Pređi na sadržaj

Korisnik:IngeniousIdiot/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alvin Jork
Alvin Jork kao narednik
Lični podaci
Puno imeAlvin Kalum Jork
Datum rođenja(1887-12-13)13. decembar 1887.
Mesto rođenjaPal Mal, SAD
Datum smrti2. septembar 1964.(1964-09-02) (76 god.)
Mesto smrtiNešvil, SAD
OdlikovanjaMedalja časti

Alvin Jork[uredi | uredi izvor]

Alvin Kalum Jork (13. decembar 1887. - 2. septembra 1964.), takođe poznat kao narednik Jork, bio je jedan od najodlikovanijih vojnika Sjedinjenih Država u Prvom svetskom ratu. Dobio je medalju časti za vođenje napada na nemačko mitraljezno gnezdo, gde je zauzeo najmanje jedan mitraljez, ubio najmanje 25[1] neprijateljskih vojnika i zarobio 132. Jorkova akcija za Medalju časti dogodila se tokom ofanzive Meuse-Argon predvođenom od strane Sjedinjenih Država u Francuskoj, koja je imala za cilj da probije hindenburški front i primora Nemce na predaju. Za vreme Prvog svetskog rata stekao je odlikovanja iz više savezničkih zemalja, uključujući Francusku, Italiju i Crnu Goru.

Jork je rođen u ruralnom Tenesiju. Njegovi roditelji su se bavili poljoprivredom, a otac je radio kao kovač. Jedanaestoro dece Jorkovih imali su minimalno školovanje jer su pomagali u izdržavanju porodice, što je uključivalo lov, ribolov i fizički rad. Nakon smrti oca, Jork je pomagao u staranju o svojoj mlađoj braći i sestrama i pronašao je posao kao drvoseča i deo građevinske ekipe. Uprkos tome što je redovno išao u crkvu, Jork je takođe dosta pio i bio je sklon tučama. Nakon preobraćenja iz 1914. godine, obećao je da će se poboljšati i postao je još posvećeniji Crkvi Hristovoj u Hrišćanskoj uniji. Jork je regrutovan tokom Prvog svetskog rata; prvobitno je tražio status prigovarača savesti iz razloga što je njegova veroispovest zabranjivala nasilje. Nakon što je ubeđen da njegova religija nije nespojiva sa vojnom službom, Jork se pridružio 82. diviziji kao pešadijski redov i otišao je u Francusku 1918. godine.

Oktobra 1918. godine, kao novounapređeni kaplar, Jork je bio jedan u grupi od sedamnaest vojnika kojima je naređeno da se infiltriraju u nemačke redove i utišaju položaj mitraljeza. Nakon što je američka patrola zarobila veliku grupu neprijateljskih vojnika, nemačka paljba iz malokalibarskog oružja ubila je šest Amerikanaca, a tri ranila. Jork je bio najviši rang od onih koji su još uvek mogli da se bore pa je preuzeo odgovornost. Dok su njegovi ljudi čuvali zarobljenike, Jork je napao položaj mitraljeza, ubivši nekoliko nemačkih vojnika puškom pre nego što mu je ponestalo municije. Šest nemačkih vojnika se zaletelo na njega sa bajonetima, a Jork je izvadio pištolj i sve ih pobio. Nemački oficir odgovoran za položaj mitraljeza ispraznio je pištolj dok je pucao na Jorka, ali nije uspeo da ga pogodi. Ovaj oficir je tada ponudio da se preda i Jork je prihvatio. Jork i njegovi ljudi su se vratili do komandnog mesta svoje jedinice sa više od 130 zarobljenika. Jork je odmah unapređen u narednika i nagrađen je Odlikovanim krstom za službu; istraga je rezultirala povećanjem nagrade na Medalju časti. Jorkov podvig učinio ga je nacionalnim herojem i međunarodnom slavnom ličnošću među savezničkim nacijama.

Nakon dana sklapanja primirja, grupa biznismena iz Tenesija kupila je farmu za Jorka, njegovu novu suprugu i njihovu rastuću porodicu. Kasnije je osnovao dobrotvornu fondaciju za poboljšanje obrazovnih mogućnosti za decu u ruralnom Tenesiju. U tridesetim i četrdesetim godinama prošlog veka, Jork je radio kao nadzornik projekta za zaštitu civilnih trupa i rukovodio je izgradnjom rezervoara Brdersko jezero u Državnom parku Kamberlend planina, nakon čega je nekoliko godina bio nadzornik parka. Film iz 1941. godine o njegovim podvizima iz Prvog svetskog rata, "Narednik Jork", bio je tog leta film sa najvišom zaradom; Gari Kuper osvojio je nagradu Akademije za najboljeg glumca za svoj prikaz Jorka, a film je zaslužan za jačanje američkog morala kada su SAD vršile mobilizaciju za Drugi svetski rat. U svojim kasnijim godinama, Jork je zbog zdravstvenih problema bio zakovan za krevet. Umro je u Nešvilu u Tenesiju 1964. godine, a sahranjen je na groblju Vulf River u svom rodnom gradu Pal Mal, Tenesi.


Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Uprkos istoriji pijenja i tuče, Jork je redovno pohađao crkvu i često je vodio pevanje himne. Sastanak oživljavanja krajem 1914. doveo ga je do preobraćenja 1. januara 1915. Njegova zajednica bila je Hristova Crkva u Hrišćanskoj uniji, protestantska denominacija koja je izbegavala sekularnu politiku i sporove između hrišćanskih denominacija[2]. Ova crkva nije imala specifičnu doktrinu pacifizma, ali nastala je kao reakcija na metodističku episkopsku crkvu, Južnu podrška ropstvu, uključujući oružani sukob tokom američkog građanskog rata, i suprotstavljala se svim oblicima nasilja[3]. Na predavanju kasnije u životu izvestio je o svojoj reakciji na izbijanje Prvog svetskog rata: "Potpuno sam bio zabrinut. Nisam želeo da idem i ubijam. Verovao sam u svoju Bibliju."[4]

5. juna 1917. godine, kada je imao 29 godina, Alvin Jork se prijavio za regrutaciju, jer su morali da to urade svi muškarci između 21 i 31 godine kao rezultat Zakona o selektivnoj službi. Kada se registrovao za regrutaciju, odgovorio je na pitanje "Da li zahtevate izuzeće od regrutacije (navedite razloge)?" pišući "Da. Ne želim se boriti."[5] Kada mu je odbijen prvobitni zahtev za status prigovornika savesti, on se žalio.[6] Tokom Prvog svetskog rata, status prigovornika savesti nije ga oslobodio od vojne dužnosti. Takve osobe su još uvek mogle biti regrutovane i dobijali su zadatke koji nisu u sukobu sa njihovim antiratnim načelima. U novembru 1917., dok je bila razmatrana Jorkova prijava, on je bio regrutovan i počeo je služiti vojsku u kampu Gordon u Džordžiji.[7]

Od dana kada se registrovao za regrutaciju pa do povratka iz rata 29. maja 1919. godine, Jork je vodio dnevnik svojih aktivnosti. U svom dnevniku, Jork je napisao da je odbio da potpiše dokumenta koja je pružio njegov sveštenik tražeći otpuštanje iz vojske na verskim osnovama i slična dokumenta koja mu je pružila majka koja je tvrdila pravo na izuzeće na osnovu toga da je on jedina podrška svojoj majci i braći i sestrama. Uprkos svom prvobitnom potpisanom zahtevu za izuzeće, kasnije je osporavao da je ikada bio prigovornik savesti.[8]


Istorijski ugled i nasleđe[uredi | uredi izvor]

Polemika oko medalje časti[uredi | uredi izvor]

Počevši ubrzo nakon Jorkovog povratka u Sjedinjene Države, na kraju rata, periodično su se rasplamsale sumnje i polemika oko toga da li su se događaji detaljno opisani u njegovim dokumentima o Medalji časti odvijali kako su službeno opisani i da li bi trebalo odati priznanje i nekim drugim vojnicima iz Jorkove jedinice zbog njihovog junaštva.[9][10] Kaplar Vilijam Kating, koji je bio prisutan uz Jorka tokom akcije za Medalju časti, i Bernard Erli, podoficir pod kojim je Jork služio tokom svojih akcija za Medalju časti, bili su među onima koji su se suprotstavili službenoj verziji.[11] Od 17 američkih vojnika koji su bili uključeni u akciju za Medalju časti uz Jorka, šest je ubijeno.[12] Jork je dobio Medalju časti, a tokom godina, osam ostalih koji su preživeli borbe tog dana takođe su dobili nagrade za hrabrost[13], uključujući Odlikovani krst za službu za Erlija 1929.[14] godine, i Srebrnu zvezdu za Katinga 1965.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sergeant York, War Hero, Dies; Killed 25 Germans and Captured 132 in Argonne Battle”. The New York Times (na jeziku: engleski). 1964-09-03. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2019-12-22. 
  2. ^ Lee, 1985, 9-13
  3. ^ Lee, 1985, 15-6
  4. ^ Capozzola, 2008, p. 67
  5. ^ Capozzola, 2008, p. 68
  6. ^ File:Conscientious Objector Claim of Appeal for Alvin Cullum York.png (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2019-12-22 
  7. ^ Capozzola, 2008, pp. 67–9
  8. ^ „Sgt. York's Diary”. web.archive.org. 2010-11-27. Pristupljeno 2019-12-22. 
  9. ^ Talley, Robert (November 11, 1929). "Eleven Years After War Finds Members in Different Jobs: Still Can't Understand why Sergeant York Got all the Credit for Winning". Niagara Falls Gazette. Niagara Falls, NY. p. 4.
  10. ^ Mastriano, p. 153.
  11. ^ Talley, Robert (November 11, 1929). "Controversy Still On Between Members Of Heroic Band of Soldiers In Argonne Fight". Niagara Falls Gazette. Niagara Falls, NY. p. 4.
  12. ^ Mastriano, Douglas V. (2017-03-14). „Alvin York: Hero of the Argonne”. HistoryNet (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-22. 
  13. ^ „Move over, Sgt. York Republican American”. web.archive.org. 2016-03-04. Pristupljeno 2019-12-22. 
  14. ^ „5 Oct 1929, Page 1 - The Kane Republican at Newspapers.com”. Newspapers.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-22. 
  15. ^ „20 Sep 1965, Page 33 - Tucson Daily Citizen at Newspapers.com”. Newspapers.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-12-22.