposlila u kampu Kuk (danas Vazduhoplovna baza Vandenberg), u blizini Lompoka, živeći sa nekoliko prijatelja i nakratko s vazduhoplovnim vojnim narednikom, koji ju je zlostavljao. Šort napušta Lompok sredinom 1943. i seli se u Santa Barbaru, gde je uhapšena 23. septembra 1943, zbog maloletničkog konzumiranja alkohola u lokalnom baru. Vlasti su je poslale nazad u Medford, ali ona se umesto toga vratila na Floridu, čineći samo povremene posete Masačusetsu.

Dok je bila na Floridi, Šort je upoznalo majora Metjua Majkla Gordona, odlikovanog oficira ratnog vazduhoplovstva u 2. vazduhoplovnoj komandnoj grupi. Bio je na obuci za raspoređivanje na operacije u Kini, Burmi u Indiji. Šort je prijateljima rekla da je Gordon napisao da joj predlaže brak, dok se oporavljao od povrede zadobijene u avionskoj nesreći u Indiji. Ona je prihvatila njegovu ponudu, ali Gordon je umro u drugoj avionskoj nesreći 10. avgusta 1945, manje od nedelju dana pre nego što se rat završio predajom Japana.

Preselila se u Los Anđeles u julu 1946, da poseti poručnika vazduhoplovne vojske Džozefa Gordona Fiklinga, koga je poznavala sa Floride. Fikling je bio stacioniran u vazduhoplovnoj bazi Mornaričkog rezervata na Long Biču. Šort je provela poslednjih šest meseci svog života u Južnoj Kaliforniji, uglavnom u oblasti Los Anđelesa; neposredno pred smrt, radila je kao konobarica i iznajmljivala sobu iza noćnog kluba Florentine Gardens (Florentin Gardens) na bulevaru Holivud. Šort je različite načine opisivana i prikazivana kao ambiciozna ili "buduća" glumica. Prema nekim izvorima, je u stvari imala težnje da bude filmska zvezda, iako nije imala poznate glumačke poslove ili zasluge.

Ubistvo[uredi | uredi izvor]

Otkriće[uredi | uredi izvor]

Jutra, 15. januara 1947. godine, pronađeno je telo Elizabet Šort presečeno na dva dela na praznom zemljištu zapade strane avenije Saut Norton, u Leimert Parku, u Los Anđelesu. U to vreme kraj je bio u velikoj meri nerazvijen. Beti Bersinger, lokalni stanovnik, otkrila je telo oko 10:00 časova, dok je šetala sa trogodišnjom ćerkom. Bersinger je u početku mislila da je pronašla bačenu lutku iz izloga. Kada je shvatila da je reč o lešu, požurila je do obližnje kuće i telefonom nazvala policiju.

Zvanični izvod iz knjige umrlih Elizabet Šort, Los Anđeles, 1947.

Šort-ino teško osakaćeno telo bilo je potpuno presečeno u struku, bledo bele kože zbog velikog gubitka krvi. Medicinski inspektori su utvrdili da je bila mrtva desetak sati pre otkrića, proračunali su da je vreme smrti bilo negde tokom večeri 14. januara, ili u rane jutarnje sate 15. januara[2]. Telo je naime bilo oprano od strane ubice. Njeno lice je bilo isečeno od ugla usana do ušiju, stvarajući efekat poznat kao "Glazgov osmeh". Imala je nekoliko posekotina na bedrima i grudima, gde su joj odsečeni celi delovi tkiva. Donja polovina njenog tela se nalazila udaljena pola metra od gornje, a creva su bila uredno savijena ispod njene zadnjice. Leš je izgledao kao da "pozira", sa rukama iznad glave, laktovima savijenim pod pravim uglom, i raširenim nogama.

U blizini tela detektivi su pronašli otisak pete na zemlji pored tragova guma, nedaleko je pronađena i vreća koja je sadržala razvodenju krv.

