Pređi na sadržaj

Epitafi Markićevićima i Niketićima na groblju Rajkovača u Rtarima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragačevski epitafi
Stari spomenici na Rajkovači u Rtarima
Opšte informacije
MestoRtari
OpštinaOpština Lučani
Država Srbija
Vreme nastanka19. vek-20. vek

Epitafi Markićevićima i Niketićima na groblju Rajkovača u Rtarima čine epigrafska i familijarna svedočanstva prepisana sa starih nadgrobnih spomenika u donjodragačevskom selu Rtari, Opština Lučani.[1][2][3]

Markićevići i Niketići iz Rtara[uredi | uredi izvor]

Nema podataka kada su se i odakle su doselili Markićevići, ali se na osnovu osnovu turskih deftera od 1822. do 1835. može se ustanoviti da je ova familija živela na području Klisure.[2]

U Državnom popisu imovine i stanovništva Kneževine Srbije iz 1862/63. navode se tri Markićevića: Marko (supruga Stamena), Stanoje[a] (supruga Stanislava) i Dmitar (supruga Ružica).[4]

Oko 1880. godine poslednji muški izdanak ove familije odseljen je u čačanske Riđage - od njega potiču današnji Markićevići u Riđagama.[2]

Timotije Niketić doselio se iz Negrišora i prizetio za Petriju, ćerku Milana i Marije Markićevića.[2] Od 1912. do 1918. godine Niketići su pretrpeli velika stradanja. Poginuli su trojica braće: Božidar, Sekula i Stanko, dok su kod kuće od raznih bolesti pomrli svi članovi, izuzev osmogodišnjeg Radomira.[2]

Rtarskih Niketića ima u Rtarima, Lučanima i Goraždu. Slave Aranđelovdan.[2]

Epitafi na spomenicima Markićevićima i Niketićima[uredi | uredi izvor]

Spomenik Milici Markićević (†18??)

Ovde počiva raba božia
MILICA
kći Marka Markićevića...[3]


Spomenik Spasoju Markićeviću (†1865)

Priđi bliže brate
i reci Bog da prosti
raba božijeg
SPASOJA Markićevića iz: R:
po: 24: go:
umre 15-og sep. 1865: Go:
Bileg ovai podigne mu Dmitar brat njegov[3]


Spomenik Petriji Markićević (†18??)

Ovde počiva Rab božija
PETRIJA
supruga Petra Markićevića iz Rtara
kćer Vilimana iz Dučalovića
poživi 31 god
a umre (oštećeno)[3]


Spomenik Stameni Markićević (†1871)

R. B.
STAMENA
supruga Marka Markićevića žitelja Rtara
poživi 46: G:
a umre 26 novembra 1871 g.
Spomen podiže sin Nedeljko Markićević[3]


Spomenik dečaku Velimiru Niketiću (†1880)

Mladenac
VELIMIR
sin Timotija Niketića
umro od 11. god.
5 marta 1880 g.
Spomen podiže mu majka Petrija[3]


Spomenik Timotiju Niketiću (†1887)

Rab boži
TIMOTIJE Niketić iz Rtara
poživi 46. g.
umre 9 feb. 1887. g.
Spomen podigoše njemu sinovi
Sekula, Božo, Dragan i Stanko[3]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Na popisu verovatno pogrešno zapisano - na spomeniku stoji ime Spasoje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  2. ^ a b v g d đ Nedović, Radisav (1983). Rtari. Rtari: Mesna zajednica. 
  3. ^ a b v g d đ e Nedović, Radisav (1995). Kameni letopis Rtara : groblja, nadgrobnici, krajputaši i spomen-obeležja. Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. 
  4. ^ Slavković, Joviša M. (2017). Stanovništvo Dragačeva. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-29-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nedović, Radisav (1983). Rtari. Rtari: Mesna zajednica. 
  • Nedović, Radisav (1995). Kameni letopis Rtara : groblja, nadgrobnici, krajputaši i spomen-obeležja. Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. 
  • Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3. 
  • Nedović, Radisav (1998). Rtarski rodovi. Čačak: Štamparija "Bajić". 
  • Nedović, Radisav (1998). Rtarske čitulje. Čačak: Štamparija "Bajić". 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Slavković, Joviša M. (2017). Stanovništvo Dragačeva. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-29-8. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]