Pređi na sadržaj

Ičan Kala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ičan Kala
Svetska baština Uneska
Zvanično imeIčan Hala
MestoHiva, Uzbekistan Uredi na Vikipodacima
Koordinate41° 22′ 40″ S; 60° 21′ 34″ I / 41.377718° S; 60.359476° I / 41.377718; 60.359476
Površina375 ha (40.400.000 sq ft)
KriterijumKulturno dobro: iii, iv, v
Upis2001. (25. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/543

Ičan Kala (persijski jezik: ایچان قلعه) je utvrđeni Unutrašnji stari deo grada Hive u Uzbekistanu. Ičan Kala je vekovima imala veliku trgovačku važnost kao poslednje odmaralište karavana pre njihovog puta preko pustinje prema Iranu. U 4. veku je bio prestonica Velikog Horasana, iranskog kraljevstva koje je procvalo zahvaljujući veoma uspešnom sistemu navodnjavanja čime su tzv. "crni pesak" pretvarali u raskošne pašnjake, bašte i cvetnjake. Ičan Kala je delio Istoriju Uzbekistana, a procvat doživljava u 18. i 19. veku kada je bio prestonica Hivanskog kanata kojim su vladali Astrahanci, potomci Džingis-kana.

U njemu se nalazi više od 50 istorijskih spomenika, od kojih je nekoliko džamija, medresa i mauzoleja, dve veličanstvene palate i 250 starih kuća, većinom iz 18. i 19. veka, ali starijih korena. Tako je npr. Džamija Džuma osnovana u 10. veku, o čemu svedoči proslavljena dvorana sa 112 stupova donesenih iz još ranijih građevina, ali joj je današnji izgled iz obnove 1788—89. godine.

Najznamenitije su njene pravilne četvrtaste gradske zidine od opeke s četiri gradska vrata na sredini svake strane. Iako su njeni temelji postavljeni u 10. veku, današnje 10 metara visoke zidine su podignute u kasnom 17. veku i kasnije su obnavljane.

Ostale građevine iz 19. veka, kao što su medrese Ala Kulija (1835) i Islam Hodže (1908—10.) su izvanredni primeri skladnog uklapanja novih građevina u staru urbanu sredinu. Zbog toga je Ičan Kala upisana na UNESKO-v Spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji 2001. godine.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Mankovskaya L., Bulatova V., Pamyatniki zodchestva Xorezma, T., 1978.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ OʻzME. Birinchi jild. Toshkent, 2000-yil