Klan Takeda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oznaka Takeda klana
Takeda Šingen, naslikao Utagava Kunijoši

Klan Takeda, jedna od najmoćnijih velikaških porodica u Japanu tokom perioda Sengoku (1467-1568). Originalno gospodari provincije Kaj, na vrhuncu moći vladali su jednim od najvećih feudalnih poseda u istočnom Japanu, koji je obuhvatao 3 provincije: Kaj, Šinano i Suruga.[1] Bogatstvo i slava ove kuće dostigla je vrhunac za vreme vladavine Takeda Šingen-a (1541-1573). Kraj nezavisnosti ove porodice predstavljao je poraz Šingenovog sina Takeda Kacujorija (vladao 1573-1582) od Oda Nobunage.[2]

Vrhunac moći: Takeda Šingen[uredi | uredi izvor]

Taked Šingen je rođen kao Takeda Harunobu 1536. godine, a Šingen je budističko ime koje je počeo da koristi oko 1559. godine. Klan Takeda je vladao provincijom Kai (današnja prefektura Jamanaši) od Kamakura perioda. Šingen je na vlast došao tako što je zbacio svog oca Nobutoru 1541. godine.

Da bi osigurao svoje južne i istočne granice, 1554. godine on formira trojni savez sa daimjoima Imagava Jošimotom i Hodžo Udžijasuom. Taj savez je počeo da se ruši kada je Šingen sklopio savez sa Oda Nobunagom, koji je uništio Jošimota u bici kod Okehazame 1560. godine. Međutim, i ovaj savez je prekinut kada je Tokugava Ijejasu, Nobunagin saveznik, preuzeo akciju podele Imagavinih provincija Suruga (današnja prefektura Šizuoka) i Totomi (današnja prefektura Šizuoka), na koju je i Šingen imao pretenzije. On je 1570. žestoko napao oblast Suruga, što je nateralo Ijejasua da sklopi savez sa Uesugi Kenšinom. Sledeće godine došlo je do njihovog međusobnog sukoba oko Totomi provincije, a za to vreme Šingen je izvršio invaziju na Ijejasovu teritoriju, provinciju Mikava (današnja prefektura Aiči).

1572. godine Šingen je započeo ofanzivu prema zapadu. Svrha ovog napada je poprilično nejasna, ali najčešće je tumačena kao marš na Kjoto da bi se eliminisao Nobunaga i zadobila kontrola nad centralnim delom Japana. Međutim, jedini trajni efekat ovog napada je indirektno izazvan. Naime, Šingenovi rani uspesi, naročito njegova pobeda nad ujedinjenim snagama Ijejasua i Nobunage u bici kod Mikatagahare, u provinciji Totomi (6. januara 1573. godine), naterali su šoguna Ašikagu Jošiakija na otvoreni sukob sa Nobunagom, što je dovelo do pada Muromači šogunata. Smrtonosna bolest je naterala Šingena da obustavi dalje napade, a on je umro na putu prema kući u Šinanu 13. maja 1573. godine.

Pad klana Takeda[uredi | uredi izvor]

Njega je nasledio njegov sin Kacujori, koji je nastavio sukobe sa Nobunagom i Ijejasuom, kao svojevrsnu vrstu „nasledstva“ koju mu je otac ostavio. Nastavio je borbu u Totomi provinciji. Međutim, kada je završio napad na Ijejasuovu rodnu provinciju Mikava, dočekala ga je ujedinjena vojska Nobunage i Ijejasua i katastrofalno ga porazila u bici kod Nagašina, 21. maja 1575. godine. Iako se oporavio od ovog poraza, pa čak i proširio svoju teritoriju, Kacujori nije uživao popularnost u narodu, niti je bio uticajan kao Nobunaga ili Ijejasu. Kraj njegove vladavine nagovestila je izdaja njegovog važnog saveznika Hodžo Udžimase, moćnog daimjoa iz Odavare, koji je prišao savezu Nobunage i Ijejasua. Početkom 1582. godine još neki od Kacujorijevih važnih vazala su prišli Nobunagi, koji je tada započeo snažnu invaziju na teritoriju klana Takeda. Kacujori je bio nemoćan da spreči ove napade, i napušten od svih saveznika, izbegao u Kai planine, gde je počinio samoubistvo 3. aprila 1582. godine (kod sela Tano). Njegovu teritoriju su podelili Nobunagini generali, a Takeda klan je definitivno uništen.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blek, Džeremi (2006). Enciklopedijski Istorijski Atlas Sveta. Beograd: Mono&Manana. str. 267. ISBN 86-7804-042-4. 
  2. ^ a b Ōta, Gyūichi (2011). The chronicle of Lord Nobunaga. J. S. A. Elisonas, Jeroen Pieter Lamers. Leiden: Brill. str. 426—441. ISBN 978-90-04-20456-0. OCLC 743693801. 

Klanovi[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]