Korisnik:Markois3422/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Oston Metjuz[uredi | uredi izvor]

Oston Metjuz
Auston Matthews playing with the Maple Leafs in 2022 (Quintin Soloviev).jpg
Metjuz sa Toronto Mejpl Lifsima 2022. godine
Lični podaci
Nadimak Papi
Datum rođenja (1997-09-17)17. septembar 1997.(26 god.)
Mesto rođenja San Ramon, SAD
Visina 1,91 m
Masa 98 kg
Igračke informacije
Pozicija Centar
Hvatanja Levi
Liga NHL
Trenutni klub Toronto Mejpl Lifsi
Broj 34
NHL draft 2016. / 1. pik, 1. runda
Pro karijera 2015–
Seniorska karijera
Godine Klub

Toronto Mejpl Lifsi

ZSC Lavovi
Reprezentativna karijera
Godine Reprezentacija
Sjedinjene Države

Oston Tejlor Metjuz [1] (rođen 17. septembra 1997.) je američki profesionalni igrač hokeja na ledu i alternativni kapiten Toronto Mejpl Lifsa u Nacionalnoj Hokejaškoj Ligi (NHL).

Rođen u San Ramonu, u Kaliforniji, Metjuz i njegova porodica preselili su se u Skotsdejl u Arizoni kada je bio dete. Nakon što je igrao bejzbol i hokej tokom detinjstva, razvio je posebno interesovanje za hokej nakon što je gledao kako igraju lokalni Feniks Kojoti. Proizvod Programa za razvoj hokejaškog nacionalnog tima SAD u Hokejaškoj Ligi Sjedinjenih Država (USHL), Metjuz je igrao za ZSC Lavove Švajcarske Nacionalne Lige pre nego što je draftovan u NHL 2016. godine, osvojivši titulu u Kupu Švajcarske iste godine. Za Metjuza se smatralo da je najbolji kandidat na draftu i izabran je kao prvi u ukupnom poretku od strane Toronto Mejpl Lifsa.

Metjuz je postao prvi igrač u modernoj istoriji NHL-a koji je postigao četiri gola u svom NHL debiju. Postigao je 40 golova u svojoj prvoj sezoni 2016-17, postavivši rekord za početnike Mejpl Lifsa i postao tek drugi početnik od lokauta 2004-05 koji je dostigao prekretnicu (zajedno sa Aleksandrom Ovečkinom); on je tek četvrti tinejdžer u istoriji lige koji je postigao ovakav podvig. Njegov učinak mu je doneo Kalder Memorijalni Trofej kao najbolji novajlija u NHL-u u sezoni. U sezoni 2020-21, Metjuz je osvojio trofej Moris "Roket" Ričard kao vodeći strelac lige sa 41 golom u 52 utakmice. U sezoni 2021-22, Metjuz je postavio rekorde za najviše postignutih golova u jednoj sezoni od strane igrača rođenih u Americi, kao i igrača iz Mejpl Lifsa, prvi put dostigao brojku od 60 golova, i drugu sezonu za redom osvojio Roket Ričard Trofej. Takođe mu je dodeljena nagrada Ted Lindzi za najistaknutijeg igrača, po izboru njegovih vršnjaka, i Hart Memorijalni Trofej kao najvredniji igrač. Pored toga, šest puta je biran da predstavlja Toronto kao Ol-Star. Metjuz je 2024. godine postavio rekord za jednu sezonu u eri limita zarada sa ukupno 69 golova, nadmašivši 65 golova Aleksandra Ovečkina u sezoni 2007-08 i osvojio svoj treći Roket Ričard Trofej u četiri sezone.

Internacionalno, Metjuz je predstavljao Sjedinjene Države u nekoliko navrata, uključujući U17 Svetski hokejaški izazov, dva U18 Svetska prvenstva, dva U20 Svetska prvenstva i jedan nastup na IIHF Svetskom prvenstvu.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Oston Tejlor Metjuz [1] rođen je u San Ramonu, u Kaliforniji,[2] od oca Brajana, iz Kalifornije, i majke Eme, poreklom iz Ermosilja, Meksiko.[3] On i njegova porodica preselili su se u Skotsdejl, u Arizoni kada je imao dva meseca,[4] i počeo je da prisustvuje tuakmicama Feniks Kojota kada je imao dve godine.[5] Njegovi omiljeni igrači za gledanje bili su Šejn Doun i Danijel Brijer.[6] U početku, Metjuz nije imao mnogo interesovanja za ovaj sport, ali je bio opčinjen mašinom Zamboni (rolba) koja je čistila led tokom pauza.[7] Prvi put je izrazio želju da igra hokej ubrzo nakon svog petog rođendana kada je počeo da igra za Arizona Bobkets.[8] Dana 16. januara 2006. godine, Metjuz (koji je tada imao osam godina) prosustvovao je utakmici između Arizona Kojota i Vašington Kapitalsa gde je bio svedok čuvenog gola Aleksandra Ovečkina koji će postati poznat jednostavno kao "Gol", gde je Ovečkin postigao gol dok je ležao na leđima nakon što ga je srušio odbrambeni igrač Kojota. U intervjuu iz 2016. godine, Metjuz je taj gol nazvao "verovatno jednim od najboljih golova ikada".[9]

Kao dete, Metjuz je igrao hokej i bejzbol. Prema njegovom ocu, bejzbol je bio sport u kome je on bio najbolji; Ostonova koordinacija ruku i očiju učinila ga je odličnim napadačem. Međutim, Metjuz je odlučio da nastavi karijeru u hokeju jer nije voleo spori tempo bejzbola. Kada je prvi put počeo da igra hokej, njegovi roditelji nisu znali skoro ništa o tom sportu.[10] Njegov glavni trener tokom mladosti bio je Boris Doroženko, koji je prethodno osnovao nacionalni hokejaški program Meksika. Tokom prvih nekoliko godina u SAD, Doroženko je živeo sa Metjuzovim bakom i dekom.[11][12] Metjuz je igrao na međunarodnom hokejaškom turniru u Kvebeku 2010. sa hokejaškim timom iz Harkova.[13]

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Junior[uredi | uredi izvor]

Metjuz je izabran kao 57. u ukupnom poretku od strane Everet Silvertipsa zapadne hokejaške lige (VHL) na VHL Bantam draftu 2012, ali je odlučio da igra za Program razvoja američkog hokejaškog tima koji učestvuje u hokejaškoj ligi Sjedinjenih Država (USHL). Te sezone je igrao za U17 reprezentaciju SAD-a (USDP), gde je privukao nacionalnu pažnju NHL skauta, čak je bio predstavljen i na veb stranici NHL-a, naglašavajući njegovu jedinstvenu jugozapadnu pozadinu.[14] U svojoj drugoj sezoni sa američkom nacionalnom reprezentacijom do 18 godina (USDP), Metjuz je završio na prvom mestu u ligi sa 116 poena (55 golova i 61 asistencija), oborivši rekord Programa razvoja nacionalnog tima od 102 poena koji je postavio Patrik Kejn u sezoni 2005-06. i nadmašio Džeka Ajhela za 29 poena. Dana 21. maja 2015. godine, Metjuz je osvojio nagradu američkog hokeja Bob Džonson za izvrsnost u međunarodnom takmičenju.[15]

Metjuz je trenirao sa timom Programa za razvoj hokejaškog tima SAD tokom sezona 2013-14 i 2014-15. Proglašen je za najkorisnijeg igrača na Svetskom prvenstvu do 18 godina 2015. godine, pored toga što je imenovan kao član Ol-Star tima IIHF-a, a proglašen je i za najboljeg napadača IIHF-a nakon što je završio kao najbolji strelac turnira.[16][17]

ZSC Lavovi[uredi | uredi izvor]

Metjuz u januaru 2016. Odabrao je da igra profesionalno tokom svoje poslednje godine pre nego što je stekao pravo na NHL ulazni draft 2016, potpisavši jednogodišnji ugovor sa ZSC Lavovima švajcarske Nacionalne lige A.
Metjuz u januaru 2016. Odabrao je da igra profesionalno tokom svoje poslednje godine pre nego što je stekao pravo na NHL ulazni draft 2016, potpisavši jednogodišnji ugovor sa ZSC Lavovima švajcarske Nacionalne lige A.

