Pređi na sadržaj

Ivan Krkač

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ivan krkač
Ivan Krkač
Lični podaci
Datum rođenja(1911-03-30)30. mart 1911.
Mesto rođenjaJakovlje, kod Zagreba, Austrougarska
Datum smrti15. maj 1942.(1942-05-15) (31 god.)
Mesto smrtiMartinci, kod Zlatar Bistrice, ND Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ odod pre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od9. februara 1952.

Ivan Krkač (Jakovlje, kod Zagreba, 30. mart 1911Martinci, kod Zlatar Bistrice, 15. maj 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 30. marta 1942. godine u selu Jakovlju, kod Zagreba. Potiče iz siromašne porodice. Posle završetka osnovne škole, poput mnogih drugih Zagoraca toga doba, i Ivan se sa nepunih 16 godina uputio na rad u Zagreb i zaposlio u gradskom majuru (preduzeću za parkove i rasade).

Ivana Krkača je u revolucionarne vode odveo jedan naoko bizaran događaj – na gradskom majuru na Kajzerici pucao na svoga nadzornog inženjera Elznera. Posle toga, 3. oktobar 1933. godine je bio uhapšen i osuđen na četiri godine strogog zatvora u Lepoglavi. Na sudu se branio da ga je Elzner maltretirao i neopravdano otpustio s posla - nakon šest godina rada. Čak je i otkaz istrpeo, ali se stvar zakomplikovala kad mu je Elzner nakon dugog natezanja ponovo odbio dati radnu knjižicu - ukoliko ne plati 20 dinara neke takse. Krkač je nakraju i na to pristao, ali mu je „pukao film“ kad mu je Elzner zabranio ulazak u krug majura, te posetu kolegama od kojih je hteo posuditi novac. Na to je izvadio pištolj i ispalio 6 metaka u Elznera, od kojih su ga dva pogodila u nogu. [1]

Za vreme izdržavanja zatvorske kazne Ivan se upoznao i sprijateljio s poznatim komunistom Martinom Franekićem, i preko njega se upoznao s idejama radničkog pokreta, kojem pristupio čim je pušten s robije.

Nakon robije, Krkač se vratio u rodno Jakovlje, u kojem je već 1938. godine osnovao mesni odbor Stranke radnog naroda,[2] koji je dve godine kasnije postao partijska organizacija Komunističke partije Hrvatske. On je postao i prvi sekretar te novoosnovane organizacije, a kada je u oktobru iste godine, osnovan Opštinski komitet KPH za opštine Pušću i Bistru, Krkač je izabran za člana tog komiteta.

Posle Aprilskog rata i proglašenja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, Ivan Krkač je bio lično zaslužan za razvoj ustanka u Jakovlju i Hrvatskom Zagorju. U avgustu 1941. godine, izabran je u Kotarski komitet KPH za Zagreb,[1] kao ličnnost koja je najviše mogla pomoći u podizanju ustanka u svom kraju. On je za kratko vreme osnovao tri nove partijske organizacije, a u nekoliko sela i Narodnooslobodilačke odbore.[1] U novembru 1941. godine, na Okružnoj partijskoj konferenciji, izabran je za člana Okružnoga komiteta KPH za Zagreb, i člana njenog Biroa.[1]

Aktivno je radio na organizovanju prvih partizanskih jedinica, u tom delu Hrvatskog Zagorja na početku 1942. godine. Bio je politički komesar Prve zagorske partizanske čete,[1] - isticao se svojom hrabrošću i upornošću kojom se borio po svom kotaru - Donja Stubica. Tako je već 8. aprila 1942. godine, sa svojom četom napao Donju Stubicu,[2] da onemogući proslavu prve godišnjice Nezavisne Države Hrvatske, i jasno im da do znanja da i u njegovu kraju ima ustanika. Njegova četa izvršila je uspešan napad na domobranskou posadu u Donjoj Bistri. Pored ostalih akcija, četa je izvršila i diverziju u Tekstilnoj fabrici u Oroslavju[2].

Ivan Krkač ubijen je u zasedi koja ni do danas nije potpuno razjašnjena - on je u ranim jutarnjim časovima 15. maja 1942. godine, zajedno sa svojim pratiocem navratio u mlin svog poznanika Ernesta Knausa u Martincima (između Zlatar Bistrice i Zlatara), da se odmori od noćnog marša po šumi. Mlin je međutim bio opkoljen, - tako da su ga domobrani i ustaše iznenadili, pripucavši sa prozora mlina na mestu su ga ubili.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 9. februara 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Zbornik Hrvatsko zagorje u narodnooslobodilačkoj borbi, Uredio Vlado Stopar, Epoha Zagreb (1959). str. 341—343 (Đuro Plemenčić: Ivan Krkač)
  2. ^ a b v g „Biografija Ivana Krkača na portalu Narodni heroji Jugoslavije, pristupljeno 8. rujna 2010.”. Arhivirano iz originala 31. 03. 2012. g. Pristupljeno 08. 09. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vlado Stopar: Zbornik Hrvatsko zagorje u narodno oslobodilačkoj borbi, Epoha Zagreb 1959.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]