Pređi na sadržaj

Кавкаски заробљеник (pripovetka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kavkaski zarobljenik
Ilustracija iz ruskog izdanja „Zlatoust” (2014)
Nastanak
Orig. naslovKavkázskiй plénnik
AutorLav Tolstoj
IlustratorKiril Garin
Dizajner koricaKiril Garin
ZemljaRusija
Jezikruski
Sadržaj
Žanr / vrsta delapripovetka
Temadešavanja ruskog vojnika za vreme kavkaskog rata sa Čečenima
Mesto i vreme
radnje
19. vek (Kavkaz)
Izdavanje
Izdavanje1872: Zarja (ruski)
Tip medijaštampani
Spoljašnje veze
Orig. tekstKavkázskiй plénnik (ruski Vikizvornik)

Kavkaski zarobljenik (rus. Кавка́зский пле́нник) je pripovetka Lava Tolstoja o dešavanju ruskog vojnika koji je pao u čečensko zarobljeništvo. Donekle to je i biografija samog autora, koji je 1850-ih služio vojsku na Kavkazu i 23. juna 1853. zapisao u dnevnik da je jedva izbegao da padne u čečensko zarobljeništvo, zajedno sa svojim čečenskim drugarom Sabom ali su uspeli da se približe tvrđavi Grozni [a], odakle ih je spasila kozačka posada. Novela je napisana za školsku knjigu „Azbuka” a prvo izdanje je bilo 1872. u literarnom magazinu „Zarja”. Novela je prevedena na više jezika i popularna u školskom programu.

Istoimena je i knjiga (poemi) Aleksandra Puškina, koja je izašla 1822. godine.

Sažetak[uredi | uredi izvor]

Radnja se odvija tokom Kavkaskog rata. Oficir Ivan Žilin služi na Kavkazu. Njegova majka šalje pismo u kojem traži da je poseti, a Žilin napušta tvrđavu zajedno sa konvojem. Konvoj se kreće polako, a Žilin sa drugim ruskim oficirom Kostilinom, odlučuju da krenu napred sami. Zatim nailaze na nekoliko konjanika „Tatara“ (muslimanskih gorštaka) [b]. Kada Kostilin ugleda Tatare, pobegne, ostavljajući Žilina samog, dok oni upucaju konja oficira Žilina i odvode ga u zarobljenike. Žilin je doveden u planinsko selo, gde je prodat Abdul-Muratu. Ispostavilo da je isti vlasnik ima i Kostilina, kojeg su Tatari takođe uhvatili. Abdul tera zarobljenike da napišu pisma kući, da bi bili otkupljeni. Žilin na pismu navodi pogrešnu adresu, shvatajući da njegova majka nema dovoljno para i da če probati pobeći.

Žilin i Kostilin su smešteni u kolibu, po danu noge su im vezane drvenim kladama. Žilin u to vreme pravi lutke, privlačeći lokalnu decu tako i Abdulovu 13-godišnju ćerku Dinu, kojoj su se lutke dopale, pa je Žilinu zauzvrat donela hranu i svaki dan nosila mleko. Abdul-Murat je imao ruske časove koji nisu radili tačno, pa se Žilin javi da če mu časove ispraviti. Seljaci su ustanovili da je reč o majstoru, nakon čega ga često mole za pomoć, i pustuli ga da šeta sarajem. Tako je šetajući aulom [v] tražio put za pobeg. Tokom noći kopa izlaz. Dina mu ponekad donese kolače ili komade jagnjetine. Kada Žilin primeti da su stanovnici sela uznemireni zbog pogibije jednog od njihovih suseljana, koji je poginuo u borbi protiv Rusa, shvati da lako mogu da istresu bes nad njima. Tada odlučuje da pobegne. On i Kostilin noću puze kroz tunel i pokušavaju da dođu do šume, a odatle do tvrđave. Zbog tromosti gojaznog Kostilina nemaju vremena da stignu daleko; Tatari ih primećuju i vraćaju nazad. Sada ih stavljaju u duboku jamu i ne stalno vezani na drvene klade. Pare od rodbine nisu stigle i treći dan Dina javi Žilinu da su im životi u opasnosti i da selani traže od Abdul-Murata da ih ubije jer su u opasnosti zbog ruske potere. Žilin noću zamoli Dinu da mu donese dugačak štap, kojim on ispuzi iz jame. Dini, koja mu je i javila kada je vreme za beg, se zahvali sa rečima „nikad te neću zaboraviti”. Kostilin bolestan i mlohav ostaje u jami. Žilin pokušava da obori bravu sa klade, ali ne može to da uradi, uprkos Dininoj pomoći. Probijajući se (sa kladom na nozi) kroz šumu, Žilin u zoru dolazi u blizinu ruskog garnizona, gde ga Kozaci spase od tatarske potere. Mesec kasnije sa otkupom spase i Kostilina.

Fusnote[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Danas je to mesto Grozni
  2. ^ Tolstoj je Čečene (pogrešno) zvao Tatare, reč je u stvari o muslimanskim gorštacima (rus. горцйы)
  3. ^ lokalni naziv ѕa selo kod Turkijskih naroda, tako i kod Čečena na Kavkazu. Aul na Kavkazu je bio dodatno utvrđen.

Popkultura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Puškin, Aleksandar (1936). Kavkaski zarobljenik (e-izdanje izd.). DETIZDAT CKVLKSM. str. 45. Pristupljeno 19. 2. 2022.