Ibtisam Lašgar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ibtisam Lašgar
Ibtisam Lašgar drži nagradu Jedan zakon za sve, 2018.
Puno ime(ابتسام بيتى لشكر) Ibtissam Lašgar
Datum rođenjaavgust 1975.
Mesto rođenjaRabatMaroko
Zanimanjepsihološkinja, feministkinja, aktivistkinja za ljudska prava

Ibtisam Beti Lašgar,[1] (arapski: ابتسام لشكر) (rođena avgusta 1975) je marokanska psihološkinja[2], feministkinja, aktivistkinja za ljudska prava i LGBT+ zagovornica. Ona je suosnivačica pokreta MALI (Mouvement alternatif pour les libertés individuelles). Jedna je od retkih marokanki koja se otvoreno izjašnjava kao ateista.

Detinjstvo i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođena u avgustu 1975. godine, Ibtisam Lašgar studirala je na Dekartovom univerzitetu u marokanskoj prestonici Rabat, pre nego što se preselila u Pariz da studira kliničku psihologiju, kriminologiju i viktimologiju. Trenutno radi na svojoj tezi iz psihoanalize, u Parizu.

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Dana 23. avgusta 2009. godine,[2] zajedno sa prijateljicom Zejneb el Gazavi, osniva pokret za odbranu slobode pojedinaca u Maroku „MALI”.[1][3] Reč „mali” na marokanskom dijalektu arapskog jezika znači i „Šta nije u redu sa mnom?” ili „Za šta me optužujete?"; stoga on predstavlja retoričko pitanje protivnicima slobode, govoreći im da gledaju svoja posla.[2]

Ramazanski piknik 2009.[uredi | uredi izvor]

Ibtisam Lašgar govori na Sekularnoj konferenciji 2018.

Dan nakon osnivanja pokreta Mali, Lašgar ​​i el Gazavi objavile su svoj prvi događaj na Fejsbuk stranici: dnevni simbolični izlet (pique-nique symbolique) tokom meseca Ramazana, u znak protesta protiv člana 222 marokanskog kaznenog zakona koji kažnjava one koji krše obavezni post tokom islamskog svetog meseca.[2] Učesnici nisu bili u obavezi da jedu; oni su takođe mogli jednostavno pokazati podršku onima koji su želeli da ostvare svoje pravo na to.[2] Učesnici su planirali da se sastanu 13. septembra 2009. godine ispred železničke stanice Muhamedija, na pola puta između Kazablanke i glavnog grada Rabata; oni bi potom krenuli do ruba mirne šume na periferiji Muhamedije.[2] Oni su tvrdili da je članom 222 samo zabranjeno „grubo kršenje posta” u javnosti, ali da nikoga neće uznemiravati dok obeduju na javnom, ali izolovanom mestu.[2] Pored mnogih poruka podrške, objava na internetu je takođe brzo privukla bes islamista koji su postavljali uvrede i pretnje smrću protiv učesnika, poput: „Znamo kako izgledate, preklaćemo vas“. Nekoliko Fejsbuk grupa protiv pokreta Mali otvoreno je protiv inicijative. El Gazavi je rekla da će čak i ako ih napadnu islamisti ili ih policija uhapsi, pokazati svetu „fašizam Ramazana, kada bi ljudi koji rade tako bezazlene stvari kao što je piknik u šumi linčovali islamisti“ ili „da vas u Maroku već vas stavljaju iza rešetaka čak i ako pojedete sendvič”.[2]

Poznato je da se pojavilo samo šest učesnika. Ipak, dok su stizali do železničke stanice, odmah im se pridružila gomila od oko 100 policajaca, kao i mnogi novinari koji su videli događaj na Fejsbuku. Aktivisti su tokom sat vremena više puta ispitivani, pretresani i uznemiravani, dok su ih novinari pokušavali intervjuisati. U 14:00, policija je primorala šestoricu učesnika da uđu u voz do Kazablanke pod stražom dvojice policajaca, čime su prekinuli planirani protest.[2] Nedeljni magazin TelKel objavio je članak u kojem je žestoku reakciju nazvao znakom da je Maroko izgubio kulturu tolerancije. „U jednoj generaciji naša država se radikalno transformisala“, kaže se. „To je zastrašujuće”.[4][5] Piknik je izazvao negodovanje javnosti u marokanskom društvu i otvorio raspravu o verskim slobodama u zemlji.[6]