Autopsija i identifikacija[uredi | uredi izvor]

Obdukciju Šortinog tela je 16. januara 1947. izvršio Frederik Njubar, mrtvozornik okruga Los Anđeles. Njubar-ov izveštaj o obdukciji tvrdio je da je Šort bila visoka 1,65 m, težila je 52 kilograma i imalo svetloplave oči, smeđu kosu i loše, trule zube. Njeni gležnjevi, zglobovi i vrat su bili prekriveni tragovima od vezivanja, kao i "nepravilna rana uz površinski gubitak tkiva" na desnoj dojci. Njubar je takođe primetio površinske rane na desnoj podlaktici, levoj nadlaktici i donjoj levoj strani grudi.

Investigacija[uredi | uredi izvor]

Istražni period[uredi | uredi izvor]

21. januara 1947. osoba koja je tvrdila da je Elizabetin ubica pozvala je kancelariju Džejmsa Ričardsona, urednika ispitivača, čestitajući Ričardsonu na novinarskom izveštavanju o slučaju, izjavio je da planira na kraju da digne ruku na samog sebe, ali ne pre nego što je dopustio policiji da ga dalje istraže. Pored toga, pozivatelj je rekao Ričardsonu da "očekuje neke suvenire Bet Šort u pošti".

Dana 24. januara, američki radnik poštanske službe otkrio je sumnjivu kovertu: Koverta je bila upućena "istraživačkom korpusu i drugim organima reda iz Los Anđelesa" sa pojedinačnim rečima koje su bile izrezane i zalepljene sa isečaka iz novina; uz to, velika poruka na koverti glasila je: "Evo Daliinh stvari, pismo će uslediti". U koverti su se nalazile Šortin izvod iz matične knjige rođenih, vizitkarte, fotografije, imena ispisana na papiru i adresar sa imenom Mark Hensen. Paket je pažljivo očišćen benzinom, slično kao i Daliino telo, zbog čega policija sumnja da je paket direktno poslao njen ubica.

Dana 14. marta pronađeno je naizgled oproštajno pismo samoubice, zataknuta u cipelu u gomili muške odeće, bačenu na doku pored okeana, u podnožju Briz Avenije. U pismu je pisalo: "Koga god zanima: čekao sam da me policija uhvati za ubistvo Crne Dalie, ali nisam dočekao. Previše sam kukavica da bih se mogao sam prijaviti, tako da je ovo najbolje rešenje. Nije mi bilo pomoći. Izvini, Meri. " Gomilu odeće prvi je video nadzornik na plaži, koji je to otkriće prijavio Džon Dilonu, kapetanu spasilačke službe. Dilon je odmah obavestio kapetana L. E. Kristensena iz policijske stanice zapadnog Los Anđelesa. Odeća je uključivala kaput i pantalone od plavog tvida, smeđu i belu košulju, beli šal, tanke čarape i mokasine za slobodno vrijeme, veličine oko osam. Odjeća nije odala ništa o identitetu njihovog vlasnika.

Policija je ubrzo proglasila Marka Hansena, vlasnika adresara koji je pronađen u paketu, osumnjičenim. Hansen je bio imućni vlasnik lokalnog noćnog kluba i vlasnik pozorišta kao i poznanik ljudi u čijem je domu Šort boravila, a prema nekim izvorima, je takođe potvrdio da su tašna i cipele pronađene u uličici zapravo Šortine. En Tot, Elizabetina prijateljica i cimerka, rekla je istražiteljima da je Šort nedavno odbila Hansenova udvaranja, i predložila to policiji kao motiv, ali on je bio oslobođen sumnje u tom slučaju. Pored Hansena, policijska uprava u Los Anđelesu intervjuisala je preko 150 muškaraca tokom narednih nedelja za koje su verovali da su potencijalni osumnjičeni.

Neki od glavnih osumnjičenih koji o kojima se i dalje diskutuje kao o potencijalnim ubicama Crne Dalie uključuju i lekara po imenu Valter Bejli, koga je predložio bivši urednik Tajms-a Lari Harniš, izdavač Tajms-a Norman Čendler, za koga biograf Donald Vulf tvrdi da je impregnirao Šort; Lezli Dilon, Džouzef A. Dumajz, Arti Lejn (tj. Džef Konors), Mark Hensen, dr. Francis E. Svinei, Orson Vels, Džordž Hodel, Hodelov prijatelj Fred Sekton, Robert M., "Red" Menlei, Patrik S. O’Rajli i Džek Anderson Vilson.

