Korisnik:Markoelite3120/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Suvi zid[uredi | uredi izvor]

Suvi zid (takođe nazvan gipsane ploče, zidne ploče, limovi, buster ploče, kremaste ploče) je ploča napravljena od kalcijum sulfat dihidrata (gipsa), sa ili bez aditiva, obično ekstrudirana između debelih listova obloge i podloge papir, koji se koristi za izradu unutrašnjih zidova i plafona.[1][2] Gips se meša sa vlaknima (obično papirom, staklenom vunom ili kombinacijom ovih materijala); plastifikator, sredstvo za penjenje; i aditivi koji mogu smanjiti buđ, zapaljivost i upijanje vode.

Gipsani zid se isporučuje na gradilište kamionom s ravnim platformama i istovaruje se dizalicom za rukovanje račvastim materijalom. Masivni listovi suvog zida se istovaruju direktno na gornje spratove preko prozora ili spoljašnjih vrata.

Sredinom 20. veka, u Severnoj Americi preovladava gradnja od suvog zida kao alternativa letvicama i malteru koja štedi vreme i rad.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prva fabrika gipsanih ploča u Velikoj Britaniji otvorena je 1888. godine u Rochesteru, u Kentu. „Sackett Board” su 1894. godine izmislili Augustin Sackett i Fred Kane, diplomci Rensselaer Politehničkog instituta. Napravljen je nanošenjem gipsa u četiri sloja vunenog filca papira. Listovi su bili debljine 36 k 36 k 1⁄4 inča (914 mm × 914 mm × 6 mm) sa otvorenim (nelepljenim) ivicama.

Gipsane ploče su evoluirale između 1910. i 1930. počevši od umotanih ivica ploča i eliminacije dva unutrašnja sloja filcanog papira u korist obloga na bazi papira. Godine 1910. „United States Gypsum Corporation” kupila je kompaniju „Sackett Plaster Board Company” i do 1917. predstavila „Sheetrock”.[4][5] Obezbeđujući efikasnost ugradnje, dodatno je razvijen kao mera otpornosti na vatru. Kasnija tehnologija za uvlačenje vazduha učinila je daske lakšim i manje krhkim, a materijali i sistemi za obradu zglobova su takođe evoluirali. Gipsana letva je bila rana podloga za gips. Alternativa tradicionalnoj drvenoj ili metalnoj letvi, to je bila ploča sačinjena od komprimovane gipsane gipsane ploče koja je ponekad bila užlebljena ili probušena sa rupama kako bi se mokrom malteru omogućilo da uđe u njegovu površinu. Kako je evoluirao, bio je obložen papirom impregniranim kristalima gipsa koji su se spajali sa nanesenim slojem gipsa. Godine 1936. US Gipsum je žigovao „ROCKLATH ”za svoj proizvod od gipsane letve.

Evropska komisija je 2002. godine izrekla novčane kazne od 420 miliona evra kompanijama Lafarge, BPB, Knauf i Giproc Beneluk, koje su vodile kartel na tržištu koji je uticao na 80% potrošača u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nemačkoj i zemljama Beneluksa.

Manufaktura[uredi | uredi izvor]

Vertikalno obešen gips karton sa spojevima.

