Kerešheđ
| Kerešheđ mađ. Kőröshegy | |
|---|---|
 Gradska kuća 2007. | |
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Mađarska |
| Region | Južna prekodunavska |
| Županija | Šomođ |
| Srez | Šiofok |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2023. | 1.393 [1] |
| — gustina | 63,35 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 46° 50′ 00″ S; 17° 54′ 00″ I / 46.833331° S; 17.9° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
| Površina | 21,39 km2 |
  Kerešheđ Kerešheđ na karti Mađarske | |
| Poštanski broj | 8617; 8323 |
| Pozivni broj | (+36) 84 |
| Veb-sajt | |
| https://koroshegy.hu/ | |
Kerešheđ (mađ. Kőröshegy) je naseljeno mesto u Mađarskoj. Kerešheđ je naselje u okviru županije Šomođ. Naselje je poznato zbog svoje blizine jezeru Balaton, odmaralištu koje svake godine privuče hiljade posetilaca. Čuveno je i po lavandi koja se može porediti sa onim iz Tihanja. Ovo mesto je takođe deo vinske regije Balatonboglar, poznate po proizvodnji grožđa i vina. Autoput M7 i njegov vijadukt, nazvan Kerešheđi velđhid po naselju, prolaze kroz njegov južni deo i postali su njegov zaštitni znak.
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Nalazi se tri kilometra od južne obale „Mađarskog mora“, u dolini, leži dužinom puta 6505 između Kapošvara i Santoda. Sada je integrisan sa Balatonfeldvarom na zapadnom kraju sela, dok se proteže jedan kilometar južno od Santoda. Na jugu, Kereki je susedno naselje, udaljeno dva kilometra, 18 kilometara jugozapadno od Šiofoka i 61 kilometar severno od sedišta okruga Kapošvara.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Region je bio naseljen od praistorije, što potvrđuju arheološki nalazi. Prvi put je dokumentovano pomenut 1082. godine kada ga je Laslo I (Sveti) uključio u imovinu Vespremskog kaptola, a u osnivačkom pismu opatije Tihanj naveden je kao deo vlasništva Reda svetog Benedikta iz opatije Panonhalm. Ovo su Papa Aleksandar III 1175. godine i Papa Orban II 1187. godine potvrdili. Papa Inoćentije III je 1215. godine dodelio deo županije Šomođi, uključujući Kerešheđ, opatiji Panonhalm za materijalne resurse, a biskupiji Vesprem za crkvene aspekte.
Za vreme vladavine kralja Bele IV, gospodar Albeus je evidentirao kmetove sela, koji su danas poznati po imenu. U 1376. godini, to mesto je postalo sedište uprave imanja Šomođi Panonhalmskog reda.
Kerešheđ je bio trgovački grad na kraju srednjeg veka. Godine 1532, pre dolaska Turaka, u samostanu od 2.000 kvadratnih metara živelo je 12 franjevaca. (Njegove ruševine su u dvorištu današnje osnovne škole.) Pod Turaka, franjevci su ovde napustili svoj manastir, crkva je oštećena, a nekada je funkcionisala kao turska škola a nekad kao štala.
U tursko vreme, to je bilo jedno od sedišta monahinja iz Terekepanja. U selu koje se tada zvalo Kerešvaroš, 1563. je bilo trideset poreskih obveznika, a 1580. trideset pet. Sto godina kasnije, kada su Turci proterani iz okoline, bilo je poznato samo osamnaest poreskih vrata. Već 1617. godine selo je imalo učitelja i kalvinističkog župnika. Sredinom 17. veka stanovništvo sela je izbeglo od tusrskog zuluma u dolinu Dioša i na Diošku stranu kod Đuđ puste. Do kraja ovog veka, uglavnom reformisano stanovništvo se infiltriralo nazad u selo. Godine 1671. obnovio je svoju porušenu crkvu.
Tokom revolucije 1848/49. i rata za nezavisnost, nekoliko ljudi iz Kerešheđa pridružilo se Nacionalnoj gardi. Pozadinske trupe vojske bana Jelašića koje su prolazile kroz selo bile su maltretirane i namamljene u lokalne podrume, gde su ih napijali, a nekoliko njih je ubijeno. Tokom 19. veka selo se industrijalizovalo, radile su vodenice, izgrađena je ciglana, a nastavili su da rade čuveni pinterski i bačvarski cehovi, koji su delovali u tradicionalnom esnafskom organizacionom okviru.
Godine 1862. veliki požar je uništio selo, u kome su izgorele 43 kuće, toranj reformatorske crkve, paroški i učiteljski stan. Ipak, za osam godina sve je to obnovljeno.
Između 1924. i 1932. ovde je vlasnik bio i grof Žigmond Sečenji.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa iz 2011. godine, 88,7% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 2,8% kao Nemci, a 0,3% kao Romi (10,7% se nije izjasnilo; zbog dvojnog identiteta, ukupan broj može biti veći od 100%). Verska raspodela je bila sledeća: rimokatolici 51%, reformisani 17%, luterani 1,5%, grkokatolici 0,2%, bez veroispovesti 12,6% (17% se nije izjasnilo).[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Podaci o stanovništvu po godinama
- ^ Kőröshegy Helységnévtár
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Kőröshegy-Műemlékek Tájak-Korok-Múzeumok Kiskönyvtár 325. broj (1988)
- Reöthy Ferenc: Kőröshegy Kőröshegy Község Elöljáróságának kiadványa (Kőröshegy, 1990)
- Bunovácz Dezső (urednik): Magyarország régiói – Dél-Dunántúl – Somogy megye (Ceba Kiadó, 2004)