Umesto da nastavi u američkom amaterskom hokeju ili da igra glavni juniorski hokej u Kanadskoj hokejaškoj ligi, Metjuz je odlučio da igra profesionalno svoju poslednju sezonu pre nego što je stekao pravo na draft za NHL 2016, propustivši datum rođenja za NHL draft 2015, za dva dana.[18] Dana 7. avgusta 2015. potpisao je jednogodišnji ugovor u švajcarskoj Nacionalnoj ligi A (NLA) za ZSC Lavove.[19] Metjuzu je pristupio glavni trener Lavova Mark Kraford, koji je bio zadivljen njegovim klizanjem i posedom paka dok je skautirao Svetsko prvenstvo do 18 godina 2015. godine.[7] Kraford je ubrzo pozvao Metjuzovog agenta, Peta Brisona, da razgovaraju o predlogu da igrač potpiše ugovor. Metjuz i njegova porodica su se brzo složili kada se turnir završio i proveli narednih nekoliko meseci aplicirajući za razna dokumenta.[7] Nakon što je propustio prve četiri utakmice regularne sezone 2015-16, debitovao je u NLA 18. septembra 2015. i postigao prvi gol na utakmici protiv golmana Bendžamina Konza iz HK Fribur-Goteron na domaćem ledu na stadionu Halen. Većinu sezone proveo bi na liniji sa Robertom Nilsonom, pronalažeći hemiju sa veteranskim napadačem.[7]

Metjuz je 3. februara 2016. godine, zabeležio dve asistencije u pobedi od 4-1 nad Lozanom u finalu Kupa Švajcarske 2015-16. Završio je regularnu sezonu 2015-16 kao drugi strelac Lavova i deseti u NLA.[20] Njegov prosek od 1,28 poena po utakmici bio je drugi u ligi iza jedinog dugogodišnjeh NHL igrača Pjera-Marka Bušara.[7] Takođe je osvojio NLA nagradu zvezda u usponu i bio je drugi iza Bušara u glasanju za najkorisnijeg igrača.[21] Metjuzov boravak u NLA okončan je ranije nego što se očekivalo kada su visoko plasirani Lavovi pobeđeni u prvoj rundi plej-ofa 2016. od strane SC Berna.[22]

Toronto Mejpl Lifs[uredi | uredi izvor]

Krajem juna, Metjuz je izabran kao prvi u ukupnom poretku na NHL ulaznom draftu 2016. od strane Toronto Mejpl Lifsa, postavši prvi Amerikanac koji je izabran za najbolju selekciju od Patrika Kejna 2007. godine. Očekivalo se da će Metjuz biti prvi u ukupnom poretku nekoliko meseci koji su vodili do događaja, i konstantno bio na vrhu liste potencijalnih klijenata i glavnih izveštaja izviđača.[23] Medijske spekulacije sugerišu da su Metjuz i tim ušli u manji spor oko ugovora po pitanju bonusa za učinak; Metjuz je od tima tražio ugovor sličan ugovoru Konora Mekdejvida ili Džeka Ajhela, koji su bili procenjeni na 3,775 miliona dolara godišnje, uključujući bonuse.[24] Iako je generalni menacer Mejpl Lifsa, Lu Lamorijelo, bio veoma otvoren zbog svog neodobravanja uključivanja bonusa u ugovore sa igračima u prošlosti, on je bio jasan u izjavi da bonusi nisu bili problem tokom pregovora o Metjuzovom ugovoru. Lamorijelo je ranije bio umešan u spor oko ugovora sa Nju Džersi Devilsima sa četvrtim izborom Adamom Larsonom oko pitanja bounsa; nije bilo bonus klauzula uključenih u Larsonov početni ugovor.[25]

Dana 21. jula, dve strane su zaključile dogovor, pri čemu je Metjuz potpisao trogodišnji, početni ugovor koji je uključivao maksimalnu alokaciju bonusa za učinak.[26] Lamorijelo je rekao da je ugovor ispregovaran u roku od deset minuta od sastanka sa Metjuzovim agentom, Petom Brisonom, i da je dogovor obavljen "na Torontov način".[27][28] Brison je kasnije potvrdio da dve strane nisu imale nikakvih problema oko pregovora o ugovoru. Ugovor je bio identičan po vrednosti onima koje su Mekdejvid i Ajhel potpisali godinu dana ranije.[28] Dve nedelje kasnije, Metjuzu je dodeljena nagrada NLA omladinca godine, rezervisana za najboljeg početnika lige.[29] To mu je bila peta nagrada od njegovog boravka u Švajcarskoj.

2016-17[uredi | uredi izvor]

Metjuz je debitovao u NHL ligi u prvoj utakmici Mejpl Lifsa ove sezone 12. oktobra 2016. protiv Otava Senatorsa. Na utakmici je postigao četiri gola, sve protiv Krega Andersona. Ovo je bio prvi put u modernoj istoriji NHL-a da je igrač postigao četiri gola u svom debiju; prethodno su Džo Maloun i Hari Hajlend postigli po pet golova u svojim NHL debijima 19. decembra 1917. (prva utakmica u istoriji NHL-a). Samo još četiri igrača od tada su postigla tri gola u svojim NHL debijima.[30]

Metjuzov dres je krenuo u prodaju nakon njegovog debija i ubrzo je postao najprodavaniji dres u NHL-u.[31] Dva meseca kasnije, u utakmici NHL stogodišnjeg klasika protiv Detroit Red Vings-a, Metjuz je postigao pobednički gol u produžetku, obezbeđujući pobedu od 5-4 za Mejpl Ligse.[32] Proglašen je za početnika meseca u NHL-u za decembar nakon što je bio na vrhu liste svih početnika sa 8 golova i 12 poena u 12 utakmica.[33]

Dana 10. januara 2017. Metjuz je bio jedini igrač Lifsa izabran za učešće na NHL Ol-Star utakmici 2017. godine.[34] Dana 28. marta 2017. Metjuz je postigao svoj 35. gol u sezoni, nadmašivši prethodni rekord Vendela Klarka za najviše golova u sezoni (34) od strane početnika iz Lifsa.[35] Metjuz je 3. aprila postigao svoj 39. gol i 67. poen, čime je oborio rekord franšize za najviše poena u sezoni, kao i rekord po broju golova početnika koji su rođeni u Americi.[36] Nekoliko dana kasnije, postigao je svoj 40. gol u sezoni, te je postao drugi novajlija od lokauta 2004-05 koji je dostigao prekretnicu i četvrti tinejdžer u istoriji NHL-a kome je to uspelo.[37] Završio je godinu sa 40 golova, drugi na listi u NHL ligi.[38]

Metjuzova igra pomogla je Mejpl Lifsima da uđu u plej-of Stenli kupa po prvi put u celokupnoj sezoni od 2004. godine, gde je tim u prvom kolu igrao protiv Vašington Kepitalsa. Nakon što je ostao bez postignutih poena u prve dve utakmice serije, Metjuz je postigao gol u svakoj od poslednje četiri utakmice iako je tim eliminisan u šest utakmica od strane Kepitalsa. Njegove četiri uzastopne utakmice sa golom obeležile su prvu put od 1986. godine da je tinejdžer postigao gol u četiri uzastopne utakmice plej-ofa, kada je to uradio Vendel Klark, takođe sa Torontom.[39] Metjuz je takođe bio jedini početnik u NHL-u od Temua Selanea iz Vinipeg Džetsa u sezoni 1992-93 koji je zabeležio najmanje jedan gol u ukupno 82 utakmice regularne sezone.[40] U znak priznanja za njegova dostignuća tokom godine, Metjuz je nagrađen memorijalnim trofejem Kalder, kao najbolji novajlija NHL-a, sa 164 od 167 glasova za prvo mesto. Bio je prvi novajlija Mejpl Lifsa koji je dobio ovaj trofej u 50 godina od Brita Selbija 1966. godine.[41]

2017-18[uredi | uredi izvor]

Metjuz sa Toronto Mejpl Lifsima u decembru 2017.
Metjuz sa Toronto Mejpl Lifsima u decembru 2017.