Panel zidnih ploča sastoji se od sloja gipsanog maltera u sendviču između dva sloja papira. Sirovi gips, „CaSO4·2H2O”, se zagreva da bi se izbacila voda, a zatim lagano rehidrira da bi se dobio hemihidrat kalcijum sulfata (CaSO4·1/2H2O). Gips se meša sa vlaknima (obično papirna i/ili staklena vlakna), plastifikatorom, sredstvom za penjenje, fino mlevenim kristalom gipsa kao akceleratorom, „EDTA”, skrobom ili drugim helatom kao usporivačem, raznim aditivima koji mogu da smanje plesni i povećaju otpornost na vatru, i emulzija voska ili silani za manju apsorpciju vode. Ploča se zatim formira tako što se jezgro od vlažne mešavine u sendviču stavlja između dva lista debelog papira ili prostirki od fiberglasa. Kada se jezgro stegne, onda se suši u velikoj komori za sušenje, a sendvič postaje dovoljno čvrst i čvrst za upotrebu kao građevinski materijal. Komore za sušenje danas obično koriste prirodni gas. Za sušenje 1.000 kvadratnih stopa (93 m2) zidne ploče potrebno je između 1.750.000 i 2.490.000 BTU (1,85 i 2,63 GJ). Organski disperzanti i plastifikatori se koriste kako bi kaša tekla tokom proizvodnje i da bi se smanjila voda, a time i vreme sušenja. Termoelektrane na ugalj uključuju uređaje koji se nazivaju prečistači za uklanjanje sumpora iz njihovih izduvnih gasova. Sumpor se apsorbuje u prahu krečnjaka u procesu koji se zove odsumporavanje dimnih gasova (FGD), koji proizvodi brojne nove supstance. Jedan se zove "FGD gips". Ovo se obično koristi u gradnji suhozida u Sjedinjenim Državama i drugde. U 2020. širom sveta je prodato 8,4 milijarde kvadratnih metara gipsanih ploča.

Specifikacije[uredi | uredi izvor]

Australija i Novi Zeland[uredi | uredi izvor]

Termin gipsane ploče se koristi u Australiji i Novom Zelandu. U Australiji se proizvod često naziva „Gyprock, što je naziv najvećeg proizvođača gipsanih ploča. Na Novom Zelandu se takođe naziva „Gibraltar ”i „Gib board”, po registrovanom žigu („GIB“) lokalno napravljenog proizvoda koji dominira tamošnjim tržištem. Izrađuje se u debljinama od 10 mm, 13 mm i 16 mm, a ponekad i u drugim debljinama do 25 mm. Paneli se obično prodaju u listovima od 1200 × 2400 mm, 1200 × 4800 mm i 1200 × 6000 mm. Limovi su obično pričvršćeni za drvene ili hladno oblikovane čelične okvire bilo gde od 150 do 300 mm centara duž grede i 400 do 600 mm poprečno. U obe zemlje, gipsane ploče su postale široko korišćena zamena za zidove od plafona i udubljenja u renoviranju zgrada iz 19. i ranog 20. veka.

Kanada i Sjedinjene Države[uredi | uredi izvor]

Ploče za gipsane zidove u Sjedinjenim Državama se proizvode u širinama od 48, 54 i 96 inča (1,2, 1,4 i 2,4 m) i u različitim dužinama koje odgovaraju primeni. Najčešća širina je 48 inča (1,2 m). Dužine do 16 stopa (4,9 m) su uobičajene; najčešći je 8 stopa (2,4 m). Uobičajene debljine su 1⁄2 i 5⁄8 inča (13 i 16 mm); debljine od 1⁄4, 3⁄8, 3⁄4 i 1 inča (6,4, 9,5, 19,1 i 25,4 mm) se koriste u specifičnim primenama.

Evropa[uredi | uredi izvor]

U Evropi se većina gipsanih ploča proizvodi u listovima širine 120 centimetara (47 inča); izrađuju se i listovi širine 60 i 90 centimetara (24 i 35 in). Gipsane ploče širine 120 cm najčešće se prave u dužinama od 240 centimetara (94 in); listovi od 250, 260, 270, 280 i 300 centimetara (98, 102, 106, 110 i 118 inča) i duži su takođe uobičajeni. Dostupne debljine gipsanih ploča su 9,5 do 25 milimetara (3⁄8 do 1 in). Gipsane ploče se obično prave sa jednim od tri tretmana ivica: sužene ivice, gde su dugačke ivice ploče sužene sa širokim zakošenim na prednjoj strani kako bi se omogućilo da se materijali za spajanje završe u ravni sa glavnom površinom ploče; obična ivica, koja se koristi gde će cela površina dobiti tanak premaz (obradni premaz) završnog maltera; i koso sa sve četiri strane, koristi se u proizvodima specijalizovanim za pokrivanje krovova. Veliki proizvođači u Velikoj Britaniji ne nude gipsane ploče sa četiri strane za opštu upotrebu.

