Pređi na sadržaj

Zdravstveno zadrugarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zdravstveno zadrugarstvo je oblik organizovanja zdravstvene zaštite stanovništva u Srbiji koji je postojao u periodu između dva svetska rata. Prve zdravstvene zadruge osnovane su 1921. godine, a do 1937. godine bilo ih je ukupno 87, u kojima je radilo 97 lekara i 71 apotekar. Finansirane su od članarine zadrugara i u proseku obuhvatale po 300 do 500 porodica.

Istorija organizovanja zdravstvenih zadruga[uredi | uredi izvor]

Srbija je tokom Prvog svetskog rata razorena i opustošena. Pored teških ekonomskih, bilo je neohodno rešavati i krupne socijalno-zdravstvene probleme. Nedostatak lekara, prouzrokovan gubitkom velikog broja zdravstvenih radnika tokom rata, bio je najizraženiji u ruralnim područjima. Kako bi se problem ublažio, na predlog mladog lekara, dr Gavrila Kojića,[1] uz podršku Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, pristupa se osnivanju zdravstvenih zadruga. Prve zdravstvene zadruge osnovane su 1921. godine. Do 1937. godine bilo ih je 87 sa 97 lekara i 71 apotekarom.[2] Veliku zaslugu za osnivanje zdravstvenih zadruga imali su prosvetni radnici, pa je tako zabeleženo da je za osnivanje zdravstvene zadruge u Brusniku imao učitelj Dušan Jeremić, a za osnivanje zdravstvenih zadruga u drugim mestima istočne Srbije, Rgotini i Brzoj Palanci, takođe su bili najzaslužniji učitelji – zdravstveni zadrugari.[3]

Način funkcionisanja zdravstvenih zadruga[uredi | uredi izvor]

Zdravstvene zadruge finansirane su iz sredstava prikupljanih od članarine zadrugara i u proseku su obuhvatale 300 do 500 porodica. Cena lekarskog pregleda bila je tri do četiri puta manja nego u privatnim ordinacijama a lekovi su kupovani sa popustom. Pored lečenja stanovništva, zdravstvene zadruge su se bavile i prevencijom, podizanjem zdravstvene svesti i kulture, suzbijanjem zaraznih bolesti (vakcinacija), posebno tuberkuloze, zaštitom majki, male i školske dece. Posle Drugog svetskog rata, 1949. godine, zdravstvene zadruge su integrisane u novi sistem organizacije zdravstvene službe.[2]

Međunarodne organizacije preporučuju privatne oblike zdravstvenog osiguranja, tako da bi obnavljanje zdravstvenog zadrugarstva bilo opravdano i u skladu sa modernim postulatima.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istoriska veličina i značaj dr. Gavrila Kojića za naš narod”. Politika (Digitalna Narodna biblioteka). 04. 10. 1937. Pristupljeno 02. 10. 2020. 
  2. ^ a b Jeremić 2000, str. 417—420
  3. ^ a b Milorad, Stamenović (05. 04. 2018). „Zdravstveno zadrugarstvo - stari model za novo doba”. Danas (onlajn izdanje). Pristupljeno 18. 07. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]