Metjuz je postavio nezvanični rekord NHL-a po broju uzastopnih utakmica šutem na gol za početak karijere. Njegov niz od 103 utakmice okončan je pobedom od 4-1 nad Kalgari Flejmsima 28. novembra 2017. godine. [42]Dana 9. decembra, nakon sudara sa saigračem Morganom Rajlijem tokom utakmice protiv Pitsburg Pingvinsa, Metjuz je propustion šest utakmica kako bi se oporavio od potresa mozga.[43] Dana 10. januara 2018. godine, Metjuz je izabran kao jedini igrač Mejpl Lifsa koji će učestvovati na NHL Ol-Star utakmici 2018.[44] Dana 24. februara otkriveno je da je Metjuz zadobio povredu ramena i da će biti odsutan najmanje deset dana.[45] Međutim, vratio se u sastav Toronta tek 22. marta 2018. gde je postigao gol u drugoj trećini i pomogao Lifsima da pobede Nešvil Predatorse sa rezultatom 5-2.[46] Iako je propustio 20 utakmica, Metjuz je završio regularnu sezonu sa 34 gola i imao prosek preko jednog poena po utakmici. Mejpl Lifsi su se kvalifikovali u plej-of Stenli kupa drugu sezonu za redom, ali su eliminisani već u prvom kolu od strane Boston Bruinsa.[47] Nije bio posebno produktivan u svojoj drugoj seriji plej-ofa, završivši je sa jednim golom i jednom asistencijom u sedam utakmica.[48]

2018-19[uredi | uredi izvor]

Mejpl Lifsi su otvorili sezonu 2018-19, 3. oktobra protiv Montreal Kanejdijensa. U toj utakmici, Metjuz je postigao prvi gol tima zajedno sa golom za pobedu u produžecima za pobedu od 3-2.[49] Nakon što je zabeležio pet golova i tri asistencije u prve tri utakmice u sezoni, Metjuz je 9. oktobra proglašen za prvu zvezdu nedelje u NHL-u.[50] Njegov niz poena se nastavio, zabeleživši četiri gola u naredne dve utakmice i ukupno 12 poena u 5 utakmica. Postao je najmlađi igrač u istoriji NHL-a koji je zabeležio pet utakmica sa više poena na otvaranju sezone, oborivši rekord koji je postavio Vejn Grecki 1983. godine.[51] Nastavio je niz golova u sledećoj utakmici protiv branioca titule Stenli kupa. Vašington Kepitalsa. Postigavši svoj deseti gol u sezoni, Metjuz je postao tek peti igrač od sezone 1943-44 koji je postigao deset golova u prvih šest utakmica svog tima u sezoni. Dana 27. oktobra, nakon što ga je udario odbrambeni igrač Vinipeg Džetsa, Džejkob Truba, u pobedi Mejpl Lifsa rezultatom 3-2, Metjuz je zadobio povredu levog ramena i trebalo je da bude isključen najmanje četiri nedelje.[52] Nakon što je propustio 14 utakmica, Metjuz se vratio u postavu 28. novembra protiv San Hoze Šarksa; zabeležio je dva gola i jednu asistenciju u pobedi Toronta rezultatom 5-3.[53] Metjuz je 27. decembra izabran za kapitena Atlantske divizije na Ol-Star utakmici 2019. godine. Iako je to bila njegova prva godina kao kapiten, Metjuzu je to bilo treće pojavljivanje na Ol-Star događaju.[54]

Dana 5. februara 2019. godine, Metjuz je potpisao novi petogodišnji ugovor sa Torontom, vredan 58,17 miliona dolara, prosečne godišnje vrednosti od 11,634 miliona dolara, koji je stupio na snagu od sezone 2019-20.[55] Kasnije je postigao svoj 100. i 101. NHL gol 14. februara, postavši treći najbrži igrač Lifsa koji je započeo karijeru u Torontu i dostigao ovu prekretnicu i prvi od 1933. godine.[56] Metjuz je 25. februara 2019. dostigao broj od 30 golova treću sezonu za redom, nakon što je postigao gol u pobedi od 5-3 nad Bafalo Sejbersima. Čineći to, postao je prvi igrač Lifsa koji je postigao najmanje 30 golova u svakoj od svoje prve tri sezone.

Metjuz je završio regularnu sezonu 2018-19 sa rekordnih 73 poena u 68 utakmica i završio na trećem mestu u svom timu, odmah iza Miča Marnera (94) i Džona Tavaresa (88), od kojih su obojica takođe završili sa rekordima u svojoj karijeri. U plej-ofu 2019. Metjuz je postavio rekord sa 5 golova i 6 bodova u 7 utakmica.[2] Međutim, Mejpl Lifse su eliminisali Boston Bruinsi u sedam utakmica, drugu sezonu za redom.[57]

2019-20[uredi | uredi izvor]

Metjuz na treningu Mejpl Lifsa na otvorenom, januar 2020.
Metjuz na treningu Mejpl Lifsa na otvorenom, januar 2020.

Na početku sezone 2019-20, Metjuz je imenovan za alternativnog kapitena Mejpl Lifsa.[58] Postigao je dva gola na otvaranju sezone protiv Otave Senatorsa 3. oktobra, postavši četvrti igrač u istoriji NHL-a koji je postigao gol u svakom od svojih prvih utakmica u četiri sezone.[59][60] Od te utakmice, Metjuz je bio treći u NHL ligi sa 116 golova u 215 utakmica od kada je debitovao 2016. godine.[60] Dana 7. oktobra, Metjuz je proglašen za treću NHL zvezdu nedelje.[60] Tada je imenovan za svoje četvrto uzastopno učešće na Ol-Staru, ali zbog "tekućeg problema sa zglobom", nije hteo da učestvuje na toj svečanosti; zamenio ga je krilo Senatorsa, Brejdi Tkačak.[61] Metjuz bi skraćeni regularni deo sezone završio sa rekordima u karijeri (47) i bodovima (80). Njegovih 47 golova stavilo ga je na drugo mesto u ligi, sa jednim golom iza Aleksandra Ovečkina i Davida Pastrnaka za vođstvo u ligi.[62]

Sezona je završena razočaranjem za Metjuza i Lifse, izgubivši u kvalifikacionoj rundi "najbolji u pet utakmica" od Kolumbus Blu Džeketsa. Metjuz je postigao dva gola u seriji od pet utakmica, uključujući i pobedu u produžetku koja se završila neverovatnim nadigravanjem u poslednjih pet minuta četvrte utakmice.[63]

2020-21[uredi | uredi izvor]

