Kafana Albanija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kafana Albanija u prvom planu

Kafana „Albanija“ je bilo mesto okupljanja mnogih poznatih Beograđana druge polovine 19. veka i prve polovine 20. veka. Nalazila se na uglu Knez Mihailove i Kolarčeve ulice, a ugaona fasada gledala je pravo na Terazije. Kuću u kojoj se ona nalazila preko pola veka, izgradio je 1860. godine - Krsta M. Tomanović (1825—1889), gvožđarski veletrgovac,[1] dok je prvi zakupac bio Rista Siljanović, o čemu svedoči Uverenje ”na mesno kafansko pravo” izdato 24. februara 1865. godine pod brojem 1195 od strane tadašnjeg nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova, (za vreme mandata ministra Nikole Hristića).

"Albanija" je u svojim poslednjim godinama bila neugledna u poređenju sa novoizgrađenom okolinom, ali je 1870-ih važila za jedan od boljih lokala. Dnevni list “Politika” je u članku posvećenom rušenju “Albanije” navela da je “gazda pokušavao da je proda 1873., tražio je veliku sumu od 5.000 dukata. Gosti su u početku bili otmeni: viši činovnici, bolji trgovci i stranci; održavali su se privatni balovi, neka vrsta porodičnih zabava i sastanaka. U 1890-tim ima dosta velikoškolaca i umetnika. Pre Velikog rata ljudi srednjeg staleža, radni svet i nosači, koji će joj ostati verni do kraja i čiji su "samari" stajali poređani uz spoljni zid…” [2] U jednom članku iz 1922. se pominje da je kafana "već dvadeset godina sklona padu".[3]

Iako je stara "Albanija" bila niska, oronula zgrada, sa tesnim prozorčićima i niskim kapidžicima i dućančićima, da čovek temenom udari u nadvratnicu, na njoj se ipak uočavaju jasni klasicistički dekorativni elementi. Uz „Malu Kasinu” koja se nalazila tik uz nju, u Kolarčevoj ulici br. 12, bila je to, jedna od onih kafana iz najstarijih dana Beograda.[4] Iz nje se širio miris rakije i ćevapčića.[5] Ispred kafane je stajao gvozdeni stub sa časovnikom na tri strane. To je bio čuveni "Sat", važan deo Terazija i mesto gde su se zakazivali sastanci, bilo poslovni, bilo sastanci mladih parova."[6]

Kafana je, zajedno sa satom koji se nalazio ispred nje, i koji je bio poznato mesto sastanka, srušena 17. oktobra 1936. godine, da bi se napravilo mesta za palatu „Albanija“, koja svoje ime duguje upravo kafani. Mnogi Beograđani su bili protiv rušenja takvog spomenika. Ipak, kada se prethodnog avgusta u kafani dogodio manji požar, prolaznici su navijali za požar.[7][8]

Zemljište na kome se nekada nalazila "Albanija", površine cirka 575 prodato je maja 1936. za tadašnjih basnoslovnih 8 miliona jugoslovenskih kraljevskih dinara Hipotekarnoj Banci Trgovačkog fonda za potrebe zidanja „oblakodera“. Pregovore u ime zakonskih naslednika Krste Tomanovića oko prodaje zemljišta vodili su umešno, više od godinu dana, poznati beogradski advokat Dobra S. Petković i Miša V. Simić (1903—1976), tada asistent profesora Slobodana V. Jovanovića na Pravnom fakultetu u Beogradu. Kaže se da je deset godina ranije za zgradu nuđeno 14 miliona dinara ali tada nije došlo do sporazuma - do promene je 1936. izgleda došlo zbog uvođenja novih tereta na stare zgrade, kako bi se podstaklo njihovo uklanjanje.[9]

Navedena suma bila je isplaćena direktnim naslednicima originalnog vlasnika ovog placa, i to, ćerki, Dragi rođ. Tomanović (1871—1943), udovi apelacionog sudije u penziji i advokata Vasilija Vase M. Simića (1866—1931) i unucima Budimiru M. Stefanoviću (1892—1965), trgovcu lionskom svilom, Oliveri (1898—1973), supruzi slikara Marina Tartalje, Spaseniji, supruzi advokata Svetolika Grebenca (1887—1957) i Leposavi (1892—1972), supruzi Velizara Ninčića, rođenog brata Momčila Ninčića.

Naslednici Krste Tomanovića u Opatiji 1908. Draga V. Simić i Persida V. Stanković (ćerke), Budimir M. Stefanović (unuk), Vasa M. Simić (sedi), i ostali.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peruničić, dr Branko "Uprava Varoši Beograda 1820-1912", Muzej grada Beograda, 1970, str. 442 i 488/40
  2. ^ "Politika", 5. avg. 1938
  3. ^ "Politika", 3. dec. 1922
  4. ^ Latinčić, Olga. "Dr. Milan Glavinić, architect (Belgrade 1891-Belgrade 1968): Addenda to the biography." Nasleđe 17 (2016): 73-84.
  5. ^ „Kafana Albanija”. 011. Pristupljeno 21. 1. 2020. 
  6. ^ Janković, Nebojša (2016). Beogradski spomenar. Beograd. str. br. 90. ISBN 978-86-7182-576-4. 
  7. ^ "Politika", 20. avg. 1936
  8. ^ "Vreme", 20. avg. 1936
  9. ^ "Politika", 17. maj 1936

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janković, Nebojša (2016). Beogradski spomenar. Beograd. str. br. 90. ISBN 978-86-7182-576-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • "Politika” 18. oktobar 1936, str. 12 - članak o rušenju "Albanije", sa foto-galerijom (Digitalna Narodna biblioteka Srbije, pristupljeno 27. januar 2016.).
  • "Politika", 28. novembar 1936, str. 9 "Najskuplji plac u Beogradu",članak o prodaji zemljišta na kome su se nalazile, do njihovog rušenja, kafane "Albanija" i "Mala Kasina".
  • Peruničić, dr Branko "Uprava Varoši Beograda 1820-1912", Muzej grada Beograda, 1970, str. 442 i 488/40.