Pređi na sadržaj

Zastava M70 (pištolj)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava M70
VrstaPištolj
PorijekloSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFRJ
Upotreba
Upotreba uJNA, civilna lica
Bojno djelovanjeRatovi na prostoru SFRJ
Proizvodnja
ProizvođačZastava Oružje
VarijanteM70A
Specifikacije
Masa0,63 kg
Dužina165 mm
Dužina cijevi94 mm
Kalibar7,65 mm mm
Vrsta operacijekratki trzaj cevi
Način dejstvapoluautomatski
Brzina paljbe30-40 met/min
Brzina zrna300 m/s
Maks. ef. domet1400 (1350) m
Magacin8 metaka
Nišanmehanički

Zastava M70 je poluautomatski pištolj jednostruke akcije, idealno oružje za odbranu i lagano za rukovanje i održavanje. Punjenje pištolja se vrši iz odvojivog magacina sa sigurnim ukopčavanjem i zakopčavanjem. Kočenje se obavlja pomjeranjem poluge kočnice, nišan je mehanički prednji dio nišana je fiksni, zadnji dio je pomjerljiv po pravcu lijevo-desno. Metalni dijelovi su izrađeni od visokokvalitetnog čelika a korice od polimera ili orahovog drveta.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pištolj M70 je nastao kao nasljednik Zastave M57. Tehnički zahtjevi su podrazumijevali oružje sa slobodnim zatvaračem i fiksnom cijevi. Konstrukcijska grupa, sa inžinjerom Božidarom Blagojevićem na čelu, sa radom na novom modelu počela je 1966. Projekat je nosio ime „Artikal 07”, a prvi prototip je završen 1967. nakon čega je izrađena za vojna istraživanja izrađena opitna „nulta” serija od 1000 primjeraka.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pri projektovanju usvojena je konstrukcija standardnog oružja 7,62mm M57 sa pojednostavljenom automatikom. Blagojević je skratio dužinu cijevi, rama i rukohvata, dok je kapacitet okvira smanjena sa 9 na 8 metaka. Kako je cijev bila nepokretna sa nje su uklonjeni prstenasti ispusti i spojnica. Radijalni žlebovi su uklonjeni i sa unutrašnje strane navlake. Na prednjoj strani je zadržana vođica sa otvorom za vođenje cijevi, prednji oslonac povratnog mehanizma i otvor na ispustu za prolaz prednjeg oslonca povratne opruge. Vođica sa povratnom oprugom ležala je u žlebu rama i preko potiskivača sa svojom oprugom, oslanjala se u izrezu na spojnici cijevi, navlake i rama. Na prvim prototipovima zadržani su spojiva cijev sa osovinom i viljuškastim utvrđivačima spojnice, zadržač zatvarača i navlake u zadnjem položaju nakon ispaljenja metka iz okvira. Blok mehanizma za okidanje nije mijenjan, spojnica se i dalje montirala sa lijeve strane rama. Prednji nišan je izrađivan kao deo navlake, dok je zadnji bio postavljen na principu „lastinog repa”. Kočnicu je činilo tijelo i poluga koje se nalazilo na zadnjem lijevom dijelu rama. Tokom 1970. pristupilo se izmjeni konstrukcije u cilju pojednostavljenja proizvodnje. Odbačen je viljuškast utvrđivač spojnice, dok je spojnica fiksirana ispustom vođice povratne opruge. Istovremeno smanjena je širina rukohvata i započeta je proizvodnja novih okvira prilagođenih dužini municije 7,65 × 17mm i 9 × 17 mm. U zavodu je započeta serijska proizvodnja modela M70A. Jedina razlika je bila u mehaniičkoj kočnici, premještena na lijevu zadnju stranu navlake.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pištolj M70 – Zastava arms ad” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2019-12-15. 
  2. ^ „Oružje Online | Istorija – Naoružanje – Vojska”. Oružje Online (na jeziku: srpski). 2018-11-25. Pristupljeno 2019-08-02. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]