Zbog pandemije KOVID-19 i rezultujućih ograničenja na prekogranična putovanja, NHL sezona 2020-21 se odvijala po znatno drugačijem aranžmanu nego ranije, sa Lifsima grupisanim u kanadsku severnu diviziju i igrajući isključivo u toj diviziji u regularnoj sezoni. Skraćena sezona 2020-21 bila je Metjuzova najuspešnija do sada, zabeleživši 41 gol u 56 utakmica (tempo od 60 golova tokom cele sezone) i ukupno 66 poena. Postao je prvi igrač Lifsa koji je osvojio trofej Moris "Roket" Ričard, koji se dodeljuje igraču koji je postigao najviše golova u regularnoj sezoni. Takođe je bio prvi američki osvajač i drugi koji je vodio NHL u golovima.[64] Kasnije je proglašen za finalistu Hartovog memorijalnog trofeja, koji je Udruženje profesionalnih hokejaških pisaca dodeljivalo najvrednijem igraču lige; bio je prvi igrač Lifsa u finalu još od Daga Gilmora 1993. godine.[65] Metjuz je na kraju završio drugi u Hartovom glasanju iza Konora MekDejvida.[66]

Mejpl Lifsi su završili na prvom mestu u Severnoj diviziji i suočili se sa Montreal Kanejdijensima u prvoj rundi plej-ofa Stenli kupa 2021. godine, gde su smatrani velikim favoritima za pobedu, što bi bila prva pobeda tima u plej-of seriji od 2004. Lifsi su izgubili prvu utakmicu u seriji, ali su pobedili u naredne tri. Međutim, izgubili su naredne tri utakmice, a time i seriju konačnim rezultatom 4-3 u pobedama. Kao lično razočaranje za Metjuza, zabeležio je samo jedan gol i četiri asistencije u petom uzastopnom ranom ispadanju Mejpl Lifsa.[67][68]

2021-22[uredi | uredi izvor]

U avgustu, Metjuz je podvrgnut operaciji zgloba nakon što je doživeo nelagodnost na treningu, i najavljeno je da će propustiti šest nedelja.[69] Vratio se na trening poslednje nedelje septembra.[70]

Zbog oporavka od povrede, Metjuz je propustio prve tri utakmice u sezoni 2021-22. Po povratku, bio je spor na početku, postigavši samo jedan gol u prvih šest utakmica, što je bio najgori tempo otvaranja sezone u njegovoj karijeri. Međutim, nakon toga, počeo je da postiže golove neverovatnom brzinom, prestigavši Leona Drajzajtla da bi predvodio NHL po broju golova do sredine sezone. Novi saigrač, Majkl Bunting, izjavio je: "On je najbolji igrač i ligi. To je samo moje mišljenje. Neki ljudi bi mogli reći da je pristrasno. Ali po mom mišljenju, on je najbolji igrač ubedljivo".[71] Metjuzova dostignuća su počela da podstiču priču o tome za njega kao mogućeg favorita za Hart memorijalni trofej.[72] Dana 14. marta 2022, Metjuz je suspentovan na dve utakmice nakon što je dan ranije udario defanzivca Bafalo Sejbersa, Rasmusa Dalina ,na utakmici Heritidž Klasik 2022.[73]

Metjuz sa Mejpl Lifsima u februaru 2022.
Metjuz sa Mejpl Lifsima u februaru 2022.

Dana 31. marta 2022, Metjuz je postigao gol na praznu mrežu u pobedi Mejpl Lifsa nad Vinipeg Džetsima rezultatom 7-3, postigavši 50 golova u sezoni po prvi put u karijeri. Bio je tek četvrti igrač Mejpl Lifsa koji je ovo postigao, i prvi koji je to uradio još od Dejva Andrejčuka u sezoni 1993-94. Takođe je postavio rekord franšize za najmanji broj utakmica koji mu je trebao da postigne 50 golova, uradeći to u 62 utakmice.[74] Nekoliko dana kasnije, Metjuz je postigao svoj sedmi het-trik u karijeri i utakmici 4. aprila protiv Tampa Bej Lajtninga i izjednačio rekord franšize po golovima u sezoni (54), koji je postavio Rik Vejv u sezoni 1981-82. Ovo je takođe označilo najveći ukupan broj golova za NHL igrača u jednoj sezoni od kampanje kapitena Lajtninga, Stivena Stamkosa sa 60 golova u sezoni 2011-12.[75] Njegov ofanzivni pohod se nastavio, a u utakmici protiv Dalas Starsa 7. aprila, prvo je nadmašio Vejvov rekord svojim 55. golom u sezoni u drugoj trećini, a zatim je postavio novi NHL rekord za najviše golova u jednoj sezoni od strane igrača rođenih u Americi, kada je postigao svoj 56. gol u produžetku utakmice, prestigavši prethodni rekord koji su zajednički držali Džimi Karson i Kevin Stivens.[76] U svojoj narednoj utakmici 9. aprila, protiv Montreal Kanejdijensa, postigao je 57. i 58. gol u sezoni, nadmašivši Frenka Mahovliča za najviše postignutih golova dok su obe ekipe u punom sastavu (od strane igrača Toronta), i postavši prvi igrač koji je postigao 51 gol u rasponu od 50 utakmica (u bilo kom trenutku tokom sezone) otkako je Mario Lemju postigao takav podvig u sezoni 1995-96.[77] Dostigao je 100 poena u jednoj sezoni prvi put u karijeri, 14. aprila.[78] U utakmici protiv Detroit Red Vingsa 26. aprila, Metjuz je postigao 59. i 60. gol u sezoni, postavši prvi igrač u istoriji Mejpl Lifsa koji je postigao 60 golova u sezoni, a tek treći u NHL-u posle lokauta koji je postigao 60 ili više, pored Stamkosa i Aleksandra Ovečkina, koji su postavili savremeni rekord sa 65[79]. Time je obezbedio sebi drugi uzastopni Roket Ričard trofej, pridruživši se Ovečkinu i Pavelu Buretu kao jedinim igračima koji su ga osvojili uzastopno.[80] Metjuz je kasnije postao finalista u trci za Hart memorijalnim trofejem i Ted Lindzi nagradom, oboje drugu godinu zaredom; Konor MekDejvid je bio finalista pored Metjuza za obe nagrade, odnosno, kao i Igor Šestjorkin i Roman Josi za oba trofeja.[81][82] Završio je regularnu sezonu odigravši 73 utakmice i postigao 60 golova, 46 asistencija i 106 poena, što je sve bilo vrhunac njegove karijere.[83]

Prolaskom u plej-of Stenli kupa, Metjuz i Mejpl Lifsi u prvom kolu, izvukli su Tampa Bej Lajtning, koji su tada bili dvostruki šampioni.[84] Metjuz je dva puta postigao gol u pobedi od 5-0 u prvoj utakmici, a takođe je postigao i pobedonosni gol u petoj utakmici kada su Lifsi preokrenuli rezultat i pobedili 4-3. Bio je najbolji igrač tokom prvog kola sa 4 gola, 9 poena i 32 pogotka u seriji od sedam utakmica.[85] Uprkos Mezjuzovom najboljem rezultatu u plej-ofu u karijeri, Lifsi ponovo nisu uspeli da prođu prvu rundu, što je predstavljalo osmi uzastopni poraz u plej-ofu ove franšize.[86]

Dana 21. juna 2022. godine, Metjuz je proglašen za pobednika i Hartovog trofeja i Ted Lindzi nagrade, dobivši 119 Hartovih glasova za prvo mesto, dok je drugoplasirani MekDejvid dobio 29.[87] Bio je prvi igral Lifsa koji je osvojio Ted Lindzi nagradu, a treći koji je osvojio Hartov trofej - prvi koji je to učinio u 67 godina.[88][89] Takođe je završio meću 10 najboljih igrača u glasanju za trofej Lejdi Bing za sportsko ponašanje i Selkov trofej za njegovu defanzivnu igru.[83]

2022-23[uredi | uredi izvor]

