Željko Karaula

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Željko Karaula (Bjelovar, 26. jun 1973) hrvatski je istoričar i autor.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Istražuje noviju jugoslovensku i hrvatsku istoriju, a posebno se detaljno bavi rasvjetljavanjem brojnih pitanja vezanih uz istoriju rodnog grada i okolnih krajeva.[1] Istaknuti je aktivista u njegovanju hrvatsko-(novo)crnogorskih naučno-kulturnih vrijednosti. Autor je monografije Mačekova vojska, Hrvatska nacionalna omladina - HANAO, monografije o poznatom hrvatskom ekonomisti Rudolf Bićanić - Prilozi za biografiju, urednik i pisac predgovora Dnevničkih zapisa Alojzija Stepinca 1934.-1945 - iz arhiva UDBA-e i drugih naučnih knjiga. Završio je studije istorije i filosofije i doktor je istorijskih nauka. Glavni je urednik časopisa Matice hrvatske Daruvar Zbornik Janković, član užeg uredništva časopisa Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru, član redakcije časopisa Gledišta sa Cetinja (Crna Gora), kao i član uređivačkog odbora časopisa Vrela ogranka Matice hrvatske Daruvar.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Iako se Željko Karaula bavi i crnogorskim temama, član je redakcije Cetinjskog časopisa Gledišta, 2018. dobitnik dvonedjeljne stipendije Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja (za istraživanja u tamošnjim arhivima), saradnik DANU... u članku u kojem je objavio pisma Jovana Sundečića biskupu Štrosmajeru, pokazuje elementarno nepoznavanje istorije pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao ni poznavanje toponimije i starog plemenskog društvenog uređenja. Tako spominje nepostojećeg crnogorskog patrijarha, iako je Crna Gora imala i ima samo mitropolita, a pleme i oblast Grbalj, naziva selom u kojem je rođen Mitrofan Ban.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Karaula, Željko (2015). Mačekova vojska. Hrvatska seljačka zaštita u Kraljevini Jugoslaviji. Despot infinitus d.o.o.: Zagreb, 521-523.
  2. ^ Karaula, Željko (2009). Diacovensia XVII, 1., PISMA CRNOGORSKOGA PJESNIKA, SVEĆENIKA I DIPLOMATA JOVANA SUNDEČIĆA BOSANSKO- ĐAKOVAČKOM I SRIJEMSKOM BISKUPU JOSIPU JURJU STROSSMAYERU (1881.-1887.). str. 133.