Tehnike izgradnje[uredi | uredi izvor]

Kao alternativa jednonedeljnom nanošenju gipsa, dva iskusna majstora za gipsane zidove mogu da izgrade celu kuću za jedan ili dva dana, a gipsani zid je dovoljno jednostavan da ga instaliraju mnogi kućni stolari amateri. U komercijalnoj gradnji velikih razmera, posao postavljanja i završne obrade gipsanih ploča često se deli između mehaničara za gipsane zidove, ili vešalica, koji postavljaju zidnu ploču, i konusnih ploča i blatobrana, ili ekipe za plutanje, koja završava spojeve i pokriva glave pričvršćivača mešavinom za gipsane zidove. Suvi zid se može završiti bilo gde od nivoa 0 do nivoa 5, gde 0 nije završeno ni na koji način, a 5 je najneobičniji. U zavisnosti od toga koliko je završna obrada značajna za kupca, dodatni koraci u završnoj obradi mogu ili ne moraju biti neophodni, mada se preporučuje prajmerisanje i farbanje suvog zida na bilo kojoj lokaciji gde može biti izložen bilo kakvom habanju.

Vijci za gipsane ploče za drvo, sa drškom za šrafove sa paralelnim navojem i glavama

Suvi zid se seče na veličinu, koristeći veliki T-kvadrat, tako što se papir na gotovoj strani (obično bele) zarezuje pomoćnim nožem, lomi list duž reza i seče podloga papira. Male karakteristike kao što su rupe za utičnice i prekidači za svetlo se obično seku pomoću testere za ključaonice ili malog brzog bita u rotacionom alatu. Suvi zid se zatim fiksira na strukturu ekserima ili vijcima za gipsane zidove i često lepkom. Pričvršćivači za gipsane zidove, koji se takođe nazivaju kopče ili graničnici za gipsane zidove, postaju sve popularniji u stambenoj i komercijalnoj izgradnji. Pričvršćivači za gipsane zidove se koriste za podupiranje unutrašnjih uglova gipsanih zidova i zamenu nestrukturnih drvenih ili metalnih blokova koji su se tradicionalno koristili za ugradnju gipsanih ploča. Njihova funkcija štedi materijal i troškove rada, kako bi se minimizirali povratni pozivi zbog podizanja rešetki, kako bi se povećala energetska efikasnost i učinila vodovodna i električna instalacija jednostavnija.

Kada se potpuno odvezu kući, šrafovi za gipsane ploče malo upuštaju svoje glave u gips karton. Oni koriste 'glavu bugle', konkavni konus, umesto konvencionalne konusne upuštene glave; ovo sabija površinu suvog zida, a ne seče u nju i tako izbegava kidanje papira. Vijci za čelične okvire lakih dimenzija imaju oštru tačku i fino raspoređene navoje. Ako je čelični okvir teži od 20, moraju se koristiti samorezni vijci sa fino raspoređenim navojima. U nekim primenama, suvi zid se može pričvrstiti na zid lepkom.

Nakon što su listovi pričvršćeni za zidne ili plafonske grede, instalater prikriva šavove između listova gipsanih ploča sa "trakom za spojeve" i nekoliko slojeva "fugovane mase" (ponekad se naziva "blato"), obično se širi nožem za lepljenje ili kitom. nož. Ovo jedinjenje se takođe primenjuje na sve rupe ili defekte za zavrtnje. Masa se ostavlja da se osuši na vazduhu, a zatim se obično glatko brusi pre farbanja. Alternativno, za bolju završnu obradu, celom zidu se može naneti tanak sloj (oko 1 milimetar ili 1⁄32 inča završne mase, da bi se minimizirale vizuelne razlike između papira i blatnih površina nakon farbanja.

