Ivaniš Nelipčić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivaniš Nelipčić
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1379.
Datum smrti1434.
Mesto smrtiKraljevina Bosna
Porodica
SupružnikJelisaveta Bubek
PotomstvoKatarina i Margarita
RoditeljiIvan II Nelipčić
Margareta Merini
DinastijaNelipčići
Hrvatski ban
Period1419
PrethodnikJovan Albeni
NaslednikAlbert Ung

Ivaniš III Nelipčić (oko 1379—1434) je bio titularni ban Hrvatske 1419. godine, knez Trogira (1393), Klisa (1401-1434), Splita (1403), Skradina (1403-1406) i Omiša (1416-1434).

Porodica, detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Pripadao je velikaškoj porodici Nelipčića koja je u srednjem veku držala oblasti u dolini reke Cetine[1]. Jedan je od značajnijih velikaša svoga vremena. Otac Ivaniša bio je knez Ivan II Nelipčić (1344-1379). Majka mu se zvala Margareta. Margareta je pripadala splitskoj plemićkoj porodici Merini[2]. Ivan i Margareta imali su ćerku Jelenu koja se udala najpre za hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića, kneza Donjih Kraja, a nakon njegove smrti (1416) se preudala za bosanskog kralja Ostoju kome je u miraz donela deo Hrvojevih teritorija, dok je Donje Kraje nasledio njegov sinovac Đurađ Vojsalić. Ivaniš je nasledio svoga oca, a Jelena je živela u njegovoj senci. Obavljao je funkcije kneza Trogira (1393) i Splita (1403). Margareta i Ivaniš su uzimali učešća u političkim dešavanjima u Dalmaciji svog vremena. Uspeli su da održe posede Ivana Nelipčića u punom obimu[3].

Građanski rat u Ugarskoj[uredi | uredi izvor]

U građanskom ratu u Ugarskoj podržavali su Ladislava Napuljskog nasuprot Žigmunda Luksemburškog. Ladislav je Ivanišu poverio grad Skradin na upravu. Ivaniš vlada Skradinom od 1403. do 1406. godine. Od 1401. do 1434. godine držao je tvrđavu Klis i Knin. Ivaniš je 1406. godine promenio tabor. Prešao je na stranu Žigmunda. Ladislav mu oduzima Skradin, ali se Ivaniš uspeo zadržati u Klisu[4].

Omiš[uredi | uredi izvor]

Do jula 1401. godine Jelena se udala za Hrvoja i u miraz mu donela grad Omiš. Hrvoje je umro početkom 1416. godine. Nasledio ga je sin iz prethodnog braka, Balša Hercegović. Jelena je ispoljila iznenađujuću snalažljivost nakon muževljeve smrti. Hrvojeva smrt otvorila je pitanje nasledstva Omiša koga je dobio u miraz. Interesovanje su ispoljili bosanski kralj Ostoja, Dubrovačka republika, Trogir, Split i Mletačka republika. Dubrovčani su izgleda bili najbrži jer je šibenički knez Blaž Delfin javio 18. marta 1416. godine Veneciji o namerama Dubrovčana da zauzmu Omiš. Već 6. aprila je Delfin dobio instrukciju da zaposedne grad Omiš. Dubrovčani su 1. aprila izvestili Jelenu o svojim namerama. Ona je, međutim, još ranije u gradu postavila svog kastelana sa 30 vojnika. Jelenin kastelan ponudio je šibeničkom knezu Delfinu Omiš za 3000 dukata. Tada još uvek nisu otpočeli pregovori o sklapanju braka Jelene i bosanskog kralja Ostoje. Na kraju je problem oko Omiša Jelena rešila sama. Grad je predala svome bratu Ivanišu koji se već maja 1416. godine pojavljuje kao gospodar Omiša[5]. Kralj Tvrtko po dolasku na vlast 1420. godine sklapa savez sa Mletačkom republikom protiv kneza Ivaniša. Umro je 1434. godine[6][7].

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Ivaniš je bio oženjen Jelisavetom, ćerkom ugarskog palatina Detrika Bubeka. Imali su dve ćerke: Katarinu i Margaretu. Katarina se po očevoj želji udala za Ivana Frankopana i nasledila je oblasti od Velebita do Cetine. Ivan Frankopan je bio hrvatski ban od 1432. do 1436. godine. Ivan nije uspeo da sačuva teritorije koje je dobio u miraz već njih zauzimaju članovi porodice Talovec. Margareta je bila udata za kneza Kurjakovića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lovrenović 1987, str. 192.
  2. ^ Mrgić 2002, str. 83.
  3. ^ Lovrenović 1987, str. 183–4
  4. ^ Ćirković 1964, str. 242.
  5. ^ Lovrenović 1987, str. 187–8
  6. ^ ISN 1982, str. 155.
  7. ^ Ćirković 1964, str. 266.

Literatura[uredi | uredi izvor]