Ivanjsko cveće
| Ivanjsko cveće | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Asterids |
| Red: | Gentianales |
| Porodica: | Rubiaceae |
| Rod: | Galium |
| Vrsta: | G. verum
|
| Binomno ime | |
| Galium verum | |
Ivanjsko cveće (ivanjsko cvijeće žuto, ivanjska broćika, broćac, broćika, jovandanče), lat. Galium verum, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice broćeva (Rubiaceae). Cveta od juna do oktobra.
Poreklo imena:
- roda je iz gr. od gala = mleko (zato što se neke vrste koriste za zgrušavanje mleka);
- vrste je iz lat. od verus = istinit, pravi.
Sinonim:
- Galium praecox Lang.
Opis biljke
[uredi | uredi izvor]Stabljike su četvrtaste, uspravne, dostižu visinu od 30 cm do 1 m i mogu biti malo dlakave ili gole. Listovi su linearni i raspoređeni pršljenasto od 8-12. Sa lica su tamnozeleni, goli u malo hrapavi, a sa naličja gusto dlakavi i završavaju se trnićem na vrhu. Cvetovi su sitni sakupljeni u metličaste vršne cvasti čija je osovina gusto obrasla kratkim dlakama. Krunični listići su žute boje i mirišu na med. Plod je sitan, dužine oko 1,5 mm, bez dlačica ili trnova, crven i kada sazri crne je boje.
Rasprostranjenost i stanište
[uredi | uredi izvor]Ivanjsko cveće je veoma rasprostranjena evroazijsko-submediteranska vrsta koja je odatle preneta u Severnu Ameriku. Raste i na području Severne Afrike, Azije i Evrope. [1] Raste na brdskim i pretplaninskim livadama, pored puteva, listopadnih šuma i šibljaka, na otvorenim, sunčanim staništima.
Hemijski sastav droge
[uredi | uredi izvor]Kao droga se koristi gornji deo procvetale biljke (Galii veri herba) koji se sakuplja po suvom i sunčanom vremenu i bogat je:
- flavonoidiima, oko 2%;
- kvercetinskim glikozidima: rutin, palustrozid, cinarozid i dr.
- malo etarskog ulja;
- soli organskih kiselina i dr.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Pretežno se koristi kao narodni lek za lečenje upale jetre, bubrežnih bolesti, vodene bolesti, hroničnih bolesti organa za disanje. Osim toga upotrebljava se i kod nervnih poremećaja kao što su histerija, uznemirenost, epilepsija i sl.[2][3]
Osim lekovitim pripada i medonosnim biljkama, a koristi se za bojenje sira i zgrušavanje mleka.[4]
Na Ivanjdan je običaj pravoslavnih Srba da stave venac Ivanjskog cveća na vrata svojih domova.[5]
-
Venac ivanjskog cveća u Šidskim Banovcima -
Venac ivanjskog cveća u Pačetinu -
Venac ivanjskog cveća u Ostrovu -
Venac ivanjskog cveća u Sremskim Lazama -
Venac ivanjskog cveća u Trpinji -
Venac ivanjskog cveća u Borovu
_Banovci_01.jpg)
_Pa%C4%8Detin_06.jpg)
_Ostrovo_03.jpg)
_Sremske_Laze_04.jpg)
_Trpinja_02.jpg)
_Borovo_01.jpg)
Poreklo naziva biljke
[uredi | uredi izvor]Gala označava mleko, odakle vodi poreklo naziv roda Gallum, jer se ranije ova biljka upotrebljavala za pravljenje mlečnih proizvoda.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
-
-
Gallium verum, cvet -
Gallium verum, cvet -
Gallium verum, cvet -
Gallium verum, cvet
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Prava broćika (Galium verum)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 2015-08-24. Приступљено 2019-08-24.
- ^ Drazic, Zorica (2021-07-07). „IVANJSKO CVEĆE (Galium verum L.)”. Institut "Dr Josif Pančić" (na jeziku: srpski). Приступљено 2026-02-05.
- ^ „Broćika – ivanjsko cvijeće za podizanje imuniteta”. Dnevni avaz (na jeziku: hrvatski). 2018-01-16. Приступљено 2026-02-05.
- ^ „Zašto je prava broćika apsolutni "must have" u vrtu?”. Agroklub.com (na jeziku: hrvatski). Приступљено 2026-02-05.
- ^ „Broćika – ivanjsko cvijeće za podizanje imuniteta, detoksikaciju i zdravu kožu, nuspojave”. Kreni zdravo! (na jeziku: hrvatski). 2017-02-03. Приступљено 2026-02-05.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