Nanošenje "fuge" na gipsane ploče

Drugi sličan postupak oblaganja se naziva malterisanje furnirom, iako se radi nešto deblje (oko 2 milimetra ili 3⁄32 inča. Fasetiranje koristi malo drugačiju specijalizovanu smesu za vezivanje („završni malter“) koja sadrži gips i krečni kit. Ova aplikacija koristi blueboard, koji ima specijalno tretirani papir za ubrzanje vezivanja komponente gipsanog maltera. Ovo podešavanje ima daleko manje skupljanje od jedinjenja koje se suše na vazduhu koje se obično koriste u suhozidu, tako da je potreban samo jedan sloj. Plava ploča takođe ima četvrtaste ivice, a ne konusne -ivične ploče za gipsane zidove. Konusne ploče za gipsane ploče se koriste za uvlačenje trake u zalepljenim spojevima, dok je traka u malterisanju furnira zakopana ispod ravne površine. Jednoslojni furnirski malter preko suve ploče je srednji stilski korak između punog višeslojnog sloja " mokri" malter i ograničeni "suvi" zid - samo za tretman spojeva.

Kontrola zvuka[uredi | uredi izvor]

Način ugradnje i vrsta suhozida može smanjiti prenos zvuka kroz zidove i plafone. Nekoliko građevinskih knjiga navodi da deblji gipsani zidovi smanjuju prenos zvuka, ali inženjerski priručnici preporučuju korišćenje više slojeva gipsanih ploča, ponekad različite debljine i zalepljenih zajedno, ili specijalnih tipova gipsanih ploča dizajniranih da smanje buku. Važni su i detalji konstrukcije okvira sa čeličnim klinovima, širi razmak između klinova, dupli klinovi, izolacija i drugi detalji koji smanjuju prenos zvuka. Ocene klase prenosa zvuka (STC) mogu da se povećaju sa 33 za običan zid na 59 sa duplim 1⁄2 inča (13 mm) suhozidom sa obe strane zida sa drvenim stubovima sa elastičnim kanalima na jednoj strani i izolacija od staklene vune između klinova. Prenos zvuka se može malo smanjiti korišćenjem običnih panela od 5⁄8 inča (16 mm) (sa ili bez elastičnih metalnih kanala i/ili izolacije svetlosnog prečnika), ali je efikasnije koristiti dva sloja suvog zida, ponekad u kombinaciji sa drugi faktori, ili specijalno dizajnirani, zvučno otporni gipsani zidovi.

Oštećenje vode i plesni[uredi | uredi izvor]

Oštećenje suvog zida od vode u ormanu.

Gipsani zid je veoma osetljiv na vlagu zbog svojstava materijala koji ga čine: gipsa, papira i organskih aditiva i veziva. Gips će omekšati izlaganjem vlazi i na kraju će se pretvoriti u gnjecavu pastu sa produženim uranjanjem, kao što je tokom poplave. Tokom takvih incidenata, možda će biti potrebno ukloniti i zameniti deo ili ceo gips karton u celoj zgradi. Štaviše, papirne obloge i organski aditivi pomešani sa gipsanim jezgrom su hrana za buđ. Poroznost ploče — uvedena tokom proizvodnje da bi se smanjila težina ploče, smanjilo vreme izgradnje i troškovi transporta — omogućava vodi da brzo dođe do jezgra kroz kapilarno delovanje, gde buđ može da raste unutra. Voda koja ulazi u prostoriju sa visine može dovesti do odvajanja plafonske trake za gipsane zidove od plafona kao rezultat zasićenja žlebova neposredno iza trake gde se susreću delovi suvog zida. Gipsani zid takođe može omekšati oko šrafova koji drže gips karton na mestu i uz pomoć gravitacije, težina vode može prouzrokovati da se suvi zid sagne i na kraju sruši, što zahteva zamenu. Papirne obloge od gipsanih ploča su jestive za termite, koji mogu da pojedu papir ako zaraze zidnu šupljinu koja je prekrivena suvim zidom. To dovodi do toga da se obojena površina raspada na dodir, jer je papirna podloga pojela. Pored potrebe za krpljenjem oštećene površine i prefarbavanjem, ako je dovoljno papira pojedeno, gipsano jezgro može lako da pukne ili se raspadne bez njega, a gipsani zid se mora ukloniti i zameniti.