Uprkos tome što je u prvoj polovini sezone igrao sporijim tempom, 3. januara 2023. Metjuz je postao najbrži igrač koji je postigao 500 poena u karijeri u utakmici protiv Sent Luis Bluza.[90] Propustio je tri nedelje igre u januaru i februaru zbog povrede kolena, a kasnije je priznao da je većim delom sezone imao komplikacije od povrede ruke.[91] Nakon oporavka, Metjuzova igra je primetno poboljšana.[92] Dana 25. marta zabeležio je 15 udaraca na gol u utakmici protiv Karolina Harikejnsa, čime je izjednačio rekord franšize Dejva Andrejčuka i postao jedan od samo sedam igrača u istoriji lige koji je postigao najmanje toliko u jednoj utakmici.[93]

Mejpl Lifsi su završili na četvrtom mestu u ligi u regularnom delu sezone i na drugom mestu u Atlantik diviziji, uspostavivši drugi uzastopni susret u prvom kolu sa Tampa Bej Lajtningom. Lifsi su se obično smatrali predvodnicima na početku serije, međutim, istorijski zapis prošlih neuspeha za prolazak u drugu rundu bio je veoma poznat.[94][95][96] Mnogi su sugerisali da će ishod serije imati velike posledice po tim u budućnosti, uključujući status generalnog menadžera Kajla Dubasa i glavnog trenera Šeldona Kifa, kao i mogućnost da Metjuz ponovo potpiše ugovor za Toronto.[97][98] Metjuz je postigao pet golova i četiri asistencije u seriji od šest utakmica, u kojoj su Lifsi pobedili Lajtning četiri utakmice prema dve i plasirali se u drugo kolo prvi put od 2004. Osvrćući se na godine razočarenja u plej-ofu, rekao je "samo da prebolimo tu grbu, puno nam znači, samo da skinemo tog majmuna sa leđa. Ne želimo da gledamo unazad".[99] U nastavku serije protiv Florida Pantersa, Metjuz i Lifsi su se borili i bili eliminisani relativno brzo; Metjuz je zabeležio samo dve asistencije pošto su Lifsi izgubili u seriji u pet utakmica.

2023-24[uredi | uredi izvor]

Metjuz je 23. avgusta 2023. potpisao četvorogodišnji produžetak ugovora sa prosečnom godišnjom platom vrnom 13,25 miliona dolara.[100] U oktobru, Metjuz je započeo zezonu 2023-24 postigavši svoj osmi het-trik u karijeri, pobedom Lifsa nad Kanejdijensima rezultatom 6-5 nakon penala. Postigao je još jedan het-trik u sledećoj utakmici u pobedi nad Minesotom Vajld rezultatom 7-4, postavši prvi igrač koji je postigao uzastopne het-trikove na početku sezone otkako je Ovečkin postigao takav podvig 2017. godine.[101]

Metjuz je izabran za jednog od četiri kapitena timova koji su učestvovali na Ol-Star utakmici održanoj u Torontu u februaru 2024. godine. Kapiteni timova su bili upareni zajedno sa slavnim ličnostima na Ol-Staru te godine; Metjuz je bio u paru sa alternativnim kapitenom Rajlijem i kanadskim pop pevačem Džastinom Biberom. U prvoj utakmici, tim Metjuz je igrao protiv tima Hjuz, gde je tim Metjuz pobedio nakon penala. Prelazeći u finale protiv tima MekDejvid, rezultat je bio nerešen posle prve trećine, ali je tim Metjuz dominirao u drugoj polovini utakmice i tako ostvarili pobedu i osvojili turnir. Metjuz je dobio titulu najznačajnijeg igrača na Ol-Star utakmicama, postavši peti igrač Lifsa koji je osvojio tu nagradu i prvi u 33 godine franšize kome je to pošlo za rukom.[102]

Metjuz je nastavio da postiže golove u jakom ritmu kako je sezona odmicala. Do kraja 54. utakmice u sezoni, krajem februara protiv Arizona Kojotsa, Metjuz se već popeo na 51 gol u sezoni, što je do sad najbrži tempo kojim je postignuto 50 golova od strane američkih igrača. Prethodni rekord za američkog igrača koji je postigao 50 golova bio je 62 utakmice, koji je postavio Kevin Stivens sa Pitsburg Pingvinsima 1992-93.[103] Dana 30. marta 2024. postao je deveti igrač u istoriji NHL-a koji je imao više sezona sa 60 golova pošto su Lifsi pobedili Bafalo Sejberse rezultatom 3-0.[104] On je 6. aprila 2024. zabeležio svoj 100. poen u sezoni, čime je obeležio drugu sezonu od 100 poena u karijeri;[105] tri noći kasnije, oborio je Ovečkinov rekord postigavši 66. gol, čime je obezbedio priznanje da je prvi NHL igrač u 28 godina koji je postigao više od 65 golova u jednoj sezoni. Poslednji put, takvo dostignuće je postignuto tokom NHL sezone 1995-96 od strane Maria Lemjua, koji je postigao 69 golova te sezone, pa je Metjuz nastavio da parira njegovom postignuću postigavši ukupno 69 golova na kraju sezone 2023-24.[106]

Internacionalna igra[uredi | uredi izvor]

Metjuz sa muškom reprezentacijom SAD tokom IIHF Svetskog prvenstva 2016. godine
Metjuz sa muškom reprezentacijom SAD tokom IIHF Svetskog prvenstva 2016. godine

Metjuz je pomogao američkoj reprezentaciji do 18 godina u osvajanju zlatne medalje na Svetskom prvenstvu IIHF-a 2014. godine. To je ponovo učinio na prvenstvu 2015. godine, kada je bio najbolji strelac turnira i proglašen za najkorisnijeg igrača.[17] Takođe, bio je uvršten u roster za Kup nemačke 2015, ali je bio prinuđen da se povuče sa turnira zbog povrede leđa.[107]

Na Svetskom prvenstvu za juniore IIHF-a 2016. održanom u Helsinkiju, Metjuz i Metju Tkačak su sa po 11 poena predvodili američku reprezentaciju do 18 godina u broju golova. Nakon poraza u polufinalu, Sjedinjene države su pobedile Švedsku i osvojile bronzanu medalju. Sa sedam postignutih golova na turniru, bio je samo jedan gol iza američkog rekorda Džeremija Rounika od osam golova, postavljenog 1989. godine.[108] Zahvaljujući svojoj igri, Metjuz je uvršten u Ol-Star tim turnira. Kasnije te godine, Metjuz je igrao za seniorsku reprezentaciju Sjedinjenih država na Svetskom prvenstvu 2016, gde je bio najbolji po osvojenim poenima za Amerikance.

