Klodije Albin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Decim Klodije Albin
Novac Klodija Albina koji verovatno proslavlja jedno feničansko božanstvo iz severne Afreke, otkuda je Klodije Albin poticao.
Lični podaci
Datum rođenja150.
Mesto rođenjaLion,
Datum smrti19. februar 197.
Mesto smrtiLion,
Rimski guverner Britanije
Period191–197
PrethodnikPertinaks
NaslednikVirijus Lupus

Decim Klodije Albin (lat. Decimus Clodius Albinus; oko 150. godine, izvršio samoubistvo 19. februara 197. godine) bio je rimski uzurpator; za cara su ga proglasile legije u Britaniji i Hispaniji (Iberijsko poluostrvo, koje obuhvata modernu Španiju i Portugal) nakon ubistva Pertinaksa 193, a sebe je ponovo proglasio za cara 196. pre konačnog poraza i smrti sledeće godine.[1] Ime Albin znači „beli“, dok je značenje kognomena njegovog rivala Pescenija Nigera bilo „crni“.

Pominje se da je napisao raspravu o poljoprivredi i zbirku mileskih priča.[2][3]

Albin je poticao iz aristokratske familije iz severne Afrike i držao je upravu nad Britanijom od 192. godine. Nepouzdana Istorija Augusta (Historia Augusta) tvrdi da su se njegovi roditelji zvali Aurelija Mesalina i Cejonije Postum, zajedno sa drugim rođacima koji se pominju u Vita Albini, ni jedno od ovih imena se ne smatra tačnim od strane savremenih istoričara.[4] U tekstu se takođe tvrdi da je Klodije dobio kognomen Albin zbog izuzetne beline tena.[5]

Pokazujući sklonost za vojnički život, ušao je u vojsku kao veoma mlad i služio je sa odličjem, posebno 175. godine tokom pobune Avidija Kasija protiv cara Marka Aurelija. Njegovu zaslugu car je priznao u dva pisma u kojima Albina naziva Afrikancem, koji je malo ličio na svoje sunarodnike i koji je bio hvale vredan svog vojnog iskustva i ozbiljnosti karaktera.[6] Car je takođe izjavio da bi bez Albina legije (u Bitiniji) prešle na Avidija Kasija i da namerava da ga izabere za konzula.[7]

Kada je Pertinaks bio ubijen, pretorijanska garda na čelu sa pretorijanskim prefektom stavila je na prodaju presto rimskih careva. Presto je kupio bogati senator Didije Julijan, ali su pobune u provincijama značile da će sledeći car biti stvarno izabran daleko od Rima.

U Građanskom ratu koji je izbio, Albin je u početku bio u savezu sa Semtimijem Severom, koji je osvojio Rim. Albin je čak prihvatio titulu cezara koju mu je Septimije Sever uručio. Tako je Albin u stvarnosti kontrolisao veći deo zapadnog dela Carstva, uz pomoć 3 britanske legije i jedne španske.[8] No, kada je Sever porazio Pescenija Nigera, odnosi između njega i Albina su se pogoršali. Sever je čak poslao ubice da se reši Albina.

U jesen 196. godine, Albin se proglasio za cara, tj. avgusta, i prešao iz Britanije u Galiju, povevši sa sobom veći deo svojih britanskih trupa. Porazio je jednog Severovog legata, i time je u stvari uspostavio kontrolu nad Galijom.

Februara 197. godine, Albin i Sever su poveli direktnu bitku kod Lugdunuma.[9] Bila je to velika bitka u kojoj je učestvovalo 150.000 ljudi sa svake strane. Albin je bio poražen i izvršio je samoubistvo.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Birley, Anthony R. (1996), „Clodius Septimius Albinus, Decimus”, Ur.: Hornblower, Simon, Oxford Classical Dictionary, Oxford: Oxford University Press 
  2. ^ Cassius Dio, lxx. 4—7
  3. ^ Herodian, ii. 15, iii. 5—7
  4. ^ Bonner Historia-Augusta-Colloquium (na jeziku: engleski). 7. R. Habelt Verlag. 1970. str. 54. ISBN 9783774910980. 
  5. ^ Capitolinus, Clodius Albinus 4-10
  6. ^ Capitolinus, Clodius Albinus 4-10
  7. ^ Plate, William (1867), „Albinus, Clodius”, Ur.: Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston: Little, Brown and Company, str. 93—94, Arhivirano iz originala 2012-10-10. g., Pristupljeno 2008-06-17 
  8. ^ The British legions were II Augusta, VI Victrix, and XX Valeria Victrix, the Spanish legion was the VII Gemina.
  9. ^ Spartianus, Severus 11
  10. ^ Collingwood, Robin George; Myres, John Nowell Linton (1998), „Severeus and Albinus”, Roman Britain and English Settlements, Biblo & Tannen Publishers, str. 155, ISBN 978-0-8196-1160-4, Pristupljeno 27. 1. 2009 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]