Pređi na sadržaj

Erazmo Ohridski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stradanje Erazma iz Formije

Erazmo Formijski, poznat i kao Erazmo Antiohijski, Erazmo Ohridski je ranohrišćanski episkop, mučenik i svetitelj iz 3. veka.

Ovaj svetitelj je bio poreklom iz Antiohije i živeo je za vreme vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana. Podvizivao se na gori Livanskoj. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je bio obdaren od Boga velikim darom čudotvorstva. Kao arhijerej pošao da propoveda Jevanđelje. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je stigavši u grad Ohrid, Erazmo molitvom vaskrsao sina nekoga čoveka po imenu Anastasa, i krstio ga. Tom prilikom Erazmo je krstio i mnoge druge mnogobošce i razrušio u Ohridu žrtvenike. Zbog toga je optužen caru Maksimijanu koji je u to vreme bio u Iliriji. Car ga je izveo pred bakarni kip Zevsov i naredio mu, da prinese žrtvu i da se pokloni idolu. Hrišćani veruju da je tada sveti Erazmo učinio čudo te je iz idola izašla strašna aždaja, koja je poplašila narod, a potom je svetitelj opet učinio čudo i ubio aždaju. Posle toga Erazmo je propovedao o Hristu i krstio dvadeset hiljada ljudi. Car je naredio da se pobiju svi koji su se krstili, a Erazma je stavio na muke, pa ga onda bacio u tamnicu. Hrišćani veruju i da mu se javio anđeo i izvede Erazma iz tamnice. Potom je otišao u Kampaniju gde je propovedao Jevanđelje ljudima, pa se opet vrati u grad Hermeliju i povukao se u jednu pešteru (pustinju), da se u njoj do smrti podvizava. Pred smrt triput se pokloni prema istoku i s uzdignutim rukama molo se Bogu, da Bog oprosti grehe i daruje večni život svima onima koji sa verom budu prizivali njegovo ime. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da se po svršetku molitve ču se glas s neba: "Tako neka bude kako si molio, celebniče moj Erazmo!". Sav radostan pogledao je svetitelj još jednom u nebo i video venac slave kako se spuštaše na njega, i video horove angela, proroka, apostola i mučenika, koji su prilazili da prime njegovu dušu. Najzad je uzviknuo: "Gospode, primi duh moj!" i preminuo oko 303. godine. Peštera sa crkvicom svetog Erazma i danas stoji nedaleko od Ohrida.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Antiohiji. Kao mlad se zamonašio i ubrzo je izabran za episkopa grada Formije. U vrema progona hrišćana cara Dioklecijana, sveti Erazmo se najpre sklonio na Livanskoj gori, gde je proveo sedam godina krijući se od gonitelja.[1]

Kada su ga gonitelji uhvatili odveden je u Antiohiju caru Dioklecijanu. Pred njim je otvoreno ispovedio svoju veru u Hristai car je naredio da ga podvrgnu mučenjima. Na čudesan način Erazmo je podneo sva mučenja i posredstvom anđela odveden u grad Likiju. Tamo je propovedao veru Hristovu i krštavao. Po crkvenom predanju činio je velika čuda. Između ostaloga vaskrsao je sina jednog uglednog čoveka, po imenu Anastasija, i nakon toga krstio je deset hiljada ljudi. Nakon toga uhapšen je po nalogu cara Maksimijana, i odveden u Italiju, gde je ponovo podvrgnut teškim mukama. Ponovo je na čudesan način preživeo sva mučenja i posredstvom anđela odveden u grad Formiju. Tamo je krstio mnoštvo naroda i preveo ih u hrišćanstvo. [2]

Nakon svega umro je u miru 303. godine.[3]

Pravoslavna crkva ga proslavlja 2. juna po julijanskom kalendaru.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]