U mnogim okolnostima, posebno kada je gipsani zid bio izložen vodi ili vlazi manje od 48 sati, profesionalni stručnjaci za restauraciju mogu da izbegnu troškove, neprijatnosti i poteškoće uklanjanja i zamene oštećenog gipsanog zida. Oni koriste tehnike brzog sušenja koje eliminišu elemente potrebne za podržavanje mikrobne aktivnosti, dok istovremeno obnavljaju većinu ili sve gipsane ploče. Iz tih razloga se zelena ploča i idealno cementna ploča koriste za prostorije za koje se očekuje da imaju visoku vlažnost, pre svega kuhinje, kupatila i vešeraj.

Otpornost na vatru[uredi | uredi izvor]

Neki zidovi protivpožarne barijere su napravljeni od suhozida tipa X kao pasivne protivpožarne stavke. Gips sadrži vodu kristalizacije vezane u obliku hidrata. Kada je izložena toploti ili vatri, ova voda se isparava što usporava prenos toplote sve dok voda u gipsu ne nestane. Stepen otpornosti na vatru sklopa protivpožarne barijere se povećava sa dodatnim slojevima gipsanih ploča, do četiri sata za zidove i tri sata za sklopove poda/plafona. Vatrootporni sklopovi napravljeni od suvog zida dokumentovani su u katalozima sa spiskom dizajna ili sertifikata, uključujući DIN 4102 deo 4 i kanadski građevinski kod, „Underwriters Laboratories” i „Underwriters Laboratories of Canada” (ULC). Testovi rezultiraju kodom priznatim dizajnom sa dodeljenim ocenama otpornosti na vatru. Dobijeni dizajni postaju deo koda i nisu ograničeni na upotrebu od strane bilo kog proizvođača. Međutim, pojedinačni proizvođači mogu takođe imati vlasničke dizajne koje su testirala i odobrila treća strana, pod uslovom da se može dokazati da materijal koji se koristi u konfiguraciji na terenu ispunjava minimalne zahteve gipsanih ploča tipa X i da se koriste dovoljni slojevi i debljine.

Tip H suvog zida[uredi | uredi izvor]

U gipsanim pločama tipa X, specijalna staklena vlakna se mešaju sa gipsom da bi se ojačala jezgra panela. Ova vlakna imaju efekat smanjenja veličine pukotina koje se formiraju kada se voda izbaci, čime se produžava vreme trajanja otpornosti gipsanih ploča na vatru bez kvara.

Tip C suvog zida[uredi | uredi izvor]

Gipsani paneli tipa C pružaju veću otpornost na vatru od tipa X. Jezgro panela tipa C sadrži veću gustinu staklenih vlakana. Jezgro panela tipa C takođe sadrži vermikulit koji deluje kao aditiv za kompenzaciju skupljanja koji se širi kada je izložen povišenim temperaturama vatre. Ovo širenje se dešava na približno istoj temperaturi kao i kalcinacija gipsa u jezgru, omogućavajući jezgru panela tipa C da ostane dimenzionalno stabilna u prisustvu vatre.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kalcijum-sulfat (na jeziku: srpski), 2022-07-15, Pristupljeno 2022-09-11 
  2. ^ Gips (na jeziku: srpski), 2022-03-05, Pristupljeno 2022-09-11 
  3. ^ Severna Amerika (na jeziku: srpski), 2022-01-10, Pristupljeno 2022-09-11 
  4. ^ „Drywall, Ceiling & Flooring Manufacturer | USG”. www.usg.com. Pristupljeno 2022-09-11. 
  5. ^ „What Is Sackett Board? : AWCI's Construction Dimensions | AWCI”. www.awci.org. Pristupljeno 2022-09-11. 

Literatura[uredi | uredi izvor]