Kirilo Genik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kirilo Genik
Datum rođenja(1857-00-00)1857.
Mesto rođenjaGalicija
Datum smrti12. februar 1925.(1925-02-12) (67/68 god.)
Mesto smrtiVinipeg
 Kanada

Kirilo Genik (Bereziv Nižnij, 185712. februar 1925) bio je ukrajinsko - kanadski imigracioni službenik i kulturni radnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kirilo Genik rođen je 1857. u Brzivu Nižnjem u Galiciji. Otac mu je bio Ivan Genik, seoski poglavar, a majka Ana Pertsovič. Genik je započeo studije u Kolomiji pre nego što se preselio u današnji Ivano-Frankivsk, kako bi završio obrazovanje za učitelja. Diplomirao je u Lavovu, pre nego što su ga postavili za učitelja 1879. u regionu Nadvirnoj. Genik se vratio u rodno selo 1882. i tamo osnovao školu. Za vreme 1880-tih pokrenuo je posao sa mlinom i proizvođačku zadrugu, koju je nazvao Karpatska trgovina. Izabran je za gradskog odbornika 1890. u Kolomiji, mestu gde je započeo studije.[1]

Džozef Oleskiv (1860 – 1903)

U jednom trenutku upoznao je Džozefa Oleskiva, čoveka koji je podsticao imigraciju Ukrajinaca u Kanadu. Oleskiv je ponudio Genika da vodi njegovu drugu grupu Ukrajinaca na putu za Kanadu te im pomogne smestiti se. Genik, zajedno sa suprugom i četvoro dece, pridružio se grupi od 64 Ukrajinca koji su došli u Kvebeku (grad). Dana 22. juna 1896. godine Genik je grupu prvo doveo do Vinnipega, a onda do mesta koje je posle osnovano kao Stuartburn, Manitoba; i koje se smatra prvom ukrajinsko-kanadskom zajednicom u zapadnoj Kanadi. U avgustu Genik se prijavio za boravak u Stuartburnu, no ubrzo se predomislio i preselio u Vinipeg. U septembru Genik je postao po potrebi nezavisni službenik Odeljenja za poslove tumačenja i prevođenja.

Alt text
Kirilo i Paulina Genik i deca, a porodica Džons,1906

Kao imigracioni službenik, Genik je u Kvebeku upoznavao nove ukrajinske kanadske imigrante koje je podsticao na upotrebu engleskog i napuštanje tradicionalnih običaja. Služio je kao savetnik gde god je bilo potrebno.[1] Naglim porastom broja ukrajinskih imigranata u Kanadi, i obim njegova posla dramatično se povećao, do te mere da je do 1898. postao zaposleni na puno radno vreme. Tim činom takođe je postao prvi Ukrajinac koji je za kanadsku vladu vršio posao službenika na puno radno vreme.[2]

Genik je 1899. u svojoj kući pokrenuo čitaonicu[3] Taras Ševčenko, te 1903. prve ukrajinske novine u Kanadi, Kanadski Farmer (ukrajinski: Kanadійsьkiй Farmer). Iako sam nije bio religiozna osoba, verovao je da bi hrišćanska veroispovest trebalo da postoji nezavisno od grčkih pravoslavnih i ruskih pravoslavnih normi, te je u vremenu od 1903-1904, u saradnji sa sveštenicima Vinipeške Prezbiterijanska crkve, osnovao »Nezavisnu Grčku Crkvu«.[4]

Kada je 1911. na opštim izborima Genikova Liberalna stranka izgubila upravu, Genik je izgubio posao, čime se završilo poglavlje njegovog života u javnom domenu. Neko vreme je živeo u Sjedinjenim Državama, ali se kasnije vratio u Vinipeg, gde je umro 12. februara 1925.[1]

U trenutku smrti, Genik je u ukrajinsko-kanadskoj zajednici bio toliko poznat da je imao nadimak »Car Kanade«.[2][5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Hryniuk, Stella. „Cyril Genik”. Dictionary of Canadian Biography. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  2. ^ a b „Forging Our Legacy: Canadian Citizenship and Immigration, 1900–1977”. Citizenship and Immigration Canada. 2000. Arhivirano iz originala 22. 07. 2010. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  3. ^ Martynowych, Orest T., The Taras Shevchenko Reading Club/Educational Society For ... umanitoba.ca/faculties/.../04_The_Taras_Shevchenko_Reading_Club.pdf -
  4. ^ Martynowych, Orest T., The Seraphimite, Independent Greek, Presbyterian and United Churches, umanitoba.ca/...canadian.../05_The_Seraphimite_Independent_Greek_Presbyterian_and_United_Churches.pdf -
  5. ^ Family of C. C. T. (Con) Genik (2010). „Obituary for C. C. T. (Con) Genik”. Passages MB. Arhivirano iz originala 27. 03. 2019. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Dictionary of Ukrainian Canadian biography, pioneer settlers of Manitoba, 1891–1900, V. J. Kaye, editor and compiler (Toronto, 1975).
  • Oleksander Dombrovsky, Outline of the history of the Ukrainian Evangelical-Reformed movement (New York et Toronto, 1979) [text in Ukrainian].
  • A heritage in transition : essays in the history of Ukrainians in Canada, M. R. Lupul, editor (Toronto, 1982).
  • J.-P. Himka, Galician villagers and the Ukrainian national movement in the nineteenth century (New York, 1988).
  • V. J. Kaye, Early Ukrainian settlements in Canada, 1895–1900 Dr. Josef Oleskow's role in the settlement of the Canadian northwest (Toronto, 1964).
  • O.T. Martynowych, The Seraphimite, Independent Greek, Presbyterian and United Churches, umanitoba.ca/...canadian.../05_The_Seraphimite_Independent_Greek_Presbyterian_and_United_Churches.pdf -
  • O.T. Martynowych, The Taras Shevchenko Reading Club/Educational Society for ...umanitoba.ca/faculties/.../04_The_Taras_Shevchenko_Reading_Club.pdf –
  • O. T. Martynowych, Ukrainians in Canada : the formative period, 1891–1924 (Edmonton, 1991).
  • M. H. Marunchak, Studies in the history of Ukrainians in Canada (5 vol. published, Winnipeg, 1964– ) [text in Ukrainian].
  • O. I. Sych, From the « new land » letters of Ukrainian emigrants from Canada (Edmonton, 1991) [text in Ukrainian].

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]