Pređi na sadržaj

Životinje u islamu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prema islamu, ljudskim bićima je dozvoljeno da koriste životinje, ali samo ako se poštuju prava životinja. Vlasnik životinje mora učiniti sve u korist životinje. Ako vlasnik ne izvrši svoje dužnosti za životinju, životinja odlazi nekome drugom. Dužnosti koje ljudi imaju prema životinjama u islamu zasnovane su na Kur'anu, sunetu i tradicijama.[1]

Zaštita života životinja[uredi | uredi izvor]

Zaštita životinja važnija je od ispunjenja verskih obaveza u posebnim okolnostima.[1] (... da ko god ubije dušu osim za dušu ili za korupciju [učinjenu] u zemlji - kao da je potpuno ubio čovečanstvo. A ko spasi jednu - to je kao da je potpuno spasio čovečanstvo ... )[2][3]

Zaštita fizičkog zdravlja životinja[uredi | uredi izvor]

Ozleđivanje, onemogućavanje, ili izrezivanje organa bilo kojoj životinji strogo je zabranjeno.[1] Muslimani ne smeju konju odrezati čelo, grivu ili rep, jer se veruje da u prednjem delu ima dobrote; griva mu pruža toplinu i repom uklanja insekte.

Zaštita seksualnog zdravlja životinja[uredi | uredi izvor]

Muslimanima nije dozvoljeno da vrše radnje kao što je ukrštanje (kao u inbreedingu) životinja.[1] Muhamed je zabranio ljudima da kastriraju životinje (bez razloga).[4]

Sprečavanje okrutnosti i zlostavljanja životinja[uredi | uredi izvor]

Muslimanima nije dozvoljeno uznemiravati i zloupotrebljavati životinje, što uključuje i otmicu lista iz mravljih usta.[5] Muslimani nemaju pravo žigosati životinje,[6] tegniti životinje ili razapinjati životinje pre ubijanja,[7] ili paliti životinje čak i ako nanose štetu ljudima.[8] Ljudi bi trebalo da dobiju životinjsko meso brzim klanjem[8] i da izbegavaju sečenje po dužini.[9] U islamskom klanju kičmena moždina se ne može slomiti. Uklanjanje vune sa životinja je zabranjeno jer to uzrokuje njihovu ranjivost.[1]

Izbegavanje kažnjavanja životinja[uredi | uredi izvor]

Muslimani ne mogu koristiti nikakvu opremu koja povređuje životinju (tj. tući ih u cirkuskoj predstavi, primoravati ih da nose teške terete ili trčati ekstremnim brzinama na trkama) čak ni za obuku.[10] Izloženost zvuku je takođe regulisana.[1]

Pružanje namirnica[uredi | uredi izvor]

Muslimani su dužni osigurati hranu i vodu za svaku životinju koju vide, čak i ako životinja ne pripada njima. Prilikom pružanja hrane i vode uzimaju se u obzir kvalitet namirnica[11] i iznos zaliha na osnovu stanja i lokacije životinje.[1]

Obezbeđivanje sanitarnih uslova[uredi | uredi izvor]

  • Zdravlje životinja mora se poštovati, zajedno sa hranom, vodom, i skloništem.[1][8]
  • U slučaju bolesti, od muslimana se očekuje da plate negu i lekove.[1]
  • Sa islamskog gledišta, odgovarajuće sklonište za životinju ima tri karakteristike:
  • Odgovara potrebama životinje i ne treba ih stavljati u nehigijensko stanje pod izgovorom da ih ne razumeju.
  • Odgovara fizičkim potrebama životinje i njenom zdravlju i štiti je od hladnoće i toplote.[12]
  • Stanovanje životinja ne bi trebalo da zagađuje životnu sredinu ili širi bolesti na druge organizme.[1]
  • U islamu se prava životinja poštuju i u životu i u smrti. Tela životinja se nikada ne smeju koristiti u zlonamerne svrhe.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j „Animals Welfare Acts and Utilization Limits in Islam”. Al-Islam.org (na jeziku: engleski). 2015-04-01. Pristupljeno 2021-08-20. 
  2. ^ „The Quran, sura 5, verse 32”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 2021-08-20. 
  3. ^ Bukhārī, Muḥammad ibn Ismāʻīl (2005). Al-Adab Al-Mufrad : a code for everyday living : the example of the early Muslims. Iqbal Ahmad Azami, UK Islamic Academy. Leicester: UK Islamic Academy. ISBN 1-872531-13-X. OCLC 123173830. 
  4. ^ Shawkani, Abu 'Abd Allah Muhammad Ibn 'Ali Ibn Muh (2013). Nayl al-awtar min ahadith sayyid al-akhyar. [Place of publication not identified]: Turath For Solutions. ISBN 9957-640-93-3. OCLC 927107731. 
  5. ^ Kulaynī, Muḥammad ibn Yaʻqūb,? (2015). Al-Kafi : English translation. Muhammad, Shaikh Sarwar (Second edition izd.). New York. ISBN 978-0-9914308-6-4. OCLC 953698252. 
  6. ^ Muttaqi, 'Ala' Al-Din 'Ali Ibn Husam Al-Din Ibn 'A (2013). Kanz al-'ummal fi sunan al-aqwal wa-al-af'al (na jeziku: arapski). Turath For Solutions. ISBN 978-9957-67-246-1. 
  7. ^ al-Majlisi, al-'Allama. Al-Mahasin. pp. 243–244.
  8. ^ a b v al-Barqi, Ahmad b. Muhammad b. Khalid. Bihar al-anwar
  9. ^ Shahid al-Thani, Zayn al-Din ibn Ali ibn Ahmad. Masalik al-afham ila tanqih shara'i ' al-Islam. p. 11/490.
  10. ^ „Almurtaza » Tafsil Wasail Al-shia Ila Tahsil Masaeel ash-sharia(16)” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-08-20. 
  11. ^ Mirza Husayn Nuri. Mustadrak al-Wasa'il wa Mustanbit al-Masa'il. p. 17/51.
  12. ^ „Illal Al Sharaie |” (na jeziku: engleski). 2014-07-18. Pristupljeno 2021-08-20.