Istočno-malajsko-polinežanski jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
istočno-malajsko-polinežanski
Geografska rasprostranjenostistočna Indonezija i Okeanija
Jezička klasifikacijaaustronežanski
Podpodela
Glotologeast2712[1]
{{{mapalt}}}
  Južnohalmahersko-zapadnonovogvinejski jezici (osnovna grana istočno-malajsko-polinežanskih jezika)

Osnovne grane okeanskih jezika (okeanski jezici su osnovna grana istočno-malajsko-polinežanskih jezika): Crne elipse na severozapadu Mikronezije su palaučki i čamorski jezik (nisu deo okeanske grane jezika, ali geografski pripadaju Okeaniji). Crni krugovi unutar zelenih su ostrvski papuanski jezici.

Istočno-malajsko-polinežanski jezici su hipotetička podgrupa malajsko-polinežanske grane austronežanskih jezika.[2] Ova podgrupa je još uvek kontroverzna, jer je isključivo zasnovana na leksičkim dokazima, bez zajedničkih fonoloških inovacija.[3] Na suprot tome, validnost dve njene podrgupe, južnohalmahersko-zapadnonovogvinejske i okeanske, potvrđuju fonološke i leksičke inovacije, i opšte su prihvaćene kao validne podgrupe.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Istočno-malajsko-polinežanski jezici su u upotrebi na ostrvima u blizini zapadne i severozapadne obale Nove Gvineje (od kojih je najzapadnije ostrvo Halmahera) i u Okeaniji.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Istočno-malajsko-polinežanski jezici:

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Eastern Malayo-Polynesian”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  2. ^ Blust, Robert (1993). „Central and Central-Eastern Malayo-Polynesian”. Oceanic Linguistics. 32 (2): 241—293. JSTOR 3623195. doi:10.2307/3623195. 
  3. ^ Ross, Malcolm (2005), "Some current issues in Austronesian linguistics", in D.T. Tryon, ed., Comparative Austronesian Dictionary, 1, 45–120. Berlin: Mouton de Gruyter.