Porota i posledice[uredi | uredi izvor]

Do proleća 1947. Šortino ubistvo je proglašeno za zastareli slučaj sa nekoliko novih tragova. Narednik Finies Braun, jedan od vodećih detektiva na ovom slučaju, okrivio je štampu za kompromitovanje istrage novinskim ispitivanjem detalja i neproverenim izveštavanjem. U septembru 1949. godine sazvana je velika porota koja je raspravljala o neadekvatnostima u odeljenju za ubistva Loc Anđeles policije na osnovu njihovog neuspeha da reše brojna ubistva - naročito žena i dece - u poslednjih nekoliko godina, a Crna Dalia je bilo jedno od njih. Nakon velike porote, izvršena je dalja istraga o kratkoj prošlosti, a detektivi su pratili njeno kretanje između Masačusetsa, Kalifornije i Floride, a takođe su intervjuisali ljude koji su je poznavali u Teksasu i Nju Orleansu. Međutim, razgovori nisu pružili nikakve korisne informacije o ubistvu.

Kulturno nasledstvo[uredi | uredi izvor]

Nadgrobni spomenik Elizabet Šort

Dana 2. februara 1947., samo dve nedelje nakon ubistva Crne Dalie, republički državni sabornik C. Don Fild podstaknut je slučajem da donese zakon kojim se poziva na formiranje registra seksualnih prestupnika; država Kalifornija postala bi prva američka država koja je registraciju seksualnih prestupnika učinila obaveznom.

Ubistvo Crne Dalie opisano je kao jedan od najbrutalnijih i kulturno najistrajnijih zločina u američkoj istoriji, a časopis Tajm je naveo da je to jedan od najozloglašenijih nerešenih slučajeva na svetu.

Život i smrt Elizabet Šort bili su osnova brojnih knjiga i filmova, i fikcionaliziranih i nefantastičnih. Slučaj je bio fokus četvrte sezone,13. epizode Hanter-a, u kojoj su glavni likovi, zajedno s (izmišljenim) veteranom, bivšim policijskim detektivom (kojeg glumi Lorens Tirnej), istraživali i izvršili hapšenje fiktivnog osumnjičenog u stvarnosti. posle 41 godine. Ovde je Elizabet Šort glumila Džesika Nelson. Među najpoznatijim izmišljenim pričama o Šortinojj smrti je roman Džejmsa Elroja Crna Dalia iz 1987. godine, koji je pored ubistva istražio "veća polja politike, kriminala, korupcije i paranoje u posleratnom Los Anđelesu" - kulturni kritičar Dejvid M. Fajn. Elrojev roman adaptiran je u istoimenom filmu režisera Brajana De Palme iz 2006. godine: Kratku ulogu igrala je glumica Mia Kirsner. I Elrojev roman i njegova filmska adaptacija imaju malo veze sa činjenicama slučaja.

Crna Dalia je takođe prikazana u izrazito fiktivnim knjigama Lucije Arnez u televizijskom filmu iz 1975. "Ko je Crna Dalia? “. Kao i 2011. u prvoj sezoni serije Američka horor priča u epizodi pod imenom "Jeziva mala devojčica", kako bi se ponovo pojavila 2018. u epizodi "Povratak u kuću ubistava"[3].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hogan, Shanna, author. The crime book. ISBN 978-1-4654-6286-2. OCLC 983201567. 
  2. ^ 4, University of Iowa Press, 2019-04-01, str. 24—28, ISBN 978-1-60938-638-2, Pristupljeno 2020-04-08 
  3. ^ CHAPTER TWELVE: The Murder House, or the Archaic Mother in American Horror Story, Peter Lang, ISBN 978-3-631-62639-9, Pristupljeno 2020-04-08 

Literatura[uredi | uredi izvor]