Zubun
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5f/%D0%97%D1%83%D0%B1%D1%83%D0%BD_%D0%BA%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%BE_%D0%B8_%D0%BC%D0%B5%D1%82%D0%BE%D1%85%D0%B8%D1%98%D0%B0.jpg/200px-%D0%97%D1%83%D0%B1%D1%83%D0%BD_%D0%BA%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%BE_%D0%B8_%D0%BC%D0%B5%D1%82%D0%BE%D1%85%D0%B8%D1%98%D0%B0.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9d/Zubun_%28E-264%29.jpg/200px-Zubun_%28E-264%29.jpg)
Zubun je svečana ženska haljina bez rukava, od belog domaćeg sukna, bogato ukrašen i izvezen pretežno crvenom, crnom, zelenom i plavom vunom, kao i belim pamučnim koncem. Po ivicama je optočen našivenom crvenom čohom i mrkim vunenim gajtanom i oblačio se preko jeleka. Nosili su ga svi širom Balkanskog poluostrva sem muslimana. Može se reći da zubun objedinjuje istočnoazijske i vizantijsko-srpske elemente, koji u korelaciji daju jedan, za to vreme, veoma značajan odevni predmet.[1]
Zubun predstavlja nezaobilazan deo tradicionalne kulture odevanja srpskog naroda iz perioda 19. i prve polovine 20. veka, koji je tokom migracija na prostoru Balkanskog poluostrva trpeo razne uticaje istoka i zapada, menjajući donekle svoj izgled ali ne i svoju prepoznatljivost. Zubun je i jedan od najstarijih odevnih elemenata na južnoslovenskom balkanskom prostoru (i šire), ali, i jedan od temeljnih, najvažnijih i obaveznih odevnih predmeta u srpskoj narodnoj nošnji, posebno, u strukturi ženskog odevnog obrasca. Poreklo se vezuje za istočnjačko odevanje, ali ima pretpostavki da je nastao i iz starih slovenskih odevnih elemenata.
Zubun je dominantno ženski deo odeće, izrađen je uglavnom od domaće vunene tkanine, sukna, i pretežno je bele boje. Ukrašen raznovrsnim ornamentima, pri čemu je boja ukrasa najčešće crvena, stilizovanom geometrijskom ornamentikom, ili cvetnim motivima, mogao je biti sa kićankama ili bez njih. U likovno-estetskom smislu jedan je od najreprezentativnijih delova srpske narodne nošnje.[2] Zubun se nosio i leti i zimi i bio je nezaobilazan deo garderobe kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Makedoniji.[traži se izvor] Po načinu izrade, pre svega, deo je ženske domaće radinosti, ali i umeća seoskih i gradskih majstora. Najčešći nazivi za ovaj deo nošnje su zubun, ćurdija, sadak.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Narodna nošnja: Zubun”. Slobodna Hercegovina. 25. 7. 2017. Pristupljeno 18. 7. 2019.
- ^ „Zubun, zaboravljeni deo srpske narodne nošnje”. Opanak net. 16. 8. 2017. Pristupljeno 18. 7. 2019.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- J. Milka, Narodna nošnja u Srbiji u XIX veku, Srpski etnografski zbornik XCII, 1979.