Ljubilište u Rabatu[uredi | uredi izvor]

Ibtisam Lašgat prima nagradu „Jedan zakon za sve” za svoj aktivizam na Sekularnoj konferenciji 2018.

Ibtisam je takođe bila jedna od organizatorki javnog ljubilišta koje se održalo 12. oktobra 2013. godine, kako bi podržala tri tinejdžera uhapšena jer su objavili fotografiju kako se ljube, na Fejsbuku. Demonstranti su se suočili sa prolaznicima dok su se ljubili i skandirali „Živela ljubav”. Javno ljubljenje je izazvalo nemir na društvenim mrežama, a građani su protestovali protiv onoga što smatraju šunjajućim muslimanskim konzervativizmom u muslimanskoj zemlji dugo poznatoj kao relativno liberalnoj i tolerantnoj. U intervjuu za Frans24 o ljubilištu, rekla je: „Za nas je poruka preneta. Bio je to uspeh. Bilo je parova i samaca, a parovi se nisu sramotili u javnosti. Naša poruka je da oni brane ljubav, slobodu da se vole i ljube slobodno”.[7]

Kontroverza sa aborterskim brodom[uredi | uredi izvor]

U ime pokreta MALI koji se zalaže za legalizaciju abortusa, Ibtisam Lašgar je pozvala Žene na talasima i njihov brod za abortus kojim upravlja holandska lekarka Rebeka Gomperts, da se ukotve u Maroku početkom oktobra 2012. godine.[8] Cilj je bio dati simboličnu izjavu o nedostatku seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u Maroku, od kojih mnoge imaju neželjenu trudnoću, koja se može prekinuti samo kada je ženin život u opasnosti, a ne u bilo kojim drugim okolnostima, uključujući i silovanje. Ova situacija rezultira sa „između 600 i 800 ilegalnih pobačaja svakog dana, što godišnje ubije 90 Marokanki“, prema rečima dr Gomperts.[8] U skladu sa mogućnostima, nameravala je da izvrši abortus marokankama, jer je njen čamac plovio pod holandskom zastavom i na taj način joj je dozvoljeno da izvrši legalne pobačaje na brodu.[8] Ibtisam Lašgar je očekivala da bi marokanske vlasti vojnom silom pokušale blokirati čamac, kao što se dogodilo nekoliko godina ranije u Portugalu.[8]

Ibtisam Lašgar učestvuje na panelu bivših muslimanki, Dan ateista 2019.

Zaista, 4. oktobra, poslat je ratni brod koji je blokirao plovilo - i sav drugi saobraćaj - u luci Smir, koja se nalazi između Tetuana i španske enklave Seuta.[9] Tek tada su žene na talasima objavile vest da je brod nekoliko dana ranije već pristao u luci kao „jahta za uživanje“, nakon čega su aktivisti 4. oktobra peške stigli do luke, ukrcali se i razvili svoju zastavu.[10] Marokanske vlasti su tvrdile da je ovaj čamac bio samo „mamac“ i da su uspeli da zaustave „pravi“ brod, ali je u stvari jedini brod koji su žene na talasima poslale.[10] U jutro 5. oktobra, brod je izveden iz luke u međunarodne vode u pratnji marokanske mornarice.[10] Ovo je bio prvi put da su žene na talasima pristale u zemlji sa većinski muslimanskim stanovništvom. Tom prilikom su se skupili demonstranti protiv pobačaja, a mnogi su nosili znakove protiv pobačaja.[11] Akcija, koju su neki pozdravili a drugi osudili, izazvala je mnogo polemike u Maroku i podstakla burne rasprave.[12] U maju 2015. godine, kralj Muhamed VI od Maroka odlučio je da dozvoli ženama da prekinu trudnoću ako je ona rezultat silovanja ili incesta, ili ako plod ima anomalije.[13]