Kasnije 2016. godine, Metjuz je proglašen za člana tima Severne Amerike za Svetsko prvenstvo u hokeju 2016. godine.[109] Predturnirske utakmice počeo je igrajući na levoj strani napada u trećoj liniji, uz Rajana Nudžent-Hopkinsa i Nejtana Makinona. Nakon što je ostavio dobar utisak, turnir je počeo u prvoj liniji sa Džekom Ajhelom i Konorom MekDejvidom.[110] Njih trojica su se dobro slagali, ali nisu uspeli da pomogni Severnoj Americi da osvoji medalju. Metjuz je završio turnir sa tri boda u tri odigrane utakmice. Nakon ispadanja Toronto Mejpl Lifsa u prvoj rundi plej-ofa 2017. godine, tim mu je savetovao da se odrekne učestvovanja na Svetskom prvenstvu IIHF 2017. i umesto toga da se odmara.[111][112]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Metjuz potiče iz porodice sportista. Njegov otac je igrao bejzbol na koledžu, a stric Ves Metjuz je kratko bio u Nacionalnoj ligi američkog fudbala za Majami Dolfinse.[113] Njegov otac je direktor tehnologije u proizvodnoj kompaniji sa sedištem u Nju Džersiju.[114] Ima dve sestre: Aleksandriju, koja je tri godine starija, i Brejanu, koja je pet godina mlađa.[7][115] Zahvaljujući meksičkom poreklu majke, Metjuz zna malo da priča i španski.[116]

Van hokeja, Metjuz je bio upisan na nekoliko onlajn kurseva na Univerzitetu Nebraska Omaha.[117][118] Krajem avgusta 2016. preselio se u Toronto i počeo da trenira sa saigračima Mičom Marnerom i Morganom Rajlijem.[119] Omiljeni sportista tokom odrastanja bio mu je Kobi Brajant, a omiljeni sportski film "The Mighty Ducks".[120] Divi se igračima Džonatanu Touzu i Anžeu Kopitaru zbog njihove sveukupne ofanzivne i defanzivne igre, a njegov stil igre može da se poredi sa njima.[121] Kao priznanje za Metjuzov debi sa četiri gola u NHL-u, rep umetnik SVDVM objavio je pesmu pod nazivom "Oston Metjuz".[122] Na dodeli nagrada NHL-a 2019. godine, Metjuz je proglašen za glavnog sponzora hokejaške video igre NHL 20 [123]od kompanije EA Sports, a kasnije i za NHL 22.

U septembru 2019. protiv Metjuza je podneta optužba za napasno ponašanje zbog incidenta koji se dogodio u njegovom rodnom gradu Skotsdejlu, u Arizoni, maja 2019. godine, nakon što je pred ženskim obezbeđenjem razotkrio svoj donji veš i pokušao da uđe u njeno vozilo.[124][125] Metjuz je izjavio da je bila "greška u proceni" što nije obavestio menadžment Toronto Mejpl Lifsa o incidentu,[126][127] i pretpostavnjalo se da je incident doprineo odluci Lifsa da ne dodele kapitensku traku Metjuzi, već su tu ulogu dali Tavaresu.[128] Optužbe su odbačene 13. novembra 2019. godine, nakon što je postignut sporazum između Metjuza i tužiteljke.[129]

19. juna 2020. Toronto San je izvestio da je Metjuz bio pozitivan na KOVID-19 dok je bio kod kuće u Skotsdejlu, pre početka trening kampa. Zbog brige o privatnosti, Toronto Mejpl Lifs nije komentaisao Metjuzovo stanje u vezi sa KOVID-om. Međutim, 13. jula 2020. prvog dana trening kampa, Metjuz je potvrdio novinarima da je stvarno bio zaražen virusom i da je bio "uglavnom bez simptoma".[130]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Rekordi[uredi | uredi izvor]

NHL[uredi | uredi izvor]

  • Najviše postignutih golova u NHL debiju u morenom dobu (četiri gola), čime je nadmašio Aleksa Smarta, Reala Klotijera, Fabijana Brunstroma i Dereka Stepana (tri gola)[30]
  • Najviše golova američkog novajlije (40), čime je nadmašio Nila Brotena koji je postigao 38 golova u svojoj novajlijskoj sezoni sa Minesota Nort Starsima u sezoni 1981-82
  • Najviše uzastopnih utakmica sa šutom na gol na početku karijere. Njegova serija od 103 utakmice je prekunuta u pobdei od 4-1 protiv Kalgari Flejmsa 28. novembra 2017.[42]
  • Najmlađi igrač (21 godina) koji je zabeležio više poena u svakoj od prvih pet utakmica svoje ekipe u sezoni, čime je nadmašio Vejna Greckog (22 godine)[131]

Toronto Mejpl Lifs[uredi | uredi izvor]

  • Najviše golova u jednoj sezoni (69 u NHL sezoni 2023-24), čime je nadmašio Rika Vejva, koji je postigao 54 gola u sezoni 1981-82[132]
  • Najbrži igrač Mejpl Lifsa koji je postigao 25 golova (52 utakmice), čime je nadmašio Hauija Mekera (58 utakmica u sezoni 1946-47)[133]
  • Najviše poena kao novajlija (69), čime je nadmašio Petera Ihnačaka, koji je postigao 66 poena u sezoni 1982-83[134]
  • Najviše golova kao novajlija (40), čime je nadmašio Vendela Klarka, koji je postigao 34 gola u sezoni 1985-86[135]
  • Prvi (i jedini) igrač Mejpl Lifsa koji je postigao najmanje 30 golova u prve četiri sezone svoje karijere[136]
  • Najmanji broj utakmica potrebnih za postizanje 50 golova u jednoj sezoni (55 u NHL sezoni 2023-24)[137]
  • Najbrži igrač Mejpl Lifsa koji je postigao 500 poena (445 utakmica), čime je nadmašio Derila Sitlera, koji je postigao 500 poena u 517 utakmica

