Pređi na sadržaj

Klokotič

Koordinate: 45° 14′ 41″ S; 21° 50′ 04″ I / 45.244722° S; 21.834444° I / 45.244722; 21.834444
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klokotič
Clocotici
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugKaraš-Severin
OpštinaLupak
Stanovništvo
 — (2011)873
Geografske karakteristike
Koordinate45° 14′ 41″ S; 21° 50′ 04″ I / 45.244722° S; 21.834444° I / 45.244722; 21.834444
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina249 m
Klokotič na karti Rumunije
Klokotič
Klokotič
Klokotič na karti Rumunije
Ostali podaci
Poštanski broj327256
Pozivni broj0255
Registarska oznakaCS

Klokotič (rum. Clocotici) je naselje u opštini Lupak, okrug Karaš-Severen u Rumuniji.[1][2] Ime je mesto dobilo po istoimenom potoku koji protiče kroz njegovu sredinu i van sela severno pravi mali vodopad. Prema popisu iz 2011. godine u naselju je bilo 873 stanovnika. Nalazi se na nadmorskoj visini od 249 m.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Klokotič se prvi put pominje u srednjovekovnim dokumentima 1690. i 1700. godine kao Klokotics, zatim 1723. i 1725. godine kao Glododis, 1785. godine kao Klokodia, 1828. godine kao Klokodits, 1851. godine kao Klokodics, 1913. godine kao Krassocsorgoa danas je zvanični rumunski naziv Clocotici.[3]

Po austrijskom carskom revizoru Erleru 1776. godine Klokotič je mesto u Krašovskom okrugu, sa stanovništvom koje je pretežno srpsko.[4]

Svoju katoličku župu osnovali su tu 1789. godine. Crkvene matice se vode tu i u svim karaševskim selima od 1786. godine. Rimokatoličku crkvu su podigli 1846. godine.

Broj stanovnika Klokotiča je 1783. godine iznosio 1.500 duša, a 1993. godine tu je 240 kuća.

Mesna osnovna škola se pominje 1784. godine. U Klokotiću je između dva svetska rata radila Jugoslovenska manjinska osnovna škola. Do 31. avgusta 1940. godine u njoj je radio po ugovoru učitelj iz Kraljevine Jugoslavije Grgo Ćorić.[5]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2002. godine u mestu Klokotič je živelo 1.036 stanovnika,[6] a većinsko stanovništvo su bili Karaševci, etnička grupa srpskog govornog područja, koji se uglavnom deklarišu kao Hrvati, a manji deo kao Karaševci i Srbi.

Etnički sastav prema popisu iz 2002. godine[6]
Hrvati (Karaševci)
  
998 96,3%
Rumuni
  
25 2,4%
ostali
  
13 1,2%

Na popisu stanovništva iz 1992. godine većina Karaševaka se izjasnila kao Hrvati.

Etnički sastav prema popisu iz 1992. godine[7]
Hrvati (Karaševci)
  
827 81,6%
Karaševci
  
111 10,9%
Rumuni
  
3 0,3%
Srbi
  
1 0,1%
ostali
  
71 7%

Kretanje broja stanovnika[uredi | uredi izvor]

Godina[8][9] 1831 1851 1865 1880 1896 1927 1930 1941 1956 1977 1992 2002 2011
Stanovništvo 1.329 1.320 1.200 1.134 1.161 1.200 1.073 1.058 1.022 1.096 1.013 1.036 873

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  2. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  3. ^ Radan 2017, str. 305.
  4. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  5. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1940.
  6. ^ a b „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  7. ^ Radan 2015, str. 41.
  8. ^ Radan 2015, str. 21.
  9. ^ Radan 2015, str. 22.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radan, Mihaj N. (2015). Fonetika i fonologija karaševskih govora danas: prilog proučavanju srpskih govora u Rumuniji. Novi Sad. 
  • Radan, Mihaj N. (2017). Karaševska etnička enklava kroz vreme: od tvrdog konzervativizma do naglašene liberalizacije. Beograd. str. 299—319. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]