Interfaza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilustracija interfaze; hromatin nije formiran, a ćelija obavlja osnovne metaboličke procese

Interfaza je najduži period u ćelijskom ciklusu. Odvija se između dve deobe, a u toku njega se ćelija priprema za deobu. Biohemijski procesi se tokom interfaze intenzivno odvijaju.

U okviru ove faze, smenjuju se tri perioda — presintetski (G1 period), sintetski (S period) i postsintetski (G2 period). Akronimi predstavljaju pauzu (engl. gap) i sintezu (engl. synthesis). Ćelije koje se nikad ne dele kao što su neuroni, zauvek su u interfazi i to u posebnom G0 periodu.

Početak faze[uredi | uredi izvor]

Prelaz iz jedne faze ćelijksog ciklusa u drugu zavisi prvenstveno od spoljašnjih i unutrašnjih faktora koji utiču na ćeliju. Stoga, ne može se precizno predvideti kada će ćelija iz interfaze preći u mitotičku deobu — M period (engl. mitosis). To se događa samo kada su i unutrašnji i spoljašnji faktori pogodni za potpuno ostvarivanje životnog ciklusa.[1]

Tok faze[uredi | uredi izvor]

  • U G1 periodu, ćelija raste i funkcioniše normalno. Da bi se udvostručenje ćelije postiglo, dolazi do sinteze proteina u velikim količinama. Duplira se i broj ćelijskih organela, kao i zapremina želatinaste citoplazme.[1]
  • U S periodu, ćelija udvostručuje svoj molekul DNK. U životinjskim ćelijama, centrozom se udvaja.[1]
  • U G2 periodu, ćelija vrši završne pripreme za deobu. U ljudskoj ćeliji nema bitnih dešavanja.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Šerban, Nada M. (2001). Ćelija — strukture i oblici. Beograd: ZUNS. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Šerban, Nada M. (2001). Ćelija — strukture i oblici. Beograd: ZUNS.