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Staff, TSN ca (2019-09-24). „Matthews facing disorderly conduct charge in Arizona - TSN.ca”. TSN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  2. ^ a b „Auston Matthews Stats And News”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  3. ^ Mirtle, James. „Maple Leafs' first ever moms trip means something extra special for Auston and Ema Matthews”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-15. 
  4. ^ „Burnside: Family buoys Auston Matthews”. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2015-10-26. Pristupljeno 2024-05-15. 
  5. ^ „Official Site of the National Hockey League | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  6. ^ „Person of Interest: The 411 on Auston Matthews”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  7. ^ a b v g d đ Kennedy, Ryan. „Lights, Camera, Action”. The Hockey News. TVA Group. 69 (15): 13—17. 
  8. ^ „Auston Matthews leads a new wave of NHL stars”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  9. ^ Oland, Ian (2016-11-27). „Auston Matthews saw ‘The Goal’ by Alex Ovechkin live: ‘It’s probably one of the best goals ever. RMNB (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  10. ^ „Matthews: 14 years ago my parents didn’t know hockey”. www.sportsnet.ca. Pristupljeno 2024-05-15. 
  11. ^ „Meet Auston Matthews' secret weapon”. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2017-01-17. Pristupljeno 2024-05-15. 
  12. ^ McLellan, Sarah. „Valley skating coach developing elite talent with unique style”. The Arizona Republic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  13. ^ „Pee-Wee players who have reached NHL or WHA” (PDF). Quebec International Pee-Wee Hockey Tournament. 2018. Arhivirano iz originala (PDF) 6. 3. 2019. g. Pristupljeno 16. maj 2024. 
  14. ^ Moniotte, Julien; Nadeau, Luc; Fortier, Kristine (2011-07-01). „Configurations de jeu d’équipes de hockey sur glace de niveau Pee Wee et Bantam”. Ejournal de la recherche sur l'intervention en éducation physique et sport -eJRIEPS (24). ISSN 2105-0821. doi:10.4000/ejrieps.3884. 
  15. ^ USAHockey.com (2015-05-28). „2015 USAH Annual Award Winners Announced”. USA Hockey (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-15. 
  16. ^ „Auston Matthews”. teamusa.usahockey.com. Pristupljeno 2024-05-15. 
  17. ^ a b Landvogt, Chapin. „Wrapping-up U18 Worlds”. u18worlds2015.iihf.com. Pristupljeno 2024-05-15. 
  18. ^ „Could Auston Matthews inspire a new NHL draft eligibility rule?”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  19. ^ „Auston Matthews to play in Switzerland, not WHL”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  20. ^ „Matthews remains top international skater | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2016-04-12. Pristupljeno 2024-05-17. 
  21. ^ „Maple Leafs win NHL Draft Lottery | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2016-05-01. Pristupljeno 2024-05-17. 
  22. ^ „Davos and Bern complete sweep in quarterfinals - Eurohockey.com”. www.eurohockey.com. Pristupljeno 2024-05-17. 
  23. ^ Contributor, Opinion (2016-06-25). „Maple Leafs land Matthews with No. 1 pick in NHL draft”. Bangor Daily News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  24. ^ Reporter, Kevin McGran Sports (2016-07-20). „Leafs’ Lamoriello balks at bonus demands of Auston Matthews”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  25. ^ „Maple Leafs sign No. 1 pick Auston Matthews to maximum entry-level contract”. CBSSports.com (na jeziku: engleski). 2016-07-21. Pristupljeno 2024-05-17. 
  26. ^ „Official Toronto Maple Leafs Website | Toronto Maple Leafs”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  27. ^ Cuthbert, Justin (2016-07-21). „Lamoriello: Matthews contract 'done in 10 minutes'. theScore.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  28. ^ a b Reporter, Kevin McGran Sports (2016-07-21). „Leafs, Auston Matthews agree to entry-level contract”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17. 
  29. ^ „Auston Matthews named Swiss NLA Rookie of the Year”. PPP Leafs (na jeziku: engleski). 2016-08-05. Pristupljeno 2024-05-17. 
  30. ^ a b „Auston Matthews scores four goals, Maple Leafs lose | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2016-10-13. Pristupljeno 2024-05-19. 
  31. ^ McLaren, Ian (2016-10-16). „Matthews boasts NHL's highest-selling jersey”. theScore.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  32. ^ „Detroit Red Wings - Toronto Maple Leafs - Jan 1, 2017 | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  33. ^ „Auston Matthews named NHL Rookie of the Month | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2017-01-03. Pristupljeno 2024-05-19. 
  34. ^ „2017 NHL All-Star Game rosters | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2017-01-26. Pristupljeno 2024-05-19. 
  35. ^ „Matthews sets record but McIlhenney steals the show”. Canadian Broadcasting Corporation. 28. 3. 2017. Arhivirano iz originala |archive-url= zahteva |archive-date= (pomoć). g. 
  36. ^ „Maple Leafs’ Auston Matthews sets two records with one goal”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  37. ^ „Maple Leafs' Auston Matthews: Continues to make history”. CBSSports.com (na jeziku: engleski). 2017-04-09. Pristupljeno 2024-05-19. 
  38. ^ Koshan, Terry (21. 4. 2017). „No doubt Maple Leafs' Matthews earned Calder Trophy nomination”. Toronto Sun. Arhivirano iz originala |archive-url= zahteva |archive-date= (pomoć). g. 
  39. ^ „Leafs eliminated from Stanley Cup playoffs by Marcus Johansson OT goal | Globalnews.ca”. Global News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-19. 
  40. ^ „Putting Maple Leafs 2017 rookie performances into perspective”. 23. 4. 2017. 
  41. ^ Reporter, Kevin McGran Sports (2017-06-21). „Leafs centre Auston Matthews wins Calder Trophy as NHL’s rookie of the year”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  42. ^ a b „Matthews shot streak ends, but defence scores in Leafs' win over Flames”. 
  43. ^ Fox, Luke (23. 12. 2017). „Maple Leafs' Auston Matthews on return from concussion: 'I feel good'. 
  44. ^ services, Kevin McGran Staff Reporter, Star staff and wire (2018-01-10). „Matthews Leafs’ lone all-star selection”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  45. ^ „Matthews expected to miss at least 10 days for Maple Leafs | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2018-02-24. Pristupljeno 2024-05-20. 
  46. ^ Reporter, Mark Zwolinski Sports (2018-03-22). „Maple Leafs take down Predators in Matthews’ return”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  47. ^ Clipperton, Joshua. „Bruins end Leafs' season with wild Game 7 win”. 
  48. ^ „It's Toronto Maple Leafs day at PHT”. NBC Sports (na jeziku: engleski). 2018-08-27. Pristupljeno 2024-05-20. 
  49. ^ Press, The Associated (2018-10-04). „Montreal Canadiens vs. Toronto Maple Leafs | October 3, 2018 | NHL | Hockey | Recap”. theScore.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  50. ^ „Leafs’ Auston Matthews named NHL’s first star of the week”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  51. ^ „Auston Matthews broke an obscure record by Wayne Gretzky”. 11. 10. 2018. 
  52. ^ Shilton, Kristen (2018-10-29). „Frustrated Matthews facing another spell on the sidelines - TSN.ca”. TSN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  53. ^ „Matthews tallies three points in return as Maple Leafs down Sharks”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  54. ^ „McDavid, Ovechkin, Matthews, MacKinnon voted NHL All-Star captains | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2018-12-27. Pristupljeno 2024-05-20. 
  55. ^ „Maple Leafs sign Auston Matthews to five-year contract extension”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  56. ^ „Facts and Figures: Matthews gets 100th NHL goal in Maple Leafs win | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2019-02-15. Pristupljeno 2024-05-20. 
  57. ^ Clipperton, Joshua (23. 4. 2019). „History repeats itself as Leafs eliminated by Bruins yet again”. 
  58. ^ „Tavares named captain of Maple Leafs, first in three seasons | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2019-10-03. Pristupljeno 2024-05-20. 
  59. ^ „Tavares named captain of Maple Leafs, first in three seasons | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2019-10-03. Pristupljeno 2024-05-20. 
  60. ^ a b v „Zibanejad leads 3 Stars of the Week | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2019-10-07. Pristupljeno 2024-05-20. 
  61. ^ „Auston Matthews replaced by Brady Tkachuk at All-Star Game due to wrist injury”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  62. ^ „Auston Matthews Hockey Stats and Profile at hockeydb.com”. www.hockeydb.com. Pristupljeno 2024-05-20. 
  63. ^ „Maple Leafs rally, defeat Blue Jackets in OT to win Game 4, extend series | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2020-08-08. Pristupljeno 2024-05-20. 
  64. ^ „McDavid claims Art Ross, Matthews wins Maurice 'Rocket' Richard Trophy”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  65. ^ Reporter, Kevin McGran Staff (2021-06-10). „Auston Matthews is the Leafs’ first finalist for the Hart Trophy in 28 years”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  66. ^ Wawrow, John (29. 6. 2021). „McDavid becomes 2nd player to unanimously win Hart Trophy”. 
  67. ^ Mirtle, James. „Mirtle: Make no mistake, the Maple Leafs losing this series would be the biggest collapse of them all”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  68. ^ Athletic, The (2021-06-01). „2021 Stanley Cup Playoffs: Canadiens pull off massive series comeback while Leafs head to offseason full of questions”. The Athletic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  69. ^ „Maple Leafs' Auston Matthews undergoes successful wrist surgery”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  70. ^ Staff, The Athletic. „Maple Leafs' Auston Matthews participates in first practice since wrist surgery”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  71. ^ Siegel, Jonas. „Auston Matthews isn’t just the MVP front-runner. He might be the best player in the league”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  72. ^ Simmons, Steve (9. 3. 2022). „If Auston Matthews wins the Hart, it'll be deserved, unlike Kennedy in '55”. 
