Zastava M70 (pištolj)
Zastava M70 | |
---|---|
Vrsta | Pištolj |
Porijeklo | SFRJ |
Upotreba | |
Upotreba u | JNA, civilna lica |
Bojno djelovanje | Ratovi na prostoru SFRJ |
Proizvodnja | |
Proizvođač | Zastava Oružje |
Varijante | M70A |
Specifikacije | |
Masa | 0,63 kg |
Dužina | 165 mm |
Dužina cijevi | 94 mm |
Kalibar | 7,65 mm mm |
Vrsta operacije | kratki trzaj cevi |
Način dejstva | poluautomatski |
Brzina paljbe | 30-40 met/min |
Brzina zrna | 300 m/s |
Maks. ef. domet | 1400 (1350) m |
Magacin | 8 metaka |
Nišan | mehanički |
Zastava M70 je poluautomatski pištolj jednostruke akcije, idealno oružje za odbranu i lagano za rukovanje i održavanje. Punjenje pištolja se vrši iz odvojivog magacina sa sigurnim ukopčavanjem i zakopčavanjem. Kočenje se obavlja pomjeranjem poluge kočnice, nišan je mehanički prednji dio nišana je fiksni, zadnji dio je pomjerljiv po pravcu lijevo-desno. Metalni dijelovi su izrađeni od visokokvalitetnog čelika a korice od polimera ili orahovog drveta.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Pištolj M70 je nastao kao nasljednik Zastave M57. Tehnički zahtjevi su podrazumijevali oružje sa slobodnim zatvaračem i fiksnom cijevi. Konstrukcijska grupa, sa inžinjerom Božidarom Blagojevićem na čelu, sa radom na novom modelu počela je 1966. Projekat je nosio ime „Artikal 07”, a prvi prototip je završen 1967. nakon čega je izrađena za vojna istraživanja izrađena opitna „nulta” serija od 1000 primjeraka.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Pri projektovanju usvojena je konstrukcija standardnog oružja 7,62mm M57 sa pojednostavljenom automatikom. Blagojević je skratio dužinu cijevi, rama i rukohvata, dok je kapacitet okvira smanjena sa 9 na 8 metaka. Kako je cijev bila nepokretna sa nje su uklonjeni prstenasti ispusti i spojnica. Radijalni žlebovi su uklonjeni i sa unutrašnje strane navlake. Na prednjoj strani je zadržana vođica sa otvorom za vođenje cijevi, prednji oslonac povratnog mehanizma i otvor na ispustu za prolaz prednjeg oslonca povratne opruge. Vođica sa povratnom oprugom ležala je u žlebu rama i preko potiskivača sa svojom oprugom, oslanjala se u izrezu na spojnici cijevi, navlake i rama. Na prvim prototipovima zadržani su spojiva cijev sa osovinom i viljuškastim utvrđivačima spojnice, zadržač zatvarača i navlake u zadnjem položaju nakon ispaljenja metka iz okvira. Blok mehanizma za okidanje nije mijenjan, spojnica se i dalje montirala sa lijeve strane rama. Prednji nišan je izrađivan kao deo navlake, dok je zadnji bio postavljen na principu „lastinog repa”. Kočnicu je činilo tijelo i poluga koje se nalazilo na zadnjem lijevom dijelu rama. Tokom 1970. pristupilo se izmjeni konstrukcije u cilju pojednostavljenja proizvodnje. Odbačen je viljuškast utvrđivač spojnice, dok je spojnica fiksirana ispustom vođice povratne opruge. Istovremeno smanjena je širina rukohvata i započeta je proizvodnja novih okvira prilagođenih dužini municije 7,65 × 17mm i 9 × 17 mm. U zavodu je započeta serijska proizvodnja modela M70A. Jedina razlika je bila u mehaniičkoj kočnici, premještena na lijevu zadnju stranu navlake.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Pištolj M70 – Zastava arms ad” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2019-12-15.
- ^ „Oružje Online | Istorija – Naoružanje – Vojska”. Oružje Online (na jeziku: srpski). 2018-11-25. Pristupljeno 2019-08-02.