LGBT+ aktivizam[uredi | uredi izvor]

Ibtisam Lašgar je takođe aktivna glasnogovornica u vezi sa pravima LGBT osoba u Maroku, i zalaže se za legalizaciju istopolnog braka.[14]

U januaru 2019. godine bila je portparolka mreže za podršku Šafiku, marokanskom transvestitu, čiji je identitet javno otkrila policija u Marakešu.[15]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Ibtissam lives with her boyfriend in Rabat.[16] She is also an atheist.[17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Khalil, Andrea (2016). Gender, Women and the Arab Spring. Routledge. str. 33. ISBN 9781317599166. Pristupljeno 1. 2. 2019. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z Beekmans, Kees (2011). Tussen hoofddoek en string. Marokko, de snelle modernisering van een Arabisch land. Amsterdam: Nieuw Amsterdam. str. 7—9. ISBN 9789046809358. Pristupljeno 1. 2. 2011. 
  3. ^ Leïla Slimani (2010). „Ibtissam Lachgar”. Jeune Afrique. 
  4. ^ „Where a picnic is against the law”. globalpost.com. 20. 10. 2009. 
  5. ^ Bangré, Habibou. „Zineb El Rhazoui : " Nous ne défendons pas que la liberté de "dé-jeûner" ". afrik.com. 
  6. ^ „Au Maghreb, les têtes brûlées de la laïcité”. Le Monde (na jeziku: francuski). 7. 6. 2010. ISSN 1950-6244. Pristupljeno 3. 6. 2016. 
  7. ^ „Moroccans stage ‘kiss-in’ in support of arrested teens - France 24”. France 24. 13. 10. 2013. Pristupljeno 3. 6. 2016. 
  8. ^ a b v g Smit, Mariken (3. 10. 2012). „Marokko ontstemd over komst abortusboot”. de Volkskrant (na jeziku: holandski). Pristupljeno 7. 8. 2019. 
  9. ^ „Marineschip blokkeert haven voor abortusboot”. de Volkskrant (na jeziku: holandski). 4. 10. 2012. Pristupljeno 7. 8. 2019. 
  10. ^ a b v „Abortusboot verlaat Marokko na 'geslaagde actie'. de Volkskrant (na jeziku: holandski). 5. 10. 2012. Pristupljeno 7. 8. 2019. 
  11. ^ Morocco, Associated Press in (4. 10. 2012). „Abortion campaigners' boat turned away from Moroccan port”. The Guardian. Associated Press. Pristupljeno 7. 8. 2019. 
  12. ^ Kleiverda, Gunnila (20. 10. 2012). „Abortusboot in Marokko heeft doel bereikt”. Trouw (na jeziku: holandski). Pristupljeno 7. 8. 2019. 
  13. ^ „Marokkaanse koning staat abortus toe na verkrachting”. Trouw (na jeziku: holandski). 16. 5. 2015. Pristupljeno 7. 8. 2019. 
  14. ^ Lemag, Adam Sfali -. „France : Une marocaine a manifesté nue pour défendre le droit au mariage homosexuel”. lemag.ma. 
  15. ^ Peregil, Francisco (12. 1. 2019). „La humillación de ser travesti en Marruecos y que la policía lo difunda”. El País (na jeziku: španski). ISSN 1134-6582. Pristupljeno 14. 1. 2019. 
  16. ^ Jalal Al Makhfi (14. 2. 2014). „In Morocco, unmarried couples brave taboo”. The Daily Star (Lebanon). Pristupljeno 3. 6. 2016. 
  17. ^ Day, Bill (18. 8. 2018). „Controversial Feminist and Atheist Ibtissam Lachgar Arrested in Rabat”. Williamson Day. Pristupljeno 1. 2. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]