  73. ^ „Maple Leafs' Auston Matthews suspended two games for cross-checking Sabres' Dahlin”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  74. ^ Staff, The Athletic. „Auston Matthews records 50 goals in single season”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  75. ^ Didtler, Mark (4. 4. 2022). „Matthews scores hat trick, ties Vaive's single-season franchise goal record as Leafs dominate Lightning”. 
  76. ^ Hawkins, Stephen (7. 4. 2022). „Matthews scores hat trick, ties Vaive's single-season franchise goal record as Leafs dominate Lightning”. 
  77. ^ „Matthews scores two, Maple Leafs defeat Canadiens to clinch playoff berth | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2022-04-10. Pristupljeno 2024-05-20. 
  78. ^ Staff, TSN ca (2022-04-14). „Matthews records 100th point of the season against Capitals - TSN.ca”. TSN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  79. ^ „Maple Leafs' Auston Matthews scores 60th goal of the season”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  80. ^ „Instagram”. www.instagram.com. Pristupljeno 2024-05-20. 
  81. ^ „Matthews, McDavid, Shesterkin named finalists for Hart Trophy”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  82. ^ „Matthews, McDavid, Josi named finalists for Ted Lindsay Award”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  83. ^ a b „Auston Matthews Stats, Height, Weight, Position, Salary, Title”. Hockey-Reference.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  84. ^ Luszczyszyn, Dom; Goldman, Shayna. „2022 NHL playoff preview: Maple Leafs vs. Lightning”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  85. ^ Matisz, John (2022-05-15). „Now what? Maple Leafs have put themselves in an impossible position”. theScore.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  86. ^ „Paul, Lightning win Game 7, eliminate Maple Leafs | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2022-05-15. Pristupljeno 2024-05-20. 
  87. ^ „2022 NHL Awards: Full list of winners”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  88. ^ Goodall, Fred (21. 6. 2022). „Maple Leafs' Matthews named winner of Hart Memorial Trophy after 60-goal season”. 
  89. ^ „Modest Matthews feeling 'fortunate and blessed' after MVP wins”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  90. ^ „Matthews hits 500-point milestone, Maple Leafs fall short in shootout vs. Blues”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  91. ^ Siegel, Jonas. „Auston Matthews reveals he was playing through a hand injury but feels like he's back now”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  92. ^ Proteau, Adam (2023-03-24). „Auston Matthews Heats Up in the Homestretch”. The Hockey News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  93. ^ „2023 Stanley Cup Playoff Preview: Maple Leafs vs. Lightning”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  94. ^ „2023 Stanley Cup Playoff Preview: Maple Leafs vs. Lightning”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  95. ^ Staff, The Athletic NHL. „2023 NHL playoff preview: Maple Leafs vs. Lightning”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  96. ^ Reporter, Kevin McGran Staff (2023-04-14). „Leafs-Lightning playoff preview: History hovers over first-round rematch”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  97. ^ „Deadspin | The beginning of the end starts for the Toronto Maple Leafs tonight”. deadspin.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  98. ^ Columnist, Nick Kypreos Contributing (2023-04-13). „Nick Kypreos: NHL playoffs could impact Auston Matthews’ long-term future with Maple Leafs”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  99. ^ Columnist, Bruce Arthur (2023-04-29). „Bruce Arthur: The Leafs of Matthews, Marner, Tavares, Nylander and Rielly won a playoff series. Maybe this really is their year”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  100. ^ „Maple Leafs Re-sign Auston Matthews To Four-year Contract Extension | Toronto Maple Leafs”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2023-08-23. Pristupljeno 2024-05-20. 
  101. ^ „Matthews 5th player ever to open with 2 hat tricks”. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2023-10-15. Pristupljeno 2024-05-20. 
  102. ^ „NHL Morning Skate for February 4 | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2024-02-04. Pristupljeno 2024-05-20. 
  103. ^ „How Auston Matthews is scoring at better than a 70-goal pace”. Sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  104. ^ „Matthews is 9th ever with multiple 60-goal seasons”. theScore.com. 2024-03-31. Pristupljeno 2024-05-20. 
  105. ^ „Matthews gets 100th point, Maple Leafs top Canadiens to gain in Atlantic | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2024-04-07. Pristupljeno 2024-05-20. 
  106. ^ „Leafs star Auston Matthews finishes season with 69 goals”. Toronto (na jeziku: engleski). 2024-04-17. Pristupljeno 2024-05-20. 
  107. ^ planetofhockey.com https://planetofhockey.com/en/usa-roster-evaluation-deutschland-cup/. Pristupljeno 2024-05-20.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  108. ^ „Official Site of the National Hockey League | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  109. ^ „Team North America releases roster | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2016-05-27. Pristupljeno 2024-05-20. 
  110. ^ „McDavid, Matthews to open World Cup of Hockey on same line”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  111. ^ „Auston Matthews of Maple Leafs won't play for U.S. at World Championship | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2017-04-25. Pristupljeno 2024-05-20. 
  112. ^ „Worlds might await Maple Leafs' Rielly, while Matthews, Zaitsev shut it down”. 27. 4. 2017.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)
  113. ^ Crouse, Karen (26. 12. 2014). „Though Ice Is in Short Supply, Arizona Warms Up to Hockey”. 
  114. ^ „Burnside: Family buoys Auston Matthews”. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2015-10-26. Pristupljeno 2024-05-20. 
  115. ^ „Surrounded by family, Matthews begins holiday break in perfect fashion”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). 2016-12-24. Pristupljeno 2024-05-20. 
  116. ^ www.tsn.ca https://www.tsn.ca/matthews-makes-seamless-transition-on-and-off-the-ice-in-switzerland-1.368155. Pristupljeno 2024-05-20.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  117. ^ „NHL News, Videos, Scores, Teams, Standings, Stats”. FOX Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  118. ^ „Auston Power | USA Hockey Magazine”. usahockeymagazine.com. Pristupljeno 2024-05-20. 
  119. ^ Reporter, Kevin McGran Sports (2016-08-30). „Auston Matthews excited to ‘get things rolling’ with Leafs”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  120. ^ „No. 1 pick Auston Matthews, in his own words”. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2016-07-25. Pristupljeno 2024-05-20. 
  121. ^ „Meet Auston Matthews, the next, next NHL draft phenom”. The Hockey News. 17. 12. 2014. 
  122. ^ „Auston Matthews ‘likes’ new ‘Auston Matthews’ rap song”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). 2017-01-27. Pristupljeno 2024-05-20. 
  123. ^ Arts, Electronic (2016-10-19). „NHL Video Games - Official EA Site”. Electronic Arts Inc. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  124. ^ „Reaction to Maple Leafs star Auston Matthews' disorderly conduct charge”. 25. 9. 2019. 
  125. ^ Brehm, Mike. „Toronto Maple Leafs star Auston Matthews accused of disorderly conduct in Arizona”. USA TODAY (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  126. ^ „Maple Leafs’ Dubas said he learned of Matthews’ charge via Twitter”. www.sportsnet.ca (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  127. ^ Archive, View Author; Author, Email the; feed, Get author RSS (2019-09-26). „Auston Matthews hid alleged security guard incident from Maple Leafs” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  128. ^ Allen, Kevin. „Opinion: Auston Matthews' bad behavior shows he might not be ready for captaincy”. USA TODAY (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  129. ^ „Auston Matthews' disorderly conduct charge dismissed”. 
  130. ^ „Auston Matthews confirms he tested positive for COVID-19”. cbc.ca. 13. 7. 2020. 
  131. ^ „Auston Matthews breaks a record held by Wayne Gretzky | Offside”. dailyhive.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  132. ^ „Matthews breaks records with 55th, 56th goals”. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2022-04-08. Pristupljeno 2024-05-20. 
  133. ^ Mirtle, James. „Mirtle: Auston Matthews and Mitch Marner continue assault on Leafs record book”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2024-05-20. 
  134. ^ „Auston Matthews of Maple Leafs wins Calder Trophy | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2017-06-22. Pristupljeno 2024-05-20. 
  135. ^ Columnist, Dave Feschuk Sports (2017-03-28). „Auston Matthews breaks Wendel Clark’s rookie record: Feschuk”. Toronto Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 
  136. ^ „Auston Matthews makes Leafs history in win over Sabres”. 
  137. ^ „Matthews sets record with 50th goal, Maple Leafs defeat Coyotes | NHL.com”. www.nhl.com (na jeziku: engleski). 2024-02-22. Pristupljeno 